Sadašnji model mehanizma koordinacije podrazumijeva više nivoa od prošlog. Čine ga radne grupe sastavljene od eksperata koje bi rješavale najviše pitanja, potom Komisija, ako se radna grupa ne dogovori, a onda slijede politički savjetnici čiji bi zadatak bio pripremiti naredni nivo – ministarsku konferenciju sastavljenu od svih nivoa vlasti u BiH da ona riješi sporne stvari. Ukoliko ni to ne bi uspjelo, uslijedio bi sastanak Kolegija kao najvišeg tijela. O tome gdje su prepreke za ispunjavanje drugog uslova iz Mape puta prvi put pred članovima Parlamentarne komisije za evropske integracije govorio je predsjedavajući Vijeća ministara Vjekoslav Bevanda.
„22. veljače 2013. godine prezentiran je sustav koordinacije, tj. radne skupine, povjerenstva, politički savjetnici, ministarske konferencije i kolegij. Prve dvije stavke su bile tehnička razina. Politički savjetnici treba da budu spona između tehničke razine i priprema ministarskih konferencija, i na kraju kolegij, koji bi usaglašavao eventualno sporne stvari. Tu su počeli problemi. Svi su bili ZA, i odjednom su svi NE. Neki su izmakli. Nijednog pisanog papira. Kada se kaže: 'U toj odluci članak 2 ne valja, predlažem to, predlažem brisanje.'. Zašto je bila šutnja? Da smo polemiku otvorili, ona bi nužno došla do političke polemike, izgubilo bi se ono što se do tada radilo. Ova grafika, papiri, su svim ljudima koji učestvuju na bilo kom nivou vlasti bili dostupni i pristupačni. Kako se to politički, partijski prenosi – ja ne znam, ali sve je to bilo transparentno i otvoreno. Dio članova tima jednostavno je izišao sa eksplicitnim stavom da županije ne mogu učestvovati u sustavu koordinacije, da se ne može prihvatiti sustav odlučivanja koncenzusom ni na jednoj razini, da su politički savjetnici nepotrebni, pa sporenje tko će predsjedati radnim skupinama i ministarskim konferencijama i da li uopće postoji potreba za ministarskim konferencijama.“
Bosni i Hercegovini za vratom, upravo zbog nepostojanja mehanizma koordinacije, visi još jedna opasnost – ugroženost IPA 2 projekta. Direktorica direkcije za evropske integracije BiH Nevenka Savić kaže:
„Uslov korištenja sredstava IPA-e iz druge generacije, 2014.-2020., direktno se vezuje za mehanizam koordinacije. To je za šestogodišnji period između 600 i 700 miliona eura. Vjerujem da će se mehanizam koordinacije dogovoriti, ali i svako kašnjenje može biti opasno, jer dovodimo u pitanje programiranje za 2014.“
Savićeva je iznijela i druge detalje koji su bili na stolu u Briselu a koji se tiču sporazuma o trgovini s Hrvatskom.
