Mjesto gdje se slavi i državnost i Dayton

I dok je ovih dana ponovo potenciran problem tko slavi, a tko ne slavi Dan državnosti BiH, mještani Srbi i Bošnjaci malog mjesta Janja, pored Bijeljine u Republici Srpskoj, 25. studeni proslavili su zajedno.

To isto čine i 21. studenog kada se slavi potpisivanje Daytonskog mirovnog sporazuma. Primjer je to koji pokazuje da obični ljudi u napaćenoj BiH su istinski primjer opstojnosti BiH, odnosno da je ova država, koju su mnogi dijelili, uvijek živjela na toleranciji i suživotu njezinih građana.

Bez obzira na sva politička previranja i pitanja tko danas slavi i ne slavi Dan državnosti, odnosno tko ga poštuje, a tko ne, životi ljudi u BiH potvrda su državne opstojnosti BiH. I to životi onih ljudi koji su u posljednjem ratu prošli najveću golgotu.

Iako su bili protjerani sa svojih ognjišta, Bošnjaci su se u stopostotnom procentu vratili u Janju kod Bijeljine u Republiku Srpsku i sa svojim susjedima srpske nacionalnosti već niz godina grade suživot i toleranciju, međusobno se poštuju i zajednički slave državne praznike.

„Uopšte nije smetalo mojim komšijama u Janji kada smo mi obilježavali, tako ni nama ne smeta kada će da se obilježava na nivou BiH. Mi poštujemo propise entiteta. To su skupštine, to je Dejton. Mi se moramo da uvažavamo. Poštovaćemo sve ono što oni na zajedničkim institucijama i zajedničkim organima BiH dogovore. Nama se bar neće biti teško prilagoditi da poštujemo“, kaže mještanin Slavko Novaković.

Samir Bačevac iz Janje kaže da se u ovom mjestu na dostojanstven način proslavlja i 21. studeni - dan potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, ali i 25. studeni - Dan državnosti BiH. Tako su Bošnjaci bili gosti na manifestacijama povodom 21. sudenog, a u petak su Srbi bili gosti na proslavi Dana državnosti:

„Mi u Janji doživljavamo BiH kao svoju državu, ovakvo uređenje kakvo jeste, od toga ne možemo pobjeći, ali, nažalost, ta visoka politička se često nama obija o glavu. Retorika koja dolazi iz Banje Luke ili eventualno iz Sarajeva se nama, kao manjinskim narodima, ovdje obija o glavu.“

Tolerancija preduslov suživota

Željko Rašević kaže da je ljudima u Janji svaki dan kao dan državnosti ukoliko se međusobno poštuju. Kaže, politička previranja oko državnih praznika ove ljude se ne tiče, jer oni svi ovdje dijele iste brige i probleme.

„Prepustili smo to političarima – danas slave jedni, sutra drugi. Neka oni to slave, oni i mogu jer imaju mnogo bolje uslove za život i mnogo im je bolje nego nama, običnom narodu kojemu nije ni do slave, ni do bilo čega. Što se nas tiče, nas naroda, mi imamo volju da živimo zajedno, da se slažemo, ali nama je problem ekonomija, jer mi nemamo radnih mjesta. Na ovim prostorima nikome nije stalo da ova država krene naprijed. Sve teži nekakvom rasulu, raspadu. Ja ne znam na šta će sve to izaći. Jedina mi je želja da ne bude ono što je bilo devedesetih godina“, kaže Rašević.

Prije četiri godine, kada je formirana multuetnička mjesna zajednica Janja i kada su ljudi i jedne i druge strane uspjeli u roku sat vremena postići dogovor da žele zajednički živjeti i dijeliti iste broge i probleme, ujedno su željeli da Janja bude prepis za cijelu zemlju.

Huso Zečkanović, predsjednik Mjesne zajednice Janja, kaže da političke volje za tim uopće nema:

„Drago bi nam bilo da se naša iskustva prenesu na nivo RS-a i BiH. Mi očekujemo da će doći dani kada će biti sve to usaglašeno i kad ćemo moći objeručke prihvatiti i jedni i drugi da je jedan praznik.“

Slavko Novaković ističe da su ljudi odavno prevazišli politička previranja i da se na njih nitko i ne obazire:

„Obični ljudi ova politička previranja smatraju samo zadržavanjem postojeće vlasti i produžavanje agonije napaćenome i jadnome narodu. Žalosno je što nema neko da to sve presiječe i da vidi da narod živi sasvim drugačije od političara - živi teško, jadno i bijedno, a oni samo zveckaju tim nacionalnim, može se, ne može se. Uglavnom po njihovom se ne može, ali ljudi žive i mislim da je to realnost BiH.“

A do suživota u Janji mještane je dovela samo tolerancija, zaključuje Zečkanović:

„Bez tolerancije nema ni kvalitetnog suživota, nema ni kvalitetne države.“