Dio maturanata, ratom razorenog ukrajinskog grada Harkiva, obilježio je kraj školovanja plesom na ruševinama svoje srednje škole.

Dok srednjoškolci širom Evrope mjesecima maštaju o maturskoj noći, kako da ostanu upamćeni i naprave originalne fotografije za što više "lajkova", desetak maturanata iz Harkiva je za scenografiju iskoristilo svoju, bombama uništenu, školu.

Maturanati srednje specijalne škole N134 zaplesali su 5. juna na njenim ruševinama. Izazvali su globalno divljenje.

Na ples, s čijom je pripremom generacija počela u zimu, došla je trećina jednog odjeljenja.

Denis je jedan od njih.

"Ostali prijatelji su van Ukrajine. Uvježbavali smo korake, pripremali se, još od zime. A onda je došao rat i prekinuo naše probe. Sada mi ti počeci izgledaju tako daleko".

Ipak, sredinom maja, okupili su se.

"Dogovorili smo se da nastavimo probe plesa po ruševinama naše škole. Za samo tri dana smo sve uvježbali. Dali smo sve od sebe - emocije i fizičku snagu", navodi Denis za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Tokom plesa su mu, kaže, emocije bile pomiješane:

"Smjenjivala se tuga, uzbuđenje, sreća".

Upitan da li ga je bilo strah u tim trenucima, Denis izričito odgovara:

"Ne. Štitili su nas naši heroji, ukrajinski vojnici".

I Valerija, njegova plesna partnerka, čija je fotografija u crvenoj maturskoj haljini, na ruševinama škole, "preplavila" društvene mreže, kaže za RSE da joj je rat sve planove i snove uzeo.

Matursku haljinu dobila je u februaru.

"Izabrala sam je a roditelji su mi je kupili na Dan zaljubljenih 14. februara."

Tada nije slutila da će u njoj "zablistati" na ruševinama škole.

"I moji drugovi i ja smo sanjali o lijepoj maturi, o velikoj zabavi. Kao svi naši vršnjaci. I u Ukrajini i van granica naše zemlje. Tužna sam mnogo zbog ove situacije u Ukrajini. Tuga nije dovoljno jaka riječ".

Fotografija, kaže, ima šire značenje.

"Htjela sam da skrenem pažnju na ovo što nam se dešava. Fotografija, haljina i taj ambijent pokazuju vjeru u pobjedu i nadu u preporod", navodi Valerija.

Uprkos, kako je kazala, urušenim planovima, razmišlja o upisu na fakultet u Ukrajini.

Za razliku od nje, Denis se planova prije rata ne sjeća:

"To je sada tako daleko. Ni ne sjećam se šta sam planirao i o čemu sam maštao."

Valeriju boli to što su mnogi njeni prijatelji bili primorani da napuste Harkiv, koji je svakodnevno bombardovan.

To potvrđuje i Denis koji naglašava da se trudi da održava kontakt s drugovima:

"Dio drugara otišao je u susjednu Poljsku. Dio je ostao u Ukrajini ali van našeg grada.
Trudimo se da budemo u kontaktu koliko nam uslovi dozvoljavaju i da se ovaj rat ne odrazi na naše prijateljstvo".

U ruskoj invaziji Ukrajine u oblasti Harkiva do kraja maja ubijeno je 37 djece, a 108 ranjeno.