Pišu: Chris Rickleton i Nargiza Asekova
U besprijekornoj i modernoj medresi u kirgistanskoj južnoj provinciji Oš, dvije tinejdžerke koje uče Kuran, priznaju da znaju malo o arapskom tekstu koje su upravo izrecitovale.
"Ne znam značenje", odgovara jedna učenica na pitanje da objasni poruku 30. sure, koja je na arapskom poznata kao Ar-Rum.
"Ja čitam samo An-Naba", rekla je druga učenica, misleći na 78. od 114 sura u islamskoj svetoj knjizi. "Ali još uvijek ne razumijem značenje."
Ibadat Možueva, učiteljica u islamskoj školi za djevojke u selu Mirza-ake u provinciji Oš, kaže da je to očekivano.
"Generalno, tri godine u medresi (islamskoj školi) nije dovoljno da se prouči 'tafsir'", pojašnjava Možueva, koristeći se arapskom riječi za komentare u Kuranu ili interpretacije svete knjige.
"Mora se savladati gramatika, mnogo čitati i onda napredovati ka interpretacijama Kurana", rekla je ona. "Mi ovdje ne proučavamo 'tafsir'."
Škole kao što je ova, koja se zove Abdiraim Kari medresa i nalazi se u selu Mirza-ake, u centru su žestoke rasprave o islamskom obrazovanju u Kirgistanu, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
S jedne strane postoji sve veća potražnja za vjerskim školama, uključujući i one porodice koje su zainteresovane za pripremu djevojaka da budu nevjeste koje su upućene na islamske običaje i tradiciju.
S druge strane, postoji zabrinutost zbog vladinih propisa za ove, često zatvorene institucije, uključujući izvore finansiranja, kvalitet obrazovanja i njihov potencijal da odvoje učenike od sekularnog društva, što je trend za koji mnogi kažu da može da ojača ekstremističke ideologije.
'Previše' medresa?
Prema kirgistanskom državnom muftijstvu, u zemlji trenutno postoji 130 registrovanih institucija koje pružaju islamsko vjersko obrazovanje, uključujući 34 medrese za djevojčice koje su završile deveti razred.
Sveukupno više od 6.000 učenica, obično u dobi od 15 i više godina, trenutno je upisano u vjersko obrazovanje u zemlji od oko sedam miliona stanivnika.
Poređenja radi, susjedni Kazahstan, zemlja sa gotovo tri puta većim brojem stanovnika od Kirgistana, ima samo 12 državnih medresa, uključujući tri za djevojke i žene. U Uzbekistanu, sa gotovo 35 miliona ljudi, postoji ukupno samo 15 medresa, koje uglavnom pohađaju studenti.
Brojke odražavaju relativno opušten stav prema vjerskim slobodama u Kirgistanu. Ali Orozbek Moldaliev, bivši predsjednik Državne komisije za vjerska pitanja, rekao je da vjerovatno postoji "previše" medresa u zemlji.
"Štaviše, nivo podučavanja je nizak", požalio se Moldaliev. "Među onima koji podučavaju ima pismenih ljudi, ali ima i onih koji ne razumiju [islam], koji su slabo obrazovani."
Medresa Abdiraim Kari, u kojoj besplatno uči i boravi 200 djevojaka, ponosi se svojim nastavnim planom i programom.
Osim vjerske nastave, djevojke uče osnove računarstva, uključujući grafički dizajn, šivenje, ručni rad i kuhanje, i to sve kroz trogodišnje razdoblje.
Dopisnici RSE koji su nedavno dobili pristup medresi gledali su studentice potpuno odjevene u bijele hidžabe i lepršave crne haljine kako se smiju dok igraju utakmicu odbojke u kojoj je sudija bio imam.
Mobiteli su zabranjeni osim vikendom, i u učionici i u domu, a gašenje svjetla je oko 11 sati uveče.
"Prije spavanja čitamo molitvu. I učimo djevojke da spavaju s rukama na prsima nakon što su izgovorile Alahovo ime", rekla je Nazgul Riskulova, koja nadgleda spavaonicu.
Diploma koju nude medrese kao što je Abdiraim Kari, daje kvalifikaciju za podučavanje "osnova šerijatskih studija", nudi malo izgleda za zapošljavanje osim u vjerskim školama.
Takođe ne vrijedi na sekularnim univerzitetima, iako osnivač medrese Abdirahman Atabaev, kaže da neki od njegovih učenika odu na univerzitete ako nadoknade obrazovanje u obližnjim sekularnim školama.
Primljeni 'signali'
Na pitanje o finansiranju, Atabaev nudi nekoliko konkretnih podataka, rekavši samo da se njegova ustanova finansira lokalno i da nema "velikog sponzora". Lokalni "aksakali" (stariji muškarci) i "žigiti" (mladići) dali su najvažniji doprinos, kaže on.
Brojni vjerski objekti u Kirgistanu izgrađeni su uz finansiranje država Perzijskog zaliva koje žele da prošire svoj uticaj u zemlji, što je izazvalo bojazan da se u kirgistansko društvo uvoze drugi oblici islama osim umjerenog hanefijskog pravca koji promoviše kirgistansko muftijstvo.
