General Veljko Kadijević, koji je od 1988. do 1992. godine bio savezni ministar odbrane, umro je u nedelju 2. novembra u Moskvi. Kadijević je od 2001. godine živeo u Rusiji, gde je sedam godina kasnije, ukazom tadašnjeg predsednika Dmitrija Medvedeva, dobio rusko državljanstvo. Iz zemlje je pobegao kada mu je 2001. godine stigao poziv iz Haškog suda da svedoči. Bio je na čelu JNA 1991. godine kada su vođene operacije u Vukovaru i Dubrovniku, zbog čega je protiv njega u Hrvatskoj bila podignuta optužnica.
O Veljku Kadijeviću, njegovoj ulozi u prevođenju JNA u vojsku u rukama tadašnjeg predsednika Srbije Slobodana Miloševića, govori za RSE Stjepan Mesić, poslednji predsednik Predsedništva Jugoslavije 1991. godine, kada su već počela ratna dejstva JNA u Hrvatskoj.
RSE: Da li je Kadijević bio najdogovorniji što je juglosvensku vojsku preveo na Miloševićevu stranu za Miloševićeve ciljeve, uključujući i najveće zločine koje je JNA učinila u Hrvatskoj napadajući Dubrovnik i Vukovar?
Mesić: Za sve ono što se dogodilo na prostoru bivše Jugoslavije najveći krivac je Slobodan Milošević, jer nije pristao na novi politički dogovor. Naime, Jugoslavija se održavala na tri glavna integrativna faktora. Jedan je bio Tito sa svojom harizmom, drugi je bio Savez komunista i treći je bila Jugoslavenska armija. Armija je slušala Tita i Partiju. Tito je otišao sa životne i političke scene, Partija se raspala na XIV kongresu upravo voljom Slobodana Miloševića, a Armija je tražila sponzora. I Milošević je to sponzorstvo, ustvari, ponudio Armiji.
RSE: Da li je Kadijević verovao u Miloševićevo navodno jugoslovenstvo? Da li je upotrebio Armiji mislivši da spašava Jugoslaviju ili je, kako ste to rekli, jednostavno našao sponzora?
Mesić: Mislim da je, prije svega, našao sponzora. Miloševiću je vjerovao. Ja sam bio kod njega u kabinetu, pošto on nije dolazio meni, ja sam došao k njemu. I ja sam mu rekao: Da li si ti svjestan da se odvija proces pretvaranja JNA u srpsku vojsku? On je rekao: Dok sam ja živ, to se neće dogoditi. Ja sam mu odgovorio: Slušaj, ako ti budeš smetao, ti više nećeš biti živ.
Ali taj proces se već odvijao. Već se dogodila balvan revolucija u Kninu, Vukovar se događao takođe...Čitavo vrijeme je Armija bila na sceni. Upravo zbog toga je i Blagoje Adžić, kao načelnik Generalštaba i ministar odbrane, ili državni sekretar Veljko Kadijević su među najodgovornijima. Dakle, odmah do Miloševića. I ako je Milošević bio optužen za zločine na prostoru bivše Jugoslavije, onda su ova dva sigurno morali biti uz njega. Jer, bez ove dvojice Armija nije mogla biti upotrijebljena za razaranje Vukovara, dalmatinskih gradova....Zahvaljujući njima dvojici, Armija je zloupotrijebljena i odgovorna za zločine.
RSE: Kako ste razumeli njegov odgovor (o prevođenju JNA u srpsku vojsku) „Dok sam ja živ to se neće dogoditi“?
Mesić: Na moje pitanje: da li ti vjeruješ Miloševiću, Kadijević je odgovorio: "Da, on jedini nije četnik". Ne znam na koga je drugo mislio da jeste četnik.
RSE: Kad ste se poslednji put videli sa Kadijevićem?
Mesić: Na zadnjoj sednici Predsjedništva koja je održana u Beogradu u podrumskim prostorijama Generalštaba. Već se dogodio Vukovar.
