U mraku prije svitanja 4. avgusta, Viktorija Marjinina i više od 100 drugih Ukrajinaca iz grada Ivano-Frankivska okupili su se u podnožju međugorskog Križevca, pripremajući se da se mole za okončanje rata u svojoj zemlji.

Grupa katolika, među kojima je bilo i nekoliko djece, peljala se duže od sat vremena po kamenom putu kojim su prošli milioni hodočasnika kako bi došli na do istorijskog mjesta pod krstom tačno sa izlaskom sunca.

Mukotrpan put se isplatio, rekla je Marjnina nakon toga, "jer smo gore osjetili Božju milost", dodavši: "Vjerujemo da on može pomoći".

Ukrajinci su neki od brojnih hodočasnika koji su ovog ljeta krenuli prema Međugorju, mjestu na jugo-zapadu Bosne i Hercegovine, nakon što je papa Franjo službeno odobrio ovo hodočašće.

Put Međugorja od nepoznatog jugoslavenskog sela u kojem se proizvodio duhan i vino do jednog od najvećih svjetskih hrišćanskih mjesta hodočašća započeo je u junu 1981., kada je grupa djece tvrdila da su vidjeli nekoliko ukazanja Djevice Marije na stjenovitom obronku iznad svog sela.

Kako su se vijesti o navodnom viđenju proširile, hodočasnici su počeli da pristižu. Najprije iz drugih krajeva Jugoslavije, zatim iz inostranstva.

Amna Jusufović, turistički vodič iz obližnjeg Mostara, prisjeća se kako je Međugorje počelo da izaziva pažnju nekoliko godina nakon navodnog ukazanja.

Dok je Mostarom bjesnio rat, 1992. godine, Amna je prošla kroz Međugorje kako bi došla do svojih ostarjelih roditelja.

"Ovdje sam u Međugorju, onda stignem u Mostar i sve je u plamenu. Samo pola sata dalje!", rekla je.

"Nikada ne biste pomislili da će tada biti hodočasnika u Međugorju, ali bilo ih je mnogo.

Kaže da je najviše hodočasnika tokom rata došlo iz Italije.

Kako se Međugorje počelo mijenjati zbog sve većeg broja putnika koji su dolazili iz cijelog svijeta 2010-ih, Vatikan je poslao timove da istraže prijavljena ukazanja.

Papa Franjo isprva je odbacivao navodno pojavljivanje Marije, rekavši 2017. da te tvrdnje "ne vrijede mnogo".

Međutim, papa je omekšao svoj stav. U maju 2019. službeno je ovlastio katoličke organizacije da organizuju hodočašća, rekavši da je za navedena ukazanja potrebna dodatna istraga.

Ali baš kad se Međugorje pripremalo za veliki priliv katoličkih hodočasnika, izbila je pandemija COVID-19.

Ivo, konobar u popularnoj Pivnici Međugorje, kaže da je pandemija posebno teško pogodila grad s obzirom na njegovu gotovo potpunu zavisnost od turizma.

"U našem restoranu imamo 500 mjesta i gotovo niko nije dolazio, možete zamisliti", rekao je. "Ovdje obično imamo 10 konobara. Tada je bilo tri. Bilo je jako loše."

Danas je, kaže, grad prometniji nego ikad.

Mario Vasilj, šef Turističke zajednice Međugorja, rekao je za Radio Slobodna Evropa (RSE) da je teško znati tačan broj turista u tom gradu jer se mnogi ljudi samo nakratko zaustavljaju na putu negdje drugdje na Balkanu. Ali kaže da je festival mladih ove godine privukao oko 30.000 hodočasnika, više ljudi nego što grad sa svojih 20.000 kreveta može podnijeti.

Kako se slava Međugorja širi, predmeti vezani uz grad počeli su pričati vlastite legende, a neke priče izazivaju bijes katoličkih službenika.

Jedna starija hodočasnica iz Italije osuđena za prevaru nedavno je vratila Marijin kip iz Međugorja i tvrdila da joj je osigurao neograničenu količinu pizze.

"Bila je to pizza za četvero i nas 25 ju je jelo. Nikada nije bila manja", prenio je AFP njene riječi. "Bili smo šokirani!"

Lokalni sveštenik iz italijanskog sela Civitavecchia je tražio da se njegova kongregacija drži podalje od hrama koji je napravljen pred kipom kupljenim u Međugorju za koji se tvrdi da plače krvave suze. Drugi crkveni zvaničnici su rekli da su takve tvrdnje "potpuno nepouzdane".