Damir Miljević, ekonomski analitičar iz Banja Luke, za ‘Zašto?’ objašnjava zašto rusku političku podršku Republici Srpskoj ne prati često najavljivano jačanje ekonomskih veza kao i ruska finansijska pomoć i investicije.
- Interes
Prije svega smatram da ne postoji neki preveliki suštinski interes ruskih investitora za ulaganja u BiH, odnosno u Republiku Srpsku.
Kad kažem ruskih investitora, prvenstveno mislim na investitore iz privrede.
Što se tiče ruske države, i državnih i para-državnih firmi, taj iskazani interes je u uvijek u funkciji neke politike.
Prema tome, i ono što smo do sada imali od takozvanih ruskih ulaganja u Republici Srpskoj je uglavnom bilo vezano ne za čisti ekonomski interes, nego za neki vid politike.
- Krediti
Ono gdje ja mislim da se nalazi nekakva prilika za nepolitičke investicije, to je prvenstveno u oblasti energetike i to prvenstveno u oblasti gasa.
Što se tiče realnosti ulaganja u termoelektrane, ne vidim da će tu biti ulaganje, to će biti kredit.
Ono što je činjenica je da mora doći do unapređenja tehnologije u dvije postojeće termoelektrane u Republici Srpskoj, znači u Ugljeviku i u Gacku, a da ruski partneri, s obzirom da je njihova tehnologija u pitanje, vjerovatno tu mogu odraditi dobar dio posla.
U tom nekom kontekstu, moguće je eventualno očekivati da će zbog produžavanja životnog vijeka postojećih termoelektrana biti nekog interesa sa ruske strane da se povoljnim kreditima financira unapređenje te dvije termoelektrane.
Što se tiče nekih ulaganja u termo energiju u Republici Srpskoj, mislim da tu Rusi nemaju apsolutno nikakav interes.
- Gašenje
Što se tiče gasa, mislim da tu postoji realan interes i to iz dva razloga.
Jedan je, normalno, prodaja ruskog gasa i u BiH i u RS jer je tržište apsolutno nepokriveno.
Ono gdje bi eventualno interes mogla imati Republike Srpska je izgradnja jedne gasne elektrana koja bi na neki način zamijenila bar jednu od ove dvije postojeće termoelektrane koje ionako rade ispod granice rentabiliteta, a provođenjem energetskih paketa u okviru Energetske zajednice, čiji je BiH član, u dogledno vrijeme neminovno je svakako njihovo gašenje.
- Velike priče
Dokle god je ova vlast u Republici Srpskoj, ova agonija, uslovno rečeno, će se produžavati, tako da će puno da zavisi od narednih izbora.
Da li ćemo u naredne četiri godine da gledamo isti odnos prema tim takozvanim investicijama i stotinama miliona (maraka), ili odnosno već milijardu, gubitaka koje ruski investitori prave prvenstveno u rafineriji u Brodu, ili će doći do neke promjene odnosa, odnosno do pokušaja uspostavljanja čistih računa koji neće biti na štetu Republike Srpske.
Moj je utisak da ruska strana nema posebne potrebe da se trudi oko podrške iz Republike Srpske, nego tu podršku dobija besplatno.
Ako se sjetimo velikih priča o obećanim velikim i malim ruskim kreditima od kojih na kraju nije bilo ništa ispade da Republike Srpska, kolokvijalno rečeno, za džabe podržava Rusku Federaciju, tako da to već djeluje malo tragikomično.
- Magla
Iz onog svega što se moglo vidjeti zadnjih 10-15 godina, ruski privrednici očito nemaju interes za ulaganje u Bosnu i Hercegovinu za razliku od ulaganja u susjedne zemlje.
Da li možda BiH nije dovoljno dobro odradila posao u Rusiji, a to treba da radi Vanjskotrgovinska komora i diplomatko-konzularna mreža BiH, ili je to jednostavno prepušteno političarima da rade, što jeste djelimično njihov posao, ali evo nažalost do realizicije nekih ozbiljnih investicija u energetskom sektoru u BiH nije došlo.
Potencijal za saradnju svakako postoji i ono što mene najviše čudi je da ruska strana nije iskazala interes za ulaganje u BiH u oblasti poljoprivrede, s obzirom da se uvozi jako puno hrane u Rusku Federaciju, a BiH još pored toga ima i relativno povlašten status pri tom uvozu.
Očito je da nešto u tim relacijama čistih privrednih odnosa i privrednih interesa je u magli politike, umjesto da je u sferi realnog interesa.
