Sanida Sakić i Boris Pavlović iz Tuzle nedavno su imenovani mladim veleposlanicima mira. Boris, student medicine, i Sanida, profesorica povijesti, sudjelovali su u studijskom programu mladih BiH, Srbije, Kosova i Makedonije na kojem su razmjenjivali iskustva i razgovarali o prevazilaženjima sukoba iz prošlosti. Za RSE govore o svojim viđenjima prošlosti, te vizijama kako među mladima proširiti poruku pomirenja.
Sanida Sakić trenutačno je na master studiju na kojem izučava novi vijek i suvremeno doba. Nedavno je u Beogradu sudjelovala u studijskom programu pomirenja, na kojem su predavanja držali eminentni stručnjaci iz povijesti, prava te politike.
„Učili smo na koji način mladi ljudi mogu da pokušaju da razoružaju historijske mitove koji su im ostavljeni u nasljeđe. Najinspirativnije predavanje za mene bilo je od profesorice Dubravke Stojanović, historičarke, koja nam je govorila o zloupotrebi udžbenika historije na cijelom prostoru bivše Jugoslavije u korist promovisanja nacionalističkih ideja i različitih tumačenja događaja. Svaki udžbenik je imao svoju verziju istine. U njima se mijenja prošlost da bi se zapravo promijenila sadašnjost i da bi se opravdalo ono što se dešava, odnosno da bi se rat predstavio kao nešto logično i normalno“, priča Sanida Sakić.
A Boris Pavlović iz Tuzle, student Medicinskog fakulteta, ponosan je na titulu veleposlanika mira koju je dobio u Beogradu. Međutim, kako je rekao za naš program, svjestan je da to nosi i nove životne obveze.
„Mislim da je najbolje raditi svoj posao tako što ću probati da budem ta promjena u svojoj zajednici, te da ću kroz čitav svoj života zagovarati bar tu malu količinu pomirenja. U svako društvo ću pokušati unijeti malo razumijevanja i prostora za razgovor kako bismo na kraju došli do tog pomirenja“, navodi Boris Pavlović.
U Tuzli je među mladima veoma lako promovirati mir, međutim, što sa mladima koji su odrasli u zatvorenim sredinama ili onima koji su svoje školovanje završili u nacionalno podijeljenim školama.
„Postoji određeni broj mladih ljudi, ne samo mladih nego i starijih, koji su u stanju da pređu preko te mržnje, da postanu viši od sebe samih, da jednostavno stave prioritete. Možemo biti ambasadori na taj način da zagovaramo mir. Ako čujemo nekoga da da neki loš komentar, iako nisi pripadnik te grupe ljudi, možemo mu pokušati objasniti i pokušati da postovjetimo te ljude sa nama, jer ipak svi ljudi su na kraju isti“, konstatuje Boris Pavlović.
Sanida Sakić je uvjerena da upravo njena generacija donosi promjene:
„S obzirom da je uloga ambasadora mira slaviti poruku tolerancije i strpeljenja, svoju misiju vršiću razgovorom o raznim temama koje se nameću, a vuku korijene iz devedesetih godina i koče nas da krenemo naprijed u svim sferama života. Promoviraću vrijednosti koje nas spajaju, vrijednosti od koji ćemo svi imati koristi, razgovorom rješavati probleme. Potrebno je što bolje razumjeti druge, te se ograditi od politike i pojedinaca koji šire mržnju i prave razdor među nama.“
Iskrivljene činjenice, ističu ovo dvoje mladih veleposlanika mira, i jesu napravile razdor među ljudima.
„U svakom slučaju, ja želim i radim na tome da mi budemo generacija koja neće doživjeti ratna stradanja, mržnju i zlo koje su prošli naši roditelji. Nadam se da ćemo naučiti nešto iz naše skorije historije - da nam se ona ne bi ponovila. Sigurna sam da to niko od nas ne bi želio. Mi želimo da saznamo tačno šta se desilo. Također, treba istaći da mi moramo biti ujedinjeni u našim razlikama oi iskoristiti sav potencijal koji posjeduju ljudi i iz različitih zemalja i iz različitih dijelova zemlja, i etničkih grupa, i vjerskih grupa i sve otalo. Moramo biti svjesni da sami, izolovani i tvrdoglavi ne možemo gotovo ništa, ali skupa i ujedinjeni možemo velike i pozitivne stvari“, naglašava Sanida Sakić.
I Boris i Sanida dolaze iz Tuzle u kojoj su sva tri naroda ratna razaranja zajedno prolazili. Zbog toga je Tuzla i ostala prepoznatljiva kao liberalna sredina. Boris je tijekom programa u Beogradu upoznao mlade koji na patritozam gledaju ideološki - i potpuno se iznenadio.
„Postoji neki identitet koji smatra da je patriotizam mrziti drugog, a voljeti svoje. Čovjek može voljeti svoje, a poštovati druge, i to je prava bit patriotizma. Smatram da je generalizacija jako loša stvar, tako da nijedan narod nije kriv za nešto što su pojedinci učinili. Naravno, mržnju je teško iskorijeniti, ali dovoljan je jedan da povuče još jednog, onda to dvoje da povuče još dvoje - i onda dolazi do piramidalne šeme gdje će svako povići još dvoje ljudi: samo treba ostati jaka individua u tom društvu koje pokušava da zdrobi našu ličnost. Treba se izboriti - i mislim da nakon nekog vremena možemo razbiti predrasude“, smatra Boris.
Sanida Sakić kaže da mladi ljudi moraju biti vizionari i nositelji novih ideja:
„Svi ljudi u BiH treba da shvate da brojne osobe i skupine na sve moguće načine koriste tzv. bolne tačke naroda BiH, šire nacionalizam, mržnju, a sve to isključivo za ispunjavanje svojih ličnih ciljeva. Oni nas koriste i mi im to ne smijemo dopustiti. Mahatma Gandi je rekao: ’Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu.’
Boris u skorijoj budućnosti, kaže, svoju zemlju vidi ovako:
„Gdje bismo, iako smo različiti, mogli sjesti u istu prostoriju i reći: ’Bila je loša prošlost, hajde da ostavimo to iza nas i da planiramo bolju budućnost.’ Mislim da trebamo prestati gledati u čemu smo različiti, a početi gledati u čemu smo isti. Mislim da bismo jako puno stvari primijetili, da smo, ustvari, stotinama godina živjeli harmonično i u miru. Preko mržnje može se preći razumijevanjem, edukacijom i otvaranjem svojih vidika.“
Veleposlanici mira Boris i Sanida ističu da je svatko zapravo danas, samo ako to uistinu i želi, ima obvezu biti veleposlanikom mira.