Mještani Ban Brda u Hadžićima kraj Sarajeva imaju najveću zastavu u državi. U tom mjestu nedavno je na jarbol visok 30 metara podignuta zastava 12x6 metara. Zastavu su podigli najbolji učenici hadžićkih škola, a izgradnju jarbola je uz Općinu Hadžići pomogla Općina Meram iz Konye u Turskoj. Stanovnici Ban Brda danas imaju tek veliku zastavu, ali ne i put do svojih kuća i vodu, ali o tome, izgleda, niko ne misli.
Do prije nekoliko dana rijetko ko je čuo za Ban Brdo, naselje udaljeno oko 10 kilometara od Sarajeva. I dalje bi ovo mjesto ostalo skriveno od očiju javnosti da općinske vlasti nisu odlučile upravo tu postaviti najveću zastavu BiH u državi.
Mještanin Sabit Medžak kaže kako je općina imala prioritetnijih stvari za uraditi u ovom naselju.
„Ne mogu reći da nije, ono je lijepo sve, ali narod viče da je nama bilo bolje u ovom momentu da nam je put uređen, pa neka onda ostalo. Evo ovo igralište za djecu - mi smo dobili lokaciju, projekat uradili, a djeca i sad po ovoj prašini ganjaju. Mi smo tražili da se samo najosnovnije uradi, svojih sredstava samo dali 2.500 da se taj projekat uradi. Ništa, to stoji. Dokle će biti, kako će biti - biće bolje valjda“, kaže on.
Rahman Medžak tvrdi kako niko od mještana nije znao da će postaviti zastavu na Ban Brdu.
„Zastava je lijepa, na lijepome mjestu, ali treba na nekom drugom mjestu odakle je svako vidi, čitava gradska zona. Postavljena je bez pitanja mještana, nije se niko pitao. Ovdje zna vjetar toliki puhati da krovove ruši. Šta će biti za 10 godina ako nečije dijete ubije ovaj stup? A imao je prioriteta da uradi. Imao je put, imao je igralište“.
Isplivali brojni problemi
Zahvaljujući zastavi, brojni problemi mještana isplivali su na površinu. Osim što naselje nije asfaltirano, više od stotinu domaćinstava na Ban Brdu sve češće ostaje bez vode. Tamara Pripo ističe kako je problem to što se ne zna kome plaćaju račune, a većina ih, tvrdi, plaća redovno.
„Da nemam vodu, to je smiješno. A platim je svaki mjesec, kao i svaki drugi stanovnik ovdje. Gdje taj novac završava? Kad odemo u mjesnu zajednicu, obratimo se, kažu:’Nije naša voda.’ Kad mi kažemo: ’Znamo čovjeka koji ne plaća vodu, a nije tu mještanin, ima tu neko svoje voće, povrće, i mi ćemo mu isključiti’, onda kažu: ’Ne možete vi isključiti, to je osnovna potreba čovjeka da ima vodu.’ I onda se samo te pumpe na našem rezervoaru isključe jer elektrodistribuciji nije plaćen račun, i mi svaka dva mjeseca ostajemo bez vode po sedam do deset dana. A kada dođe, onda, naravno, nije za piće - i dok prođe hlor, dok prođe sve, opet dođe taj mjesec kad nam ponovo isključe. Tako da smo mi faktički svaka dva mjeseca bez vode - ali imamo sada zastavu. Nadam se da će nas to bar utješiti“, kaže Pripo.
Naselje nema ni uličnu rasvjetu, a javni prijevoz ne mogu ni imati dok se ne asfaltira put. Upravo su ovo najveći problemi za mještanina Ban Brda Seada Guštu.
„Pa jedno 100.000 je bačeno ovdje, ali nema problema. Zašto smo se borili nego za zastavu. Ali bez asfalta. Sve bih dao da ima asfalt i rasvjeta zbog djece“, ističe Gušta.
Tamara Pripo kaže da je lijepo što su zastavu postavili baš u njihovom naselju, ali da to neće ukloniti probleme sa kojima se svakodnevno bore.
