Gradonačelnik Sarajeva Alija Behmen na postolje na Trgu oslobođenja - Alija Izetbegović, u centru grada, vratio je bistu revolucionara i književnika Veselina Masleše koja je je sklonjena početkom aprila 1992. godine.
Zajedno sa Maslešom, sa postamenta je skinuto još osam poprsja znamenitih bh. pisaca, ali su one na svoja mjesta vraćena ranije.
Devetnaest godina nakon što je uklonjena, vraćena je bista revolucionara Veselina Masleše, književnika, publiciste i prevodioca koji je tragično nastradao u Bici na Sutjesci.
Vraćena bista Veselina Masleše, Sarajevo, 10. juni 2011
Maslešino poprsje, na početku rata, sklonjeno je kako bi bilo spaseno od uništenja, oštećenja ili, može biti, poniženja, zajedno sa bistama još nekolicine znamenitih ličnosti sa jednog od najljepših i najprometnijih gradskih trgova.
Na postamente, sa kojih su ponosno gledali do aprila 1992., još davno su vraćeni Meša Selimović, Rodoljub Čolaković, Mak Dizdar, Ivo Andrić, Isak Samokovlija, Branko Ćopić i Skender Kulenović. Tada, međutim, nije bilo vrijeme za povratak Masleše.
Njegovo je mjesto bilo neposredno pred ulazom u zgradu Izdavačke kuće "Svjetlost", koja je bila glavni konkurent preduzeća koje se pod imenom "Veselin Masleša", bavilo istim poslom.
Firmi odani zaposlenici, a iza njih se krio menadžer osobno, obavijestili su tada javnost kako im je važniji bivši uspješni direktor Abdulah Jasenković nego tamo neki Veselin.
Nekadašnja poslovna konkurencija koja više nije imala nikakvog smisla, jer iza Maslešinog imena više nije bilo ni preduzeća ni nekadašnje ulice, isturena je u prvi plan kao mučni alibi za jednu posve drugu emociju, koja se, doduše, nije morala skrivati, ali ju je bilo nepristojno, bolje reći, politički nepopularno, manifestovati.
Da nije tako, začas bi bili pometeni argumenti kojima su tada branili brisani prostor sa besmislenim postamentom ispred svojih vrata radnici "Svjetlosti".
Masleša se, eto, sada vratio. Ako ništa, da posvjedoči kako je u smutnim vremenima mučno biti i bista.
Zajedno sa Maslešom, sa postamenta je skinuto još osam poprsja znamenitih bh. pisaca, ali su one na svoja mjesta vraćena ranije.
Devetnaest godina nakon što je uklonjena, vraćena je bista revolucionara Veselina Masleše, književnika, publiciste i prevodioca koji je tragično nastradao u Bici na Sutjesci.
Na postamente, sa kojih su ponosno gledali do aprila 1992., još davno su vraćeni Meša Selimović, Rodoljub Čolaković, Mak Dizdar, Ivo Andrić, Isak Samokovlija, Branko Ćopić i Skender Kulenović. Tada, međutim, nije bilo vrijeme za povratak Masleše.
Njegovo je mjesto bilo neposredno pred ulazom u zgradu Izdavačke kuće "Svjetlost", koja je bila glavni konkurent preduzeća koje se pod imenom "Veselin Masleša", bavilo istim poslom.
Firmi odani zaposlenici, a iza njih se krio menadžer osobno, obavijestili su tada javnost kako im je važniji bivši uspješni direktor Abdulah Jasenković nego tamo neki Veselin.
Nekadašnja poslovna konkurencija koja više nije imala nikakvog smisla, jer iza Maslešinog imena više nije bilo ni preduzeća ni nekadašnje ulice, isturena je u prvi plan kao mučni alibi za jednu posve drugu emociju, koja se, doduše, nije morala skrivati, ali ju je bilo nepristojno, bolje reći, politički nepopularno, manifestovati.
Da nije tako, začas bi bili pometeni argumenti kojima su tada branili brisani prostor sa besmislenim postamentom ispred svojih vrata radnici "Svjetlosti".
Masleša se, eto, sada vratio. Ako ništa, da posvjedoči kako je u smutnim vremenima mučno biti i bista.