„Sve zemlje potpisnice Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju morale su napraviti izmjene, dodatni protokol, zbog ulaska Hrvatske u EU. Stav Bosne i Hercegovine je da se urade samo tehničke izmjene, odnosno da se režim koji je imala Hrvatska po osnovu CEFTA sporazuma ne preslikava automatski u Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, odnosno Privremeni sporazum. Evropska komisija, s druge strane, zagovara tradicionalnu trgovinu, tj. onaj trgovinski režim koji je važio prije 1. jula, prije ulaska Hrvatske u Evropsku uniju, i ima tu argument da je to u duhu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, kao i drugi argument da su sve druge zemlje prihvatile takvu metodologiju. Delegacije Bosne i Hercegovine i ona koja je učestvovala u pregovorima, i Vijeće ministara je potvrdilo tu poziciju, i sad je ta pozicija iznesena u Briselu. Sada je Evropska komisija na potezu. Očekujemo da će se tražiti vanredni sastanak privremenog odbora, na kome bi se o ovome ponovo razgovaralo. Ovaj stav je upravo izgrađen na osnovu širokih konsultacija koje je Ministarstvo spoljne trgovine imalo i sa poslovnom zajednicom, sa proizvođačima itd., tako da je to stanovište utemeljeno upravo na tim razgovorima i analizama.“
„22. veljače 2013. godine prezentiran je sustav koordinacije, tj. radne skupine, povjerenstva, politički savjetnici, ministarske konferencije i kolegij. Prve dvije stavke su bile tehnička razina. Politički savjetnici treba da budu spona između tehničke razine i priprema ministarskih konferencija, i na kraju kolegij, koji bi usaglašavao eventualno sporne stvari. Tu su počeli problemi. Svi su bili ZA, i odjednom su svi NE. Neki su izmakli. Nijednog pisanog papira. Kada se kaže: 'U toj odluci članak 2 ne valja, predlažem to, predlažem brisanje.'. Zašto je bila šutnja? Da smo polemiku otvorili, ona bi nužno došla do političke polemike, izgubilo bi se ono što se do tada radilo. Ova grafika, papiri, su svim ljudima koji učestvuju na bilo kom nivou vlasti bili dostupni i pristupačni. Kako se to politički, partijski prenosi – ja ne znam, ali sve je to bilo transparentno i otvoreno. Dio članova tima jednostavno je izišao sa eksplicitnim stavom da županije ne mogu učestvovati u sustavu koordinacije, da se ne može prihvatiti sustav odlučivanja koncenzusom ni na jednoj razini, da su politički savjetnici nepotrebni, pa sporenje tko će predsjedati radnim skupinama i ministarskim konferencijama i da li uopće postoji potreba za ministarskim konferencijama.“
Bosni i Hercegovini za vratom, upravo zbog nepostojanja mehanizma koordinacije, visi još jedna opasnost – ugroženost IPA 2 projekta. Direktorica direkcije za evropske integracije BiH Nevenka Savić kaže:
„Uslov korištenja sredstava IPA-e iz druge generacije, 2014.-2020., direktno se vezuje za mehanizam koordinacije. To je za šestogodišnji period između 600 i 700 miliona eura. Vjerujem da će se mehanizam koordinacije dogovoriti, ali i svako kašnjenje može biti opasno, jer dovodimo u pitanje programiranje za 2014.“
Savićeva je iznijela i druge detalje koji su bili na stolu u Briselu a koji se tiču sporazuma o trgovini s Hrvatskom.
„Sve zemlje potpisnice Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju morale su napraviti izmjene, dodatni protokol, zbog ulaska Hrvatske u EU. Stav Bosne i Hercegovine je da se urade samo tehničke izmjene, odnosno da se režim koji je imala Hrvatska po osnovu CEFTA sporazuma ne preslikava automatski u Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, odnosno Privremeni sporazum. Evropska komisija, s druge strane, zagovara tradicionalnu trgovinu, tj. onaj trgovinski režim koji je važio prije 1. jula, prije ulaska Hrvatske u Evropsku uniju, i ima tu argument da je to u duhu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, kao i drugi argument da su sve druge zemlje prihvatile takvu metodologiju. Delegacije Bosne i Hercegovine i ona koja je učestvovala u pregovorima, i Vijeće ministara je potvrdilo tu poziciju, i sad je ta pozicija iznesena u Briselu. Sada je Evropska komisija na potezu. Očekujemo da će se tražiti vanredni sastanak privremenog odbora, na kome bi se o ovome ponovo razgovaralo. Ovaj stav je upravo izgrađen na osnovu širokih konsultacija koje je Ministarstvo spoljne trgovine imalo i sa poslovnom zajednicom, sa proizvođačima itd., tako da je to stanovište utemeljeno upravo na tim razgovorima i analizama.“
