Piše: Frank Patalong (Der Spiegel), priredila Sabina Čabaravdić
Terapija matičnim ćelijama velika je nada svim neizlječivo bolesnim ljudima. To medjutim otvara i prostor za dobar biznis, tim prije što je presađivanje tih ćelija zabranjeno. Sve su brojnije ponude za ovu terapiju i u Njemačkoj, a dovoljno je poslati e-mail i već ćete se naći na listi pacijenata.
Kad je Douglas Sipp u februaru ove godine na svom blogu objavio da neke njemačke klinike nude tretman matičnim ćelijama , vrlo brzo je dobio poruku da „ili će navode povući, ili mu prijeti tužba“.
Sipp je poslušao i povukao tekst u kojem stoji da Elisées klinika u Bonnu nudi tretman matičnim ćelijama za ljude izvan Njemačke, pošto je u cijeloj Evropskoj uniji ova vrsta terapije zabranjena. (Oktobra prošle godine Evropski je sud donio odluku da se matične ćelije ljudskog embriona ne smiju koristiti u istraživanjima, niti liječenju).
Ponuda se pojavljuje samo na internacionalnoj web stranici te klinike, koja nije ni registrirana u zemlji. Novinari Der Spiegela, pod izmišljenim imenom su 5.aprila poslali e-mail na kliniku Elisées. Fiktivni pacijent, sa sjedištem u nekoj drugoj evropskoj zemlji, napisao je kako mu je jetra teško oštećena i kako mu je potrebna terapija matičnim ćelijama, jer drugog izlaza nema.
U srijedu 11.aprila dobio je odgovor iz bolnice: "U prilogu vam šaljemo upitnik kojeg trebate popuniti. Naši će ljekari sve pogledati i javićemo vam da li je ovaj tretman za vas moguć i koliko će vas to koštati“...
Poruku je potpisala izvjesna Sonia L.B., sa sve brojem mobilnog telefona i adresom – bonske klinike. U prevodu: ko se za pomoć obrati preko internacionalne stranice Elisées klinike, odgovor dobije sa službene njemačke stranice. Gospođa L.B. potpisala je i poruku Douglasu Sippu kojom ga upozorava da ne širi lažne vijesti o njihovoj ustanovi.
Pokrenuta je istraga, slučaj je otvoren, dokumenti sa klinike stavljeni pod ključ do daljnjeg.
Spiegel TV je, međutim, nastavio istraživati slučaj. Novinarima je uspjelo pronaći svjedoke koji potvrdjuju navode o liječenju matičnim ćelijama na bonskoj klinici. Dobili su izjavu jedne Tunižanke koja je svoju kćerku u dubokoj komi dovela u kliniku Elisées u februaru ove godine. Bolnica je u početku poricala informacije, ali, od kada je pokrenuta istraga, više ne daju komentare.
Business as usual
Prije nego je donesena odluka o zabrani terapije matičnim ćelijama u Düsseldorfu je postojao X-Cell centar u kojem je prije dvije godine umro pacijent od komplikacija uzrokovanih presadjivanjem matičnih ćelija. Centar je zatvoren, a formalno-pravno, u Njemačkoj nema niti jedne klinike koja ima dozvolu za rad s embrionalnim ćelijama.
No kako su utvrdili novinari Spiegela, pravilo vrijedi samo za građane Evropske unije. Oni koji se prijavljuju izvan EU, i to na međunarodnu web stranicu, bez problema dobijaju pozitivne odgovore.
Jednostavno i lako, preko e-maila se uspostavlja kontakt, odredi postupak i cijena...iako klinika nema odgovarajuće dozvole. U objašnjenima, međutim, nigdje ne piše gdje će tretman biti obavljen. U odgovoru pacijentu samo stoji da će „biti preuzet na aerodromu ili željezničkoj stanici i biti odvezen do hotela ili Instituta“.
„U principu našim pacijentima nije potrebna posebna njega, zato prakticiramo, nakon zahvata, svaku daljnju njegu pružati bolesnicima u hotelu“, stoji u poruci koju su primili novinari Spieglea sa BS Instituta koji je prihvatio liječenje izmišljenog pacijenta sa upropaštenom jetrom.
Douglas Sipp, Amerikanac koji radi u Japanu, ovakve procese ocjenjuje kao „business as usual“. On tvrdi da je u pitanju milijarde vrijedan obrt grabežljivaca koji žele brzo zaraditi na mukama drugih ljudi.
Matične stanice su čudo našeg vremena. One se često krišom koriste za liječenje neizlječivih bolesti poput multipleskleroze ili Parkinsonove bolesti. Ljudi koji boluju i koji su očajni, spremni su povjerovati u svako čudo, i otvoriti svoje novčanike. Čak i kad im se pismeno ponudi objašnjenje da ispitivanja nisu završena, da niko ne može ništa garantirati, da nema pouzdanih podataka o nuspojavama... ne pomaže ništa.
Bolesni ljudi hoće ozdraviti, a za taj cilj svako je sredstvo dozvoljeno. Ti su ljudi spremni platiti nadu čak i kada je - beznađe.