„Ne tražimo ništa, ali nam recite da li nekome pripadamo ili ne pripadamo. Da li smo mi dio ove opštine ili nismo? Da li smo mi građani ove opštine ili nismo? Ali zaista u 21. vijeku da se bokališem! To sam imala u ratu četiri godine. Da nemam put! Meni je beba na putu. Sad zamislite kako ću ja sa kolicima izaći u šetnju ovuda. Ne vjerujem. Vjerovatno da ću otići ili kod mame ili negdje. Ili ću sjesti u auto, pa natrapti svu opremu koja mi treba da bih sišla u Hadžiće, jer kako ću sići? Po ovom putu zaista je ružno hodati.“
Do prije nekoliko dana rijetko ko je čuo za Ban Brdo, naselje udaljeno oko 10 kilometara od Sarajeva. I dalje bi ovo mjesto ostalo skriveno od očiju javnosti da općinske vlasti nisu odlučile upravo tu postaviti najveću zastavu BiH u državi.
Mještanin Sabit Medžak kaže kako je općina imala prioritetnijih stvari za uraditi u ovom naselju.
„Ne mogu reći da nije, ono je lijepo sve, ali narod viče da je nama bilo bolje u ovom momentu da nam je put uređen, pa neka onda ostalo. Evo ovo igralište za djecu - mi smo dobili lokaciju, projekat uradili, a djeca i sad po ovoj prašini ganjaju. Mi smo tražili da se samo najosnovnije uradi, svojih sredstava samo dali 2.500 da se taj projekat uradi. Ništa, to stoji. Dokle će biti, kako će biti - biće bolje valjda“, kaže on.
Rahman Medžak tvrdi kako niko od mještana nije znao da će postaviti zastavu na Ban Brdu.
„Zastava je lijepa, na lijepome mjestu, ali treba na nekom drugom mjestu odakle je svako vidi, čitava gradska zona. Postavljena je bez pitanja mještana, nije se niko pitao. Ovdje zna vjetar toliki puhati da krovove ruši. Šta će biti za 10 godina ako nečije dijete ubije ovaj stup? A imao je prioriteta da uradi. Imao je put, imao je igralište“.
Isplivali brojni problemi
Zahvaljujući zastavi, brojni problemi mještana isplivali su na površinu. Osim što naselje nije asfaltirano, više od stotinu domaćinstava na Ban Brdu sve češće ostaje bez vode. Tamara Pripo ističe kako je problem to što se ne zna kome plaćaju račune, a većina ih, tvrdi, plaća redovno.
„Da nemam vodu, to je smiješno. A platim je svaki mjesec, kao i svaki drugi stanovnik ovdje. Gdje taj novac završava? Kad odemo u mjesnu zajednicu, obratimo se, kažu:’Nije naša voda.’ Kad mi kažemo: ’Znamo čovjeka koji ne plaća vodu, a nije tu mještanin, ima tu neko svoje voće, povrće, i mi ćemo mu isključiti’, onda kažu: ’Ne možete vi isključiti, to je osnovna potreba čovjeka da ima vodu.’ I onda se samo te pumpe na našem rezervoaru isključe jer elektrodistribuciji nije plaćen račun, i mi svaka dva mjeseca ostajemo bez vode po sedam do deset dana. A kada dođe, onda, naravno, nije za piće - i dok prođe hlor, dok prođe sve, opet dođe taj mjesec kad nam ponovo isključe. Tako da smo mi faktički svaka dva mjeseca bez vode - ali imamo sada zastavu. Nadam se da će nas to bar utješiti“, kaže Pripo.
Naselje nema ni uličnu rasvjetu, a javni prijevoz ne mogu ni imati dok se ne asfaltira put. Upravo su ovo najveći problemi za mještanina Ban Brda Seada Guštu.
„Pa jedno 100.000 je bačeno ovdje, ali nema problema. Zašto smo se borili nego za zastavu. Ali bez asfalta. Sve bih dao da ima asfalt i rasvjeta zbog djece“, ističe Gušta.
Tamara Pripo kaže da je lijepo što su zastavu postavili baš u njihovom naselju, ali da to neće ukloniti probleme sa kojima se svakodnevno bore.
„Ne tražimo ništa, ali nam recite da li nekome pripadamo ili ne pripadamo. Da li smo mi dio ove opštine ili nismo? Da li smo mi građani ove opštine ili nismo? Ali zaista u 21. vijeku da se bokališem! To sam imala u ratu četiri godine. Da nemam put! Meni je beba na putu. Sad zamislite kako ću ja sa kolicima izaći u šetnju ovuda. Ne vjerujem. Vjerovatno da ću otići ili kod mame ili negdje. Ili ću sjesti u auto, pa natrapti svu opremu koja mi treba da bih sišla u Hadžiće, jer kako ću sići? Po ovom putu zaista je ružno hodati.“