Svemirska misija Apolo 11 tako je postala jedan od ključnih događaja uzbudljivog 20 vijeka.
Prije tačno 40 godina, 20. jula 1969 godine, milioni ljudi su sjedjeli ispred TV ekrana i gledali prvi ljudski korak na mjesecu.
Kao duh u crno bijelom izdanju Nil Amstrong izašao je i iz lunarne kapsule Orla u svemiru praćen kolegom Edvinom "Bazom" Oldrinom u događaju koji je gledalo 600 miliona ljudi širom sveta.
Amstrongove prve riječi ušle su u legendu baš kao i prvi koraci u svemiru na površini Mjeseca.
“Ovo je mali korak za čovjeka, veliki čovječanstvo”
Amstrong je opisao prostor u svemiru kao fini prah, “skoro kao puder “. Mjesečev pejzaž je bio lijep.”Čista ljepota veoma slična velikim pustinjama u Sjedinjenim Državama. Različito je ali i veoma lijepo”, opisao je Amstrong.
Arhivski snimak: Nil Armstrong na Mjesecu, 1969. Foto: NASA
Dva astronauta su snimli fotografije, testirali gravitaciju i sakupili uzorke kamenja.Ostavili su američku zastavu, naučne instrumente i ukrasnu ploču na kojoj je pisalo “ Dolazimo u miru za svo čovječanstvo“
Amstrong i Oldrin ostali su ukupno 21 sat na Mjesecu, 21/ 2 od toga van lunarne kapsule Orla. Nakon provedene noći na mjesecu, vratili su se kod trećeg člana posade Majkla Kolinsa u štalu Kolumbija koji se sigurno vratio na zemlju 24 jula. Slijetanje Apola 11 na mjesec koštalo je kako se procjenjuje između 20-25 milijardi dolara.
Amstrong i Oldrin bili su prvi od 12 američkih astronauta, koji su hodali po Mjesecu.Posljednji astronaut Judžin Keman, napustio je mesec decembra 1972 I ukrcao se na misiju Apolo 17. Njegov čuveni otsak čizme posljednji je trag čovjeka na mjesecu.
Arhivski snimak: Otisak čizme na Mjesecu, Foto: NASA
Istorijsko spuštanje na mjesec predstavljalo je i veliku pobjedu za Sjedinjene Američke Države u svemirskoj trci sa Sovjetskim Savezom. Moskva je prethodno već bila poslala prvi satelit u orbitu kao i prvog čovjeka u svemiru, takođe legendarnog astronauta Jurija Gagarina.
U svakom slučaju let Apola 11 bio je daleko od lakog. Orao je nupustio putanju, sagorio skoro svo gorivo i doživio kompjutersku grešku što je uzrokovalo da se kontrolni tim vrati na zemlju sa plavim svjetlom za uzbunu.
Američki predsjednik Ričard Nikson, očigledno svjestan rizika tom je prilikom pripremio i govor u slučaju da Amstrong i njegove kolege ne uspju da se vrate na zemlju, koji na sreću nije bio potreban.
Svemirski program Apolo je već bio pretrpio tri smrti astronauta 1967.godine, kada se Apolo 1 zapalio prikom odbrojavanja.Ukupno je do 1972 bilo 7 misija na mjesecu od toga 6 uspješnih. Nakon toga program je stopiran.
O tom istorijskom vremenu legendarni atronauti su u nedjelju, dan uoči godišnjice, govorili na predavanju u Vašingtonu. Baz Oldrin je rekao:
„Najbolji način da se oda priznanje svima onima koji su bili dio Apolo programa je da se slijedi naš put, smjelo naprijed u veliku novu istraživačku misiju. Ako su naši lideri mudri danas, kao što je to bio predsjednik Kenedi u njegovo vrijeme, jak i vizionarski svemirski program može još jednom inspiristati za velike ciljeve.”