RSE: Da li ste razgovarali o Vukovaru?
Mesić: Ja sam mu rekao da Armija nema šta tamo tražiti, da je to agresija. Priče o tome kako su u Hrvatskoj nelegalne jedinice, Zenge, Zbor narodne garde, pokazuju da ljudi nisu znali o čemu se radi. Budući da se moglo očekivati da može doći do težih sukoba, da policija sa kratkim oružjem nije dovoljna, trebalo je kod nas formirati policijske jedinice koje mogu djelovati. To je bio Zbor narodne garde. Jer, Hrvatska nije mogla imati vojsku. Ali je mogla imati policiju.
RSE: Koliko je značilo to što je JNA i dalje imala simbol zvezde petokrake, a te druge jedinice koje spominjete nisu, koliko je to moglo da utiče na Kadijevićevo opredeljenje?
Mesić: Nikakva simbolika tu nije igrala ulogu. Ulogu je imao plan. Milošević je varao svijet da se bori za Jugoslaviju a on ju je razarao na najbrutalniji način već time što je otjerao Sloveniju iz Jugoslavije.
Svijet je bio sentimentalan prema Jugoslaviji zbog njene pozitivne uloge u vrijeme formiranja Pokreta nesvrstanih, dakle u vrijeme sukoba Istoka i Zapada. Zato je svijetu bila važna podrška opstanku Jugolsavije. A Milošević je varao Srbe da će svi živjeti u jednoj državi. I on dalje od te definicije nije išao. Ali to je bila poruka: uzmite oružje, pa ćete živjeti u jednoj državi. To je, dakle, bio taj plan kojeg on nije mogao ostvariti. Nije stvar u tome da je nekome smetao znak. To nema nikakve veze.
Iz Kadijevićeve knjige proizilazi da je on bio svjestan o čemu se radi. Tražio je sponzora, u Miloševiću je dobio sponzora koji će napraviti veći prostor koji može zadovoljiti potrebe Armije i na taj način je on Miloševiću dao podršku.
RSE: Da li ste kontaktirali sa Kadijevićem u vreme razaranja Dubrovnika?
RSE: Znači, niste razgovarali o tome zašto je vojska krenula na Dubrovnik, kad nije postojao nijedan vojni razlog?
Mesić: To je bilo dogovoreno sa Miloševićem i Kadijević je jednostavno izvršavao svoj dio plana.
RSE: Šta je sa idejom o vojnom udaru?
Mesić: Mi smo normalno radili u Predsjedništvu Jugoslavije, ali nismo znali da je jedna delegacija otišla u Rusiji tražeći pomoć upravo u slučaju realizacije vojnog udara. Rusi im to nisu dali, jer su imali svoje poteškoće. Vratili su se neobavljenog posla.
RSE: Da li bi to bilo urađeno u ime Miloševića ili i protiv Miloševića?
Mesić: On protiv Miloševića sigurno ne bi mogao biti, jer je prešao na njegovu stranu, a za izvođenje vojnog udara on nije imao hrabrosti.
RSE: Šta mislite o činjenici da je je Kadijević pobegao u Moskvu i tamo dobio emigrantski status a zatim i držvaljanstvo?
Mesić: To je dokaz da je bio svjestan svoje odgovornosti za ono što se dogodilo na prostoru bivše Jugoslavije.
RSE: Da li nalazite ikakvih olakšavajućih okolnosti za Kadijevića?
Mesić: On nije kreator ratnog zbivanja. Nije on bio taj koji se odlučio za ostvarivanje političkih ciljeva ratnim putem. To je bio Milošević, a Kadijević je bio kukavica i nije mogao Miloševiću reći: sjedaj za stol, morate ići na politički dogovor, nema angažiranja JNA! Niti bi bilo nelegalnih jedinica Arkanovih i Šešeljevih, sve bi to bilo izbjegnuto, zločini bi bili izbjegnuti, samo da je Kadijević mogao održati vojsku u garnizonima.
