Muzički talenti iz čitavog regiona imaće priliku ovog februara u Kotoru da se pokažu na audiciji Zapadne muzičke akademije (Music Academy of the West) iz Santa Barbare, prvoj audiciji ove vrste ikada organizovane u regionu .
Muzičkim profesionalcima iz regiona pruža se šansa za početak internacionalne karijere.Najzaslužniji za ovu šansu je pijanista, vanredni profesor na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu i umjetnički direktor međunarodnog festivala „Kotor art“ , Kotoranin, Ratimir Martinović. U razgovoru za RSE Martinović govori o samoj audiciji, praksi balkanskih država koje ne prepoznaju i ne njeguju izuzetne talente i značaju ostvarene saradnje sa Muzičkom akademijom u Santa Barbari za grad Kotor.
Martinović: Ja se prosto nadam da se ovim mladim ljudima danas, kroz ovu audiciju i kroz njihov eventualni boravak u Santa Barbari, otvaraju daljeg, ne samo usavršavanja u tom usko stručnom smislu nego i daljeg napredovanja u karijeri, upoznavanje menadžera i svih onih koji su zaduženi za formulisanje jedne ozbiljne karijere. Koliko ja znam i koliko sam ja informisan ovo je prvi put da balkanske zemlje organizuju tako nešto. Ja se sjećam da sam ja za tu Sonijevu stipendiju i fondaciju direktno komunicirao sa ljudima iz Japana. Nije bilo nikakve pomoći u mom okruženju ili u svojoj zemlji koja bi mi rekla, evo imaš to u Japanu a mi smo spremni da organizujemo tako nešto ovdje da ti umanjimo troškove aplikacije. Ne , toga nije bilo i mislim da ni dalje nema u onoj mjeri u kojoj bi mladi, perspektivni ljudi sa ovog podneblja to negdje zasluživali svojim talentom, radom i posvećenošću umjetničkoj muzici.
Martinović: Prosto se mijenjaju vremena. Danas su mladi ljudi ostavljeni sebi i nije naročito prisutna ta institucionalna pomoć, bar mi se tako čini, u državama Balkana gdje se svaka bori sa mnogo bazičnijim stvarima nego što su potrebe mladih, talentovanih muzičara. U takvoj atmosferi i sa mnogim repovima koje zajedno vučemo iz nedavnih ratova nijesam siguran da možemo očekivati neki ubrzani rad na ovom polju i neko veće razumijevanje danas kada se radi o potrebama mladih, talentovanih muzičara. Mislim da upravo u jednoj državi od 600 hiljada stanovnika kakva je Crna Gora, ili sedam i po miliona koliko živi u Srbiji, u Hrvatskoj ili Bosni, vi nemati veliki procenat talentovane djece. Zato, kada se primijeti izuzetno nadareno dijete o njemu se treba brinuti mnogo više nego što je to danas slučaj. Imamo jedan lijepi primjer u Luksemburgu. Luksemburg je po veličini i broju stanovnika sličan Crnoj Gori i mislim da se tu prekida svaka