Majkl Kolins, pak, kaže:
“Ponekad mislim da sam letio na pogrešno mjesto. Mars je oduvjek bio moj favorit još iz dječačkih dana i danas je to još uvjek. Kao nebesko tijelo, Mjesec nije naročito interesantno mjesto, ali Mars jeste. A Mars je najbliža stvar “sestri“ Zemlji koju smo pronašli do danas.“
U Vašingtonu je govorio i Nil Amstrong, koji za razliku od kolega nikad nije volio publicitet i uvijek je bježao od medija, iako je bio najavio i da neće učestvovati u manifestacijma povodom 40-te godišnjice. Amstrong je govorio o tome što je na kraju proizvelo nekad žestoko suparništvo između Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Država oko toga ko će prvi dotaći tlo Mjeseca:
“Bila je namjera i omogućila, je obijeme stranama da pređu dug put iz ugla nauke, znanja i istraživanja. Konačno omogućilo je mehanizme za rađanje saradnje između bivših protivnika.U tom smislu, između ostalog, bio je to izuzetna nacionalna investicija za obje strane.„
Sve u svemu američka svemirska agencija NASA planirala je seriju događaja kojima će obilježiti spuštanje na Mjesec 1969. za koji se nadaju da će biti podrška naporima za nastavak njihovog problematičnog svemirskog programa.
Naime plan Nase je da ponovo pošalje astronaute na mjesec do 2020. godine.
A godišnjica pada baš u trenutku kad je NASA prije nekoliko dana priznala da greškom izgubila ili izbrisala orginalne snimke tog istorijskog događaja koji su direktno pratili miloni. Kopije proizvedne u jednoj holivudskoj kompaniji, kako je najavljeno, biće dostupne u septembru.
Prije tačno 40 godina, 20. jula 1969 godine, milioni ljudi su sjedjeli ispred TV ekrana i gledali prvi ljudski korak na mjesecu.
Kao duh u crno bijelom izdanju Nil Amstrong izašao je i iz lunarne kapsule Orla u svemiru praćen kolegom Edvinom "Bazom" Oldrinom u događaju koji je gledalo 600 miliona ljudi širom sveta.
Amstrongove prve riječi ušle su u legendu baš kao i prvi koraci u svemiru na površini Mjeseca.
“Ovo je mali korak za čovjeka, veliki čovječanstvo”
Amstrong je opisao prostor u svemiru kao fini prah, “skoro kao puder “. Mjesečev pejzaž je bio lijep.”Čista ljepota veoma slična velikim pustinjama u Sjedinjenim Državama. Različito je ali i veoma lijepo”, opisao je Amstrong.
Dva astronauta su snimli fotografije, testirali gravitaciju i sakupili uzorke kamenja.Ostavili su američku zastavu, naučne instrumente i ukrasnu ploču na kojoj je pisalo “ Dolazimo u miru za svo čovječanstvo“
Amstrong i Oldrin ostali su ukupno 21 sat na Mjesecu, 21/ 2 od toga van lunarne kapsule Orla. Nakon provedene noći na mjesecu, vratili su se kod trećeg člana posade Majkla Kolinsa u štalu Kolumbija koji se sigurno vratio na zemlju 24 jula. Slijetanje Apola 11 na mjesec koštalo je kako se procjenjuje između 20-25 milijardi dolara.
Istorijsko spuštanje na mjesec predstavljalo je i veliku pobjedu za Sjedinjene Američke Države u svemirskoj trci sa Sovjetskim Savezom. Moskva je prethodno već bila poslala prvi satelit u orbitu kao i prvog čovjeka u svemiru, takođe legendarnog astronauta Jurija Gagarina.
U svakom slučaju let Apola 11 bio je daleko od lakog. Orao je nupustio putanju, sagorio skoro svo gorivo i doživio kompjutersku grešku što je uzrokovalo da se kontrolni tim vrati na zemlju sa plavim svjetlom za uzbunu.
Američki predsjednik Ričard Nikson, očigledno svjestan rizika tom je prilikom pripremio i govor u slučaju da Amstrong i njegove kolege ne uspju da se vrate na zemlju, koji na sreću nije bio potreban.
