Na suđenju zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratku Mladiću glavni dio iskaza je dovršio Manojlo Milovanović, nekadašnji zamjenik i najbliži suradnik optuženog.
Milovanović, kao načelnik Mladićevog Glavnog štaba je izjavio, kao svjedok tužiteljstva – da je napade na stanovnike Žepe i Srebrenice 1995. godine naredio bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić preko svoje Direktive 7, kao Vrhovni zapovjednik VRS-a. Napade na civile pri tom je ocijenio kao nezakonite.
Budući da je general Mladić Direktivu 7 naknadno proveo u borbenu zapovjed (pod nazivom Direktiva 7.1)u kojoj je izostavio uputstvo za napade na civile Srebrenice i Žepe, Milovanović je naveo, da po njegovom mišljenju, njegov nadređeni - nije želio preuzeti odgovornost za nešto takvo „protivno Ženevskim konvencijama“.
„Nije li trebalo onda uputiti kakav protest?“, upitao je potom predsjedavajući sudac Alphons Orie. „General Mladić je jednostavno to preskočio i potčinjeni (oficir) su trebali izvršavati Mladićevo, a ne Karadžićevo naređenje“, odgovorio je svjedok.
„Nije mi bio poznat sadržaj Direktive jer sam od 6-12 ožujka proveo na zapadnom frontu, između Krupe i Drvara. Kad sam došao ona je već bila spakirana. I da sam znao (za sadržaj) ja to ne bih mogao mijenjati jer je tu bio potpis Karadžića“, naveo je naknadno svjedok ograđujući se od „nezakonito naređenja“.
Upitan da prokomentira Direktivu 7, u kojoj se naređuje stvaranje neizdržive situacije za bošnjačke civile Žepe i Srebrenice, Milovanović ju je ocijenio kao „političku“ i nezakonitu u smislu vojnog prava.
To što je proslijeđena iz Karadžićevog kabineta jedinicama VRS-a bez prethodnog Mladićevog odobrenja, poput primjerice Drinskom korpusu kojeg se smatra odgovornim za učešće u srebreničkim pogubljenjima, Milovanović je nazvao greškom u proceduri.
Milovanović nije inače došao svjedočiti o srebreničkoj operaciji, budući da u nju nije bio uključen, nego o zapovjednom lancu VRS-a, vojske koja je provodila „političke odluke Vrhovne komande s Karadžićem na čelu“. Prema njegovom iskazu zapovjedni lanac je dobro funkcionirao tijekom cijelog rata (1992-1995 godine) i to u oba smjera, prvođenjem naređenja Glavnog štaba VRS-a prema dolje i izvještavanjem podređenih oficira prema gore.
Tijekom svjedočenja svog bivšeg bliskog suradnika, general Mladić se smješkao i aktivno pratio suđenje pa je zbog reakcija ponovno zaradio i ukor predsjedavajućeg suca Orie-a.
„Gospodine Mladić molio bih Vas da ne klimate glavom na odgovore i da ne komunicirate sa sudskom galerijom (publikom)“, upozorio je sudac.
Osim o spornoj Direktivi 7 koja je prema tužiteljstvu dovela do napada na Srebrenicu i Žepu te genocida, Milovanović je ispitivan o sarajevskom ratištu, za koje je Glavni štab donosio sve odluke, poput dostave oružja, a za što general Mladić također odgovara po zapovjednoj odgovornosti.
Milovanović će nastaviti svoj iskaz i u četvrtak kada će ga unakrsno ispitivati obrana generala Mladića.
Milovanović, kao načelnik Mladićevog Glavnog štaba je izjavio, kao svjedok tužiteljstva – da je napade na stanovnike Žepe i Srebrenice 1995. godine naredio bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić preko svoje Direktive 7, kao Vrhovni zapovjednik VRS-a. Napade na civile pri tom je ocijenio kao nezakonite.
Budući da je general Mladić Direktivu 7 naknadno proveo u borbenu zapovjed (pod nazivom Direktiva 7.1)u kojoj je izostavio uputstvo za napade na civile Srebrenice i Žepe, Milovanović je naveo, da po njegovom mišljenju, njegov nadređeni - nije želio preuzeti odgovornost za nešto takvo „protivno Ženevskim konvencijama“.
„Nije li trebalo onda uputiti kakav protest?“, upitao je potom predsjedavajući sudac Alphons Orie. „General Mladić je jednostavno to preskočio i potčinjeni (oficir) su trebali izvršavati Mladićevo, a ne Karadžićevo naređenje“, odgovorio je svjedok.
„Nije mi bio poznat sadržaj Direktive jer sam od 6-12 ožujka proveo na zapadnom frontu, između Krupe i Drvara. Kad sam došao ona je već bila spakirana. I da sam znao (za sadržaj) ja to ne bih mogao mijenjati jer je tu bio potpis Karadžića“, naveo je naknadno svjedok ograđujući se od „nezakonito naređenja“.
Upitan da prokomentira Direktivu 7, u kojoj se naređuje stvaranje neizdržive situacije za bošnjačke civile Žepe i Srebrenice, Milovanović ju je ocijenio kao „političku“ i nezakonitu u smislu vojnog prava.
To što je proslijeđena iz Karadžićevog kabineta jedinicama VRS-a bez prethodnog Mladićevog odobrenja, poput primjerice Drinskom korpusu kojeg se smatra odgovornim za učešće u srebreničkim pogubljenjima, Milovanović je nazvao greškom u proceduri.
Milovanović nije inače došao svjedočiti o srebreničkoj operaciji, budući da u nju nije bio uključen, nego o zapovjednom lancu VRS-a, vojske koja je provodila „političke odluke Vrhovne komande s Karadžićem na čelu“. Prema njegovom iskazu zapovjedni lanac je dobro funkcionirao tijekom cijelog rata (1992-1995 godine) i to u oba smjera, prvođenjem naređenja Glavnog štaba VRS-a prema dolje i izvještavanjem podređenih oficira prema gore.
Tijekom svjedočenja svog bivšeg bliskog suradnika, general Mladić se smješkao i aktivno pratio suđenje pa je zbog reakcija ponovno zaradio i ukor predsjedavajućeg suca Orie-a.
„Gospodine Mladić molio bih Vas da ne klimate glavom na odgovore i da ne komunicirate sa sudskom galerijom (publikom)“, upozorio je sudac.
Osim o spornoj Direktivi 7 koja je prema tužiteljstvu dovela do napada na Srebrenicu i Žepu te genocida, Milovanović je ispitivan o sarajevskom ratištu, za koje je Glavni štab donosio sve odluke, poput dostave oružja, a za što general Mladić također odgovara po zapovjednoj odgovornosti.
Milovanović će nastaviti svoj iskaz i u četvrtak kada će ga unakrsno ispitivati obrana generala Mladića.
