Šaškor: Milanović u Bosni i Hercegovini

Hrvatski premijer Zoran Milanović za svoj je prvi službeni vanjskopolitički posjet izabrao Bosnu i Hercegovinu. Poručio je da u susjednu zemlju nije došao ni kao tutor, niti kao mentor, već kao političar koji želi rješavati nagomilane probleme.

Zoran Milanović ne nosi opterećenja nedavne prošlosti u odnosima dviju zemalja. Pa ipak, ona ga je odmah dočekala.

Predsjednik bosanskohercegovačkog SDP-a i ministar vanjskih poslova BiH Zlatko Lagumdžija odbio je ručati s hrvatskim premijerom, baš kao i njegov stranački kolega, predsjednik Vlade Federacije BiH.

Federalna Televizija – to je javni servis – Milanovićevu je delegaciju nazvala „trećerazrednom“
.
U Širokom Brijegu na zgradi općine, ispred koje se nalaze kipovi Franje Tuđmana i Gojka Šuška, nije bilo državnih obilježja Bosne i Hercegovine, niti Federacije BiH.

​Milanović se nije dao smesti. I u Sarajevu, i u Vitezu, Širokom i u Mostaru ponavljao je isto – dolazim bez opeterećenja, želim razgovarati, slušati ljude, pomoći u rješavanju problema. Hrvatska se ne miješa u unutarnje stvari, ali „Bosna i Hercegovina ne funkcionira – to nije uvreda – nego činjenica“, kazao je na Mostarskom sveučilištu.

Svoj susret s predstavnicima, za mnoge u BiH spornog Hrvatskog narodnog sabora, prokomentirao je riječima – treba razgovarati sa strankama koje okupljaju najveći broj birača. A njima je kazao – domovina i sudbina vam je u Bosni i Hercegovini, Hrvatska želi fer odnos za Hrvate u Federaciji i o tome će razgovarati i opet razgovarati. Pomoći će sredstvima za projekte koji će omogućiti razvoj i ostanak, kao što su bolnica i sveučilište. U kojima će biti mjesta za sve, bez obzira na naciju, dodao je.

Što je tu sporno da se Lagumdžija toliko uzjogunio?

Prošla su vremena Tuđmanovih i Šuškovih slijetanja helikopterom u Široki Brijeg kao na vlastitu djedovinu.

Toga su, čini se, itekako svjesni tamošnji građani, koji su Milanovića srdačno dočekali.

Vrijeme je za novu realnost i odgovorne političare.

Ovo je bio politički posjet s nekoliko političkih gesta koje naznačavaju smjer buduće hrvatske politike prema susjednoj zemlji.

Zato se delegacija sastojala praktički samo od premijera i njegovih suradnika, a nije bila zastupljena s nizom ministara koji bi trebali razgovarati o konkretnim, doista brojnim problemima koji su se nataložili ovih 20-tak godina.

Posjet će imati smisla ako takvi potezi uslijede i počne se nešto i rješavati.

Svaka zemlja ima svije prioritete. Nabrojeni su neki koje se tiču svih – od granica, graničnih prijelaza koji bi bili i budući EU prijelazi, cestovno premošćivanje Neuma, koridor Vc, status Luke Ploče, most na Savi, hidroelektrana Dubrovnik 2, ekološki problem rafinerije Brod itd.

Možda najurgentniji problemi tiču se skorog ulaska Hrvatske u Europsku Uniju i problem što će se u vezi carina pojaviti za obje zemlje, ali i ostale zemlje regije. To se prije svega odnosi na prehrambene proizvode, meso, mlijeko, potom cigarete. Prestanak režima slobodne trgovine koji je proizlazio iz sporazuma u okviru CEFTE iz 2006. godine uvest će EU carine za hrvatski izvoz u BiH koji je veliki i ta će roba postati znatno skuplja. Govori se o preseljenju cijelih pogona iz Hrvatske u BiH, ili Srbiju. Za robu iz BiH, koja nije završila, a ponegdje ni otpočela procese stroge standardizacije s propisima EU, prije sveg kod proizvodnje hrane, zatvorit će vrata hrvatskih granica.

Šo su stvarno zemlje učinile da se ti problemi pokušaju premostiti?

Malo i ništa, političari su odgovorni i umjesto da se prepucavaju oko prestiža dužni su nešto učinit za svoje privrede i one koji su ih birali, građane.

Kada bi bili plaćeni po postignutom trajnom rješenju u spornimi dugogodišnjim neriješenim problemima u međisobnim odnosima odnijeli bi brzo gaće na štapu. Svi odreda.

Bosna i Hercegovin je disfunkcionalna i njezino unutarnje usuglašavnje je Sizifov posao. Kada se dvojica slože, treći opstruira i to postaje neizdrživo. Nekada spasonosni Dayton sada je omča oko vrata za funkcioniranje države.

Hrvatska se zadovoljavala da se suradnja i trgovina s dijelovima Federacije s pretežnim hrvatskim stanovništvom odvija u sivoj zoni praktične uvezanosti u gospodarski sustav Hrvatske. Tako se stvarao privid o pomoći Hrvatima, a reproducirale su se iste klijentelističke strukture povezane s dosadašnjim vlastima u Zagrebu. To treba prekinuti.

To su teme koje su prilikom prvom Milanovićevog službenog posjeta Bosni i Hercegovini spomenute.

Od njihovog ubrzanog rješavanja ovise životi mnogih gospodarskih subjekata i građana.

A to je mnogo važnije od sujeta i od toga tko je koga treba posjetiti, ili večerati s njime.