Svemirski program Apolo je već bio pretrpio tri smrti astronauta 1967.godine, kada se Apolo 1 zapalio prikom odbrojavanja.Ukupno je do 1972 bilo 7 misija na mjesecu od toga 6 uspješnih. Nakon toga program je stopiran.
O tom istorijskom vremenu legendarni atronauti su u nedjelju, dan uoči godišnjice, govorili na predavanju u Vašingtonu. Baz Oldrin je rekao:
„Najbolji način da se oda priznanje svima onima koji su bili dio Apolo programa je da se slijedi naš put, smjelo naprijed u veliku novu istraživačku misiju. Ako su naši lideri mudri danas, kao što je to bio predsjednik Kenedi u njegovo vrijeme, jak i vizionarski svemirski program može još jednom inspiristati za velike ciljeve.”
Majkl Kolins, pak, kaže:
“Ponekad mislim da sam letio na pogrešno mjesto. Mars je oduvjek bio moj favorit još iz dječačkih dana i danas je to još uvjek. Kao nebesko tijelo, Mjesec nije naročito interesantno mjesto, ali Mars jeste. A Mars je najbliža stvar “sestri“ Zemlji koju smo pronašli do danas.“
U Vašingtonu je govorio i Nil Amstrong, koji za razliku od kolega nikad nije volio publicitet i uvijek je bježao od medija, iako je bio najavio i da neće učestvovati u manifestacijma povodom 40-te godišnjice. Amstrong je govorio o tome što je na kraju proizvelo nekad žestoko suparništvo između Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Država oko toga ko će prvi dotaći tlo Mjeseca:
“Bila je namjera i omogućila, je obijeme stranama da pređu dug put iz ugla nauke, znanja i istraživanja. Konačno omogućilo je mehanizme za rađanje saradnje između bivših protivnika.U tom smislu, između ostalog, bio je to izuzetna nacionalna investicija za obje strane.„
Pojedine misije završavale tragedijama
Podsjetimo da su se neuspješne svemirske misije završavale i tragedijama. Kada se Apolo 15 napustio Mjesec, astronauti su ostavili spomenicu astronautima i SAD i Sovjetskog saveza koji su poginuli tokom napora da se stigne do mjeseca. Prvi astronauti koji su poginuli tokom direktnog učešća u svemirskim putovanjima ili pripremamama su služili u Apolo 1 misiji: komadant Virdžil "Gas" Grisom, stariji pilot Edvard Vajt i pilot Rodžer Čejfi. Njih trojica su poginula u požaru tokom testa na zemlji 27. januara 1967.Letovi Sovjetskog Saveza , Sojuz 1 i Sojuz 11 su takođe ishodovali pogibijama. Sojuz 1, lansiran 23. aprila 1967, nosio je samo jednog kosmonauta, pukovnika Vladimira Komarova, koji je poginuo zbog pada jer se padobran zapetljao pri povratku na Zemlju. Godine 1971. sovjetski kosmonauti Georgi Dobrovoljski, Viktor Patsajev i Vladimir Volkov su se ugušili tokom ulaska posle povratka sa orbitalne stanice Saljut 1. Ostali astronauti su umrli u srodnim misijama, uključujući četvoricu Amerikanaca koji su poginuli u padu aviona T-38. Juri Gagarin, prvi čovek su svemiru, je doživeo sličnu sudbinu kada je pao u lovcu MiG-15 1968.Američka svemirska agencija NASA planirala je seriju događaja kojima će obilježiti spuštanje na Mjesec 1969. za koji se nadaju da će biti podrška naporima za nastavak njihovog problematičnog svemirskog programa.
Naime plan Nase je da ponovo pošalje astronaute na mjesec do 2020. godine.
A godišnjica pada baš u trenutku kad je NASA prije nekoliko dana priznala da greškom izgubila ili izbrisala orginalne snimke tog istorijskog događaja koji su direktno pratili miloni. Kopije proizvedne u jednoj holivudskoj kompaniji, kako je najavljeno, biće dostupne u septembru.