Druge vjerske škole su izgradili lokalni političari koji žele da steknu uticaj među stanovništvom željnog islama. S vremena na vrijeme, sigurnosne službe Kirgistana iznose izvještaje o racijama usmjerenim na licencirane i "podzemne" medrese, kao i o zatvaranjima i suspenzijama licenciranih medresa.
Državni komitet za nacionalnu sigurnost (UKMK) je u martu izvijestio o raciji u muškoj medresi gdje je 12 djece u dobi između 6 i 9 godina bilo podučavano "prema vjerskoj literaturi koju nije verifikovalo muftijstvo".
Muškarac koji je priveden jer je organizovao nastavu nije imao nikakvo vjersko obrazovanje, saopštio je UKMK, a mnoga djeca nisu paralelno s nastavom pohađala redovnu školu. Organizator je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 85 dolara, ali je izbjegao zatvorsku kaznu.
Državni komitet za nacionalnu sigurnost je 2023. rekao da je zatvorio 21 islamsku školu u pokrajini Oš zbog "kršenja građevinskih, sanitarnih i protivpožarnih propisa, kao i zbog odstupanja od jedinstvenih obrazovnih standarda u vjerskim školama."
Zamir Kožomberdiev, visoki zvaničnik Državne komisije za vjerska pitanja, kaže da su te institucije sada ponovo otvorene, nakon što su ispravile propuste, i tvrdi da vlada ne treba da mijenja pristup regulisanju medresa.
"Ako postoje destruktivni pozivi ili ideologije u medresama, sigurno ćemo dobiti takve signale. Jer ljudi koji tamo rade su građani Kirgistana, oni su patriote i odmah otvoreno govore ako se nešto učini drugačije. Oni sami su protiv toga", rekao je Kožomberdiev.
'Odgojni sati'
Ovo nije uvjerilo kritičare vjerskog obrazovanja, koji smatraju da medrese rade donekle odriješenih ruku.
Džamila Kaparova, čija neprofitna organizacija Ensan-Diamond pokušava da nadzire aktivnost medresa, kaže da su neke medrese registrovane kao privatne ustanove za učenje stranih jezika, bez spominjanja vjere u svojim dokumentima.
Dok učitelji u nekim medresama tvrde da su njihovi časovi besplatni u sklopu dobrotvornog rada, učenici često kažu da plaćaju fiksne školarine svaki mjesec, kaže Kaparova.
Kaparova izražava zabrinutost oko sadržaja kurseva. U jednoj djevojačkoj medresi koju je posjetila učenice su sudjelovale u "odgojnim satima".
"Mentori su djevojkama u suštini objašnjavali kakve žene, snahe trebaju da budu, kako da služe porodici svoga muža", rekla je, "čini mi se da se njihov odgoj u suštini svodi na to".
Zabrinutost oko kirgistanskog nacionalnog sistema medresa izražena je u opsežnom izvještaju iz 2019. Ženevskog instituta Bulan, na čelu sa stručnjakinjom rođenom u Kirgistanu Čolpon Orozbekovom, koja je pozvala na "hitnu reformu" sistema.
Ali glavne preporuke Instituta Bulan, koje su uključivale uvođenje svjetovnih predmeta u medrese, kao i učitelja koji su stekli i svjetovne i teološke diplome, do danas nisu provedene.
Zabrinutost za rad medresa dolazi i iz Islamske zajednice.
Džamal Frontbek-kizi, čija neprofitna organizacija Mutakallim redovno radi sa zajednicama islamskih žena, pozvala je da medrese uključe predmete kao što je matematika, fizika i građansko obrazovanje u svoje nastavne planove i programe kako bi maturante bolje pripremili za vanjski svijet i učinili ih manje ranjivima na ultrakonzervativnu ili ekstremističku ideologiju.
"Kao dio jednog projekta, uveli smo nastavu građanskog obrazovanja u 12 medresa", rekla je Frontbek-kizi, čija organizacija redovno angažuje vladu i u prošlosti je dobijala sredstva od zapadnih donatorskih organizacija.
"Ali kada je projekat obustavljen, neke medrese su nastavile da drže te predmete dok druge nisu", rekla je.
Jedan indikator koji sugeriše da ženske medrese trenutno ne ispunjavaju svoju kolektivnu misiju jeste veliki broj onih koje odustaju.
Prema riječima drugog direktora medrese u provinciji Oš, koja se nalazi u samom gradu, mnoge učenice napuštaju medrese prije diplomiranja, bilo da bi se udale ili što moraju da nađu posao, ili ne napreduju na časovima.
"Naš glavni cilj bio je odgojiti djevojčice koje poštuju svoje roditelje. Odgojiti pobožne duše, kao i majke koje će ovom društvu dati dobre ljude koji vole svoju domovinu", rekla je Žanara Maksutova, čija škola Sajida Kadija košta roditelje od 350 dolara za godinu u hrani, smještaju i nastavi.
Ali one učenice Maksutove medrese koje su govorile za RSE pokazale su ambiciju da završe studije.
"U budućnosti bih htjela postati učiteljica arapskog", rekla je jedna učenica, Makhbuba Abazova.
"Onda ću, ako Bog da, za dvije godine biti 'hafiza' (čuvar Kurana)."
Facebook Forum