Bosna i Hercegovina nema ministarstvo zdravstva na državnom nivou, pa se podaci o broju oboljelih od raka dobijaju jedino u entitetskim ustanovama. Klinike su osposobljene da pomognu pacijentima, ali ne u onoj mjeri kako se to radi u svijetu gdje postoje centri za tumore.
Broj oboljelih od raka na području Bosne i Hercegovine se povećava iz godine u godinu. Posljedica je to, kako tvrde stručnjaci, ratnih zbivanja i načina prehrane građana. Iako je stopa umiranja manja u odnosu na zemlje Evropske unije, broj osoba koje su umrle od ove opake bolesti bilježi rast. Na području Federacije BiH ta stopa od 2005. do 2008. na 100.000 stanovnika povećana je za 14 posto. Najviše osoba je umrlo od raka bronhija i pluća, jetre, želuca, dojke i pankreasa.
Sve je više i onih koji se godinama bore protiv ove opake bolesti. Među njima je pedesettrogodišnja Ivka Penić iz Livna. Pune tri godine, vodi bitku protiv raka dojke. Bolest je otkrila sasvim slučajno. Nakon operacije, prošla je kemoterapije, i danas se svega nerado sjeća:
„Oni prvi dani su mi prošli kao kroz maglu, isto kao da se to mene nije ticalo tada. To je takav šok i da nije bilo mojih sinova uza me, mislim da ne bih mogla proći sama.“
Bosna i Hercegovina nema ministarstvo zdravstva na državnom nivou, pa se podaci o broju oboljelih od raka dobijaju jedino u entitetskim ustanovama. Tako je na području Federacije BiH prije dvije godine registrovano više od 9.500 oboljelih. Ništa bolja situacija nije ni u Republici Srpskoj, kaže nacionalni koordinator za borbu portiv malignih oboljenja u tom bh. entitetu Saša Jungić:
„Zadnje tri godine se broj novootkrivenih se kreće između 3.900 i 4.200, znači od svih malignih tumora - ne računajući rak kože koji je specifičan i on je najčešći u ljudskoj populaciji.“
ZABRINJAVAJUĆI PODACI O BROJU OBOLJELE DJECE
Portparol Federalnog ministarstva zdravstva Zlatan Perišić:
„Liječenje karcinoma za sve građane Federacije se financira sredstvima Zavoda zdravstvenog osiguranja Federacije. Trećina ukupnih sredstava tog fonda se zapravo troši na liječenje karcinoma, odnosno na kemoterapiju i radioterapiju. To je otprilike oko 30 miliona maraka godišnje.“
Nejedinstvenost države ogleda se i u tome da, pored toga što nema državno ministarstvo za zdravstvo, Bosna i Hercegovina nema ni udruženje koje okuplja oboljele od raka. Udruženja su formirana na entitetskom nivou, i to prema bolestima.
Zabrinjavajući podatak je da je u odnosu na prijeratni period veći broj djece u Bosni i Hercegovini koja obolijevaju od raka. Djeca u uzrastu od beba do 14. godine najčešće obolijevaju od leukemije i raka limfoma. Godišnje oboli oko pedesetoro djece, kaže Jasna Pašić, sekretar Udruženja „Srce za djecu oboljelu od raka“:
„Ovdje na odfjelejnju djeca primaju hemoterapiju ili idu na radioterapije. Za izmještanje vani idu na neka liječenja koja nije moguće sprovesti kod nas. Tu spadaju neke operacije ili transplantacije koštane srži.“
DRŽAVA NEMA CENTRA ZA TUMORE
U Bosni i Hercegovini od karcinoma više obolijevaju muškarci. Šef Klinike za onkološku i glandularnu hirurgiju sarajevskog Kliničkog centra Šefik Bešlić kaže da je klinika osposobljena da pomogne pacijentima, ali da, za razliku od drugih zemalja u svijetu, država nema centra za tumore gdje se na jednom mjestu radi dijagnostika i uključuje terapija, te vrši kompletan operativni tretman kod tih pacijenata:
„Ove pare koje mi dobijamo nisu dovoljne da bi se rješavao taj problem, jer ljudi u svijetu neuporedivo više ulažu za podizanje nivoa kvaliteta liječenja karcinoma.“
Ministar zdravstva Republike Srpske Ranko Škrbić:
„Kao što vam je poznato, mi smo i danas prisiljeni da naše pacijente usmjeravamo u druge centre, najčešće u Institut za onkologiju Beograd, Sremsku Kamenicu, Sarajevo, ua zadnje vrijeme čujemo da i Tuzla treba da krene da radi.“
Ni država, niti entiteti nemaju sluha za oblast zdravstva. Uprkos brojnim inicijativama zdravstvenih radnika, još uvijek nisu usvojene izmjene zakona kojim bi se vršio povrat novca od poreza na dodanu vrijednost. Zbog takvog odnosa vlasti sve zdravstvene institucije plaćaju PDV na nabavku lijekova i opreme, a samo u prošloj godini Fond za javno zdravstvo Federacije BiH platio je oko 6,5 miliona eura poreza na dodanu vrijednost.
Tako se oboljeli od raka snalaze kako znaju i umiju. Pomažu im, uglavnom, obični ljudi, jer prema podacima do kojih smo došli, niti jedan političar, čije plate iznose oko 2.000 eura, do sada nije uplatio niti jedan euro za pomoć. Nerijetki su i slučajevi organizovanja koncerata. Jedan takav, biće održan u subotu, 6. februara. 30-ak muzičara, prijatelja Ede Mulahalilovića, nekada člana grupe Hari Mata Hari, a danas pjevača, žele pomoći Edi koji se već dvije godine bori protiv raka. Njegov brat Adi kaže:
„Koristim ovu priliku da skrenem pažnju svim ljudima koji nas slušaju da redovno idu na preglede - jer ako na vrijeme otkrijete rak, onda postoji šansa da se izvučete iz toga.“
Pročitajte i tekst Najopasnija bolest današnjice
Broj oboljelih od raka na području Bosne i Hercegovine se povećava iz godine u godinu. Posljedica je to, kako tvrde stručnjaci, ratnih zbivanja i načina prehrane građana. Iako je stopa umiranja manja u odnosu na zemlje Evropske unije, broj osoba koje su umrle od ove opake bolesti bilježi rast. Na području Federacije BiH ta stopa od 2005. do 2008. na 100.000 stanovnika povećana je za 14 posto. Najviše osoba je umrlo od raka bronhija i pluća, jetre, želuca, dojke i pankreasa.
Sve je više i onih koji se godinama bore protiv ove opake bolesti. Među njima je pedesettrogodišnja Ivka Penić iz Livna. Pune tri godine, vodi bitku protiv raka dojke. Bolest je otkrila sasvim slučajno. Nakon operacije, prošla je kemoterapije, i danas se svega nerado sjeća:
„Oni prvi dani su mi prošli kao kroz maglu, isto kao da se to mene nije ticalo tada. To je takav šok i da nije bilo mojih sinova uza me, mislim da ne bih mogla proći sama.“
Bosna i Hercegovina nema ministarstvo zdravstva na državnom nivou, pa se podaci o broju oboljelih od raka dobijaju jedino u entitetskim ustanovama. Tako je na području Federacije BiH prije dvije godine registrovano više od 9.500 oboljelih. Ništa bolja situacija nije ni u Republici Srpskoj, kaže nacionalni koordinator za borbu portiv malignih oboljenja u tom bh. entitetu Saša Jungić:
„Zadnje tri godine se broj novootkrivenih se kreće između 3.900 i 4.200, znači od svih malignih tumora - ne računajući rak kože koji je specifičan i on je najčešći u ljudskoj populaciji.“
ZABRINJAVAJUĆI PODACI O BROJU OBOLJELE DJECE
Portparol Federalnog ministarstva zdravstva Zlatan Perišić:
„Liječenje karcinoma za sve građane Federacije se financira sredstvima Zavoda zdravstvenog osiguranja Federacije. Trećina ukupnih sredstava tog fonda se zapravo troši na liječenje karcinoma, odnosno na kemoterapiju i radioterapiju. To je otprilike oko 30 miliona maraka godišnje.“
Zabrinjavajući podatak je da je u odnosu na prijeratni period veći broj djece u Bosni i Hercegovini koja obolijevaju od raka. Djeca u uzrastu od beba do 14. godine najčešće obolijevaju od leukemije i raka limfoma. Godišnje oboli oko pedesetoro djece, kaže Jasna Pašić, sekretar Udruženja „Srce za djecu oboljelu od raka“:
„Ovdje na odfjelejnju djeca primaju hemoterapiju ili idu na radioterapije. Za izmještanje vani idu na neka liječenja koja nije moguće sprovesti kod nas. Tu spadaju neke operacije ili transplantacije koštane srži.“
DRŽAVA NEMA CENTRA ZA TUMORE
U Bosni i Hercegovini od karcinoma više obolijevaju muškarci. Šef Klinike za onkološku i glandularnu hirurgiju sarajevskog Kliničkog centra Šefik Bešlić kaže da je klinika osposobljena da pomogne pacijentima, ali da, za razliku od drugih zemalja u svijetu, država nema centra za tumore gdje se na jednom mjestu radi dijagnostika i uključuje terapija, te vrši kompletan operativni tretman kod tih pacijenata:
„Ove pare koje mi dobijamo nisu dovoljne da bi se rješavao taj problem, jer ljudi u svijetu neuporedivo više ulažu za podizanje nivoa kvaliteta liječenja karcinoma.“
Ministar zdravstva Republike Srpske Ranko Škrbić:
„Kao što vam je poznato, mi smo i danas prisiljeni da naše pacijente usmjeravamo u druge centre, najčešće u Institut za onkologiju Beograd, Sremsku Kamenicu, Sarajevo, ua zadnje vrijeme čujemo da i Tuzla treba da krene da radi.“
Ni država, niti entiteti nemaju sluha za oblast zdravstva. Uprkos brojnim inicijativama zdravstvenih radnika, još uvijek nisu usvojene izmjene zakona kojim bi se vršio povrat novca od poreza na dodanu vrijednost. Zbog takvog odnosa vlasti sve zdravstvene institucije plaćaju PDV na nabavku lijekova i opreme, a samo u prošloj godini Fond za javno zdravstvo Federacije BiH platio je oko 6,5 miliona eura poreza na dodanu vrijednost.
Tako se oboljeli od raka snalaze kako znaju i umiju. Pomažu im, uglavnom, obični ljudi, jer prema podacima do kojih smo došli, niti jedan političar, čije plate iznose oko 2.000 eura, do sada nije uplatio niti jedan euro za pomoć. Nerijetki su i slučajevi organizovanja koncerata. Jedan takav, biće održan u subotu, 6. februara. 30-ak muzičara, prijatelja Ede Mulahalilovića, nekada člana grupe Hari Mata Hari, a danas pjevača, žele pomoći Edi koji se već dvije godine bori protiv raka. Njegov brat Adi kaže:
„Koristim ovu priliku da skrenem pažnju svim ljudima koji nas slušaju da redovno idu na preglede - jer ako na vrijeme otkrijete rak, onda postoji šansa da se izvučete iz toga.“
Pročitajte i tekst Najopasnija bolest današnjice
