Među povratnicima vlada veliko siromaštvo

Milion i 200 hiljada Bosanaca i Hercegovaca trajno je iseljeno iz BiH. Oko million raseljeno je unutar BiH, od toga 2.000 porodica živi još uvijek u kolektivnim centrima. Iako je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice u protekle četiri godine uradilo niz projekata kojima je rješavalo smještaj izbjeglih i raseljenih, proces povratka još ni približno nije gotov.

Osamdeset hiljada izbjeglica iz BiH još uvijek nije riješilo svoj status, a jedna od opcija je i povratak u BiH. Najveći broj njih boravi u susjednim zemljama. Ministar za ljudska prava i izbjeglice Safet Halilović kaže da se za većinu njih može naći trajno rješenje.

„Za njih oko 64 posto mogu se naći trajna rješenja za pitanja smještaja kroz rekonstrukciju, dok je za preostalih oko 36 posto potrebno tragati za nekim drugim vidom stambenog zbrinjavanja. BiH je opremljena za prioritetnu sanaciju dijela stambenog fonda koji je potrebno obnoviti za povratak, jer i danas blizu 42.000 porodica, odnosno oko 150.000 osoba želi da se vrati u svoje prijeratne domove, za što je potrebno osigurati oko 600 miliona KM“, kaže Halilović.

Većina onih koji su se uspjeli vratiti na svoja ognjišta živi u siromaštvu, bez posla, zdravstvene zaštite, bez perspektive, a nerijetko i bez osnovnih uslova za život, poput struje. Samo rijetki uspjeli su svojim radom osigurati sebi podnošljivije uslove.

U svoj prijeratni dom u opštini Ravno, tridesetosmogodišnji Zdravko Brkan sa porodicom vratio se 2002. Punih osam godina živjeli su u kući bez struje. Sve vrijeme bavili su se stočarstvom i danas žive od prodaje sira i meda.




„Zbog neimaštena i zbog toga što nije bilo posla, odlučili smo da se vratimo na starinu, na djedovinu. Bilo je teško, ali malo pomalo, mi smo se navikli, ušli u taj nekakav ritam i mi smo zadovoljni. Radimo za sebe i na svome“, kaže Brkan.

Fehim Lović prije 12 godina vratio se u Zvornik. Kao limaru bile su potrebne mašine da nastavi porodični posao:

„Donirali su mi tri mašine. To je došlo onda kad sam bio u psihičkom krahu, jer sam sve nade izgubio da ću uspješno opstati“, rekao je Lović.

Ovo su pozitivni primjeri održivog povratka. Ali većina povratnika i danas teško živi, upozorava Suzana Jašarević, šefica misije austrijskog "Hilfsverka", međunarodne organizacije koja od završetka rata pomaže povratnicima.

„Povratnika ima, ali među povratnicima je veliko siromaštvo. I zaista pronalazimo ljude koji su se vratili, ali životare“, navodi Jašarević.

Ljudi u izbjegličkim centrima diskriminisani

Ipak, najteže je onima koji su smješteni u kolektivne centre, gdje i toalet nerijetko dijele sa desetinama drugih.

Damir Haletić iz Bratunca djetinjstvo je proveo u kolektivnom centru u Višći, gdje je smješteno više od 80 porodica.

„Gledaju te kao nižeg, isto kao da si došao ovdje nešto nekome da otimaš. Kao da sam ja volio što sam ostavio sve i djetinjstvo preskočio, sve sam izgubio. Nemam više ništa. Vidiš ove djece - žive nazor. Je li normalno u 21. vijeku da se čovjek kupa iz lonca? Nije normalno“, priča Haletić.

I Medina Golić je u ovo naselje došla kao djevojčica. Nije imala priliku za kvalitetno školovanje, te je i posao, makar i povremeni, za nju, kaže, prava sreća.

„Čovjek zaradi na sezonskim radovima. Imaš popusta na tu struju i budu neki paketi u toku Ramazana - eto.“

Mirhunisa Zukić, predsjednica Unije za održivi povratak, kaže da su ljudi koji žive u izbjegličkim centrima diskriminisani.

„Da se ovo desilo u bilo kojoj zemlji Evrope, mi bismo sigurno rekli da je to totalna diskriminacija prava naših ljudi u inostranstvu, a u našoj zemlji se dešava naočigled svima“, kazala je Zukić.

Ministar za ljudska prava i izbjeglice Safet Halilović napominje da je rješavanje pitanja povratka godinama bilo političko pitanje zbog kojeg je iz državnog budžeta izdvajano jedva pola miliona eura.

Najviše novca utrošeno u periodu od 2008. do 2010. godine. U ove dvije godine uloženo je oko 75 miliona eura. No, i pored toga trebalo je dio sredstava obezbijediti putem kreditnih zaduženja:

„Tako smo realizirali već jedan kredit odobren od Razvojne banke Vijeća Evrope za potrebe rješavanja korisnika kolektivnih centara i alternativnog smještaja, a nedavno smo aplicirali za dobijanje novog kredita za ove potrebe u iznosu od 40 miliona eura. A dogovoren je i kreditni aranžman sa Saudijskim fondom za povratak od 15 milona KM“, navodi Halilović.

Ovim kreditnim sredstvima, koja bi trebala biti dostupna do kraja godine, rješava se trajno problem kolektivnih centara, kaže ministar Halilović i dodaje da je planirana i donatorska konferencija u naredna dva mjeseca kako bi se prikupila sredstva i za povratak onih koji nisu u kolektivnim centrima, a do sada nisu mogli da se vrate na svoja ognjišta.

Ukoliko bude političke volje, kaže minisar Halilović, problem povratka bi mogao biti trajno riješen u naredne četiri godine.