RSE: Gospodine Medojeviću, njemački ambasador u Pogorici Tomas Šmit je demantovao saopštenje Pokreta za promjene u kome se tvrdi da ste tokom posjete Berlinu, a u susret predsjedničkim izborima, dobili podršku tamošnje ministarke pravde. Kako to objašnjavate?
Medojević: Ja nijesam nikad tvrdio da sam dobio podršku svojoj predsjedničkoj kandidaturi, ali svako ko razumije diplomatiju i diplomatske termine sasvim jasno može da uoči da je moj sami sastanak sa trećom ličnošću njemačke Vlade, ministarkom Cipris, veliki diplomatski iskorak i uspjeh jedne opozicione stranke u Crnoj Gori i da je izjava ambasadora vjerovatno posljedica intervencije crnogorskog Ministarstva inostranih poslova koji su naše saopštenje doživjeli kao političku podršku tako uticajne ličnosti iz njemačke Vlade mojoj predsjedničkoj kandidaturi i to je sasvim uobičajeno. Ja pravim svoje kontakte i svoje veze sa evropskim institucijama koje imamo od ranije i to je nešto na šta crnogorski režim nije naučio jer je obično do sada imao posla sa opozicijom koja je za svoje spoljnopolitičke partnere išla u Beograd ili na neke istočne destinacije, a sada su u velikoj panici jer vide da Evropa u svojim porukama jasno očekuje ili promjenu politike crnogorske vlasti koja mora da se suoči sa problemom korupcije i organizovanog kriminala, ako želi u Evropsku uniju ili da se ta vlast mora mijenjati da na njeno mjesto mora doći druga politička opcija koja je istinski evropska.
RSE. Ipak je pomalo neuobičajeno da je gospodin Tomas Šmit našao za shodno da reaguje pošto ne važi za čovjeka koji reaguje na mig crnogorskih vlasti. I Vi ste ga često citirali zbog njegovog veoma kritičnog stava i tvrdnje da je država Crna Gora ogrezla u paukovoj mreži korupcije i kriminala.
Medojević: Pa, to je vjerovatno ova posljedica intervencije Ministarstva spoljnih poslova gdje je Ministarstvo spoljnih poslova vjerovatno intervenisalo kod Ministarstva spoljnih poslova Njemačke sa insistiranjem da je bilo kakav sastanak u predsjedničkoj kampanji nekoga od predsjedničkih kandidata miješanje u unutrašnju politiku, istovremeno zaboravljajući da je čitav državni aparat i Ministarstvo spoljnih poslova bilo stavljeno u funkciju da se kritična posjeta obezbjedni kandidatu Demokratske partije socijalista. To nije ništa neuobičajeno i ja imam odlične odnose sa ambasadorom Savezne Republike Njemačke, ali on je kao profesionalac diplomata morao da pojasni činjenicu da sama posjeta i moj razgovor sa gospođom Cipris ne znači da se ona uključila u moju predsjedničku kampanju i to je uobičajena diplomatska reakcija nakon intervencije Ministarstva spoljnih poslova, ali bilo bi vrlo interesantno da čujemo zašto Ministarstvo spoljnih poslova Republike Crne Gore reaguje na moju posjetu, umjesto da i ono kao u pravnim demokratskim državama takođe biva uključeno u pripremu diplomatskih posjeta i predsjedničkih kandidata opozicije. Jer Ministarstvo spoljnih poslova koje predvodi ministar Roćen nije Ministarstvo spoljnih poslova DPS-a već Ministarstvo spoljnih poslova države Crne Gore i umjesto da interveniše na ovakav način bilo bi demokratski i evropski da se i ono uključi u pripreme diplomatskih posjeta predsjednika parlamentarnih stranaka.
RSE: Moram vas podsjetiti da ovo nije prvi put da ste se našli u sličnoj situaciji. Kada ste pred referendum bili član četvoročlane opozicione delegacije koja je posjetila Sjedinjene Američke Države, američki ambasador u Beogradu je demantovao vaše tvrdnje da ste tamo boravili u zvaničnoj posjeti.
Medojević: Pa dobro, to je bila sasvim druga situacija. Ja tada nijesam bio ni političar ni predsjednik političke partije i to je nešto što je bio dio jednog ambijenta tada i pokušaja da se dođe do što mirnijeg i demokratskijeg izjašanjavanja građana. Ovdje se ne radi ni o kakvom demantu. Ja sam se susreo sa trećom osobom, sa trećom ličnošću njemačke Vlade, imali smo ozbiljne razgovore o potrebama pomoći njemačke Vlade Crnoj Gori u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala što je tačka na koju upiru prstom svi evropski zvaničnici. Takođe je ostala činjenica da je ta posjeta uzdrmala vladajući režim u Crnoj Gori i tu nije ništa demantovano, osim činjenice da gospođa Cipris svakako nije birala njenog favorita među predsjedničkim kandidatima što mi nijesmo ni tvrdili.