Terapija matičnim ćelijama velika je nada svim neizlječivo bolesnim ljudima. To medjutim otvara i prostor za dobar biznis, tim prije što je presađivanje tih ćelija zabranjeno. Sve su brojnije ponude za ovu terapiju i u Njemačkoj, a dovoljno je poslati e-mail i već ćete se naći na listi pacijenata.
Kad je Douglas Sipp u februaru ove godine na svom blogu objavio da neke njemačke klinike nude tretman matičnim ćelijama , vrlo brzo je dobio poruku da „ili će navode povući, ili mu prijeti tužba“.
Sipp je poslušao i povukao tekst u kojem stoji da Elisées klinika u Bonnu nudi tretman matičnim ćelijama za ljude izvan Njemačke, pošto je u cijeloj Evropskoj uniji ova vrsta terapije zabranjena. (Oktobra prošle godine Evropski je sud donio odluku da se matične ćelije ljudskog embriona ne smiju koristiti u istraživanjima, niti liječenju).
Ponuda se pojavljuje samo na internacionalnoj web stranici te klinike, koja nije ni registrirana u zemlji. Novinari Der Spiegela, pod izmišljenim imenom su 5.aprila poslali e-mail na kliniku Elisées. Fiktivni pacijent, sa sjedištem u nekoj drugoj evropskoj zemlji, napisao je kako mu je jetra teško oštećena i kako mu je potrebna terapija matičnim ćelijama, jer drugog izlaza nema.
U srijedu 11.aprila dobio je odgovor iz bolnice: "U prilogu vam šaljemo upitnik kojeg trebate popuniti. Naši će ljekari sve pogledati i javićemo vam da li je ovaj tretman za vas moguć i koliko će vas to koštati“...
Poruku je potpisala izvjesna Sonia L.B., sa sve brojem mobilnog telefona i adresom – bonske klinike. U prevodu: ko se za pomoć obrati preko internacionalne stranice Elisées klinike, odgovor dobije sa službene njemačke stranice. Gospođa L.B. potpisala je i poruku Douglasu Sippu kojom ga upozorava da ne širi lažne vijesti o njihovoj ustanovi.
Pokrenuta je istraga, slučaj je otvoren, dokumenti sa klinike stavljeni pod ključ do daljnjeg.
Spiegel TV je, međutim, nastavio istraživati slučaj. Novinarima je uspjelo pronaći svjedoke koji potvrdjuju navode o liječenju matičnim ćelijama na bonskoj klinici. Dobili su izjavu jedne Tunižanke koja je svoju kćerku u dubokoj komi dovela u kliniku Elisées u februaru ove godine. Bolnica je u početku poricala informacije, ali, od kada je pokrenuta istraga, više ne daju komentare.
Business as usual
Prije nego je donesena odluka o zabrani terapije matičnim ćelijama u Düsseldorfu je postojao X-Cell centar u kojem je prije dvije godine umro pacijent od komplikacija uzrokovanih presadjivanjem matičnih ćelija. Centar je zatvoren, a formalno-pravno, u Njemačkoj nema niti jedne klinike koja ima dozvolu za rad s embrionalnim ćelijama.
No kako su utvrdili novinari Spiegela, pravilo vrijedi samo za građane Evropske unije. Oni koji se prijavljuju izvan EU, i to na međunarodnu web stranicu, bez problema dobijaju pozitivne odgovore.
Jednostavno i lako, preko e-maila se uspostavlja kontakt, odredi postupak i cijena...iako klinika nema odgovarajuće dozvole. U objašnjenima, međutim, nigdje ne piše gdje će tretman biti obavljen. U odgovoru pacijentu samo stoji da će „biti preuzet na aerodromu ili željezničkoj stanici i biti odvezen do hotela ili Instituta“.
„U principu našim pacijentima nije potrebna posebna njega, zato prakticiramo, nakon zahvata, svaku daljnju njegu pružati bolesnicima u hotelu“, stoji u poruci koju su primili novinari Spieglea sa BS Instituta koji je prihvatio liječenje izmišljenog pacijenta sa upropaštenom jetrom.
Douglas Sipp, Amerikanac koji radi u Japanu, ovakve procese ocjenjuje kao „business as usual“. On tvrdi da je u pitanju milijarde vrijedan obrt grabežljivaca koji žele brzo zaraditi na mukama drugih ljudi.
Matične stanice su čudo našeg vremena. One se često krišom koriste za liječenje neizlječivih bolesti poput multipleskleroze ili Parkinsonove bolesti. Ljudi koji boluju i koji su očajni, spremni su povjerovati u svako čudo, i otvoriti svoje novčanike. Čak i kad im se pismeno ponudi objašnjenje da ispitivanja nisu završena, da niko ne može ništa garantirati, da nema pouzdanih podataka o nuspojavama... ne pomaže ništa.
Bolesni ljudi hoće ozdraviti, a za taj cilj svako je sredstvo dozvoljeno. Ti su ljudi spremni platiti nadu čak i kada je - beznađe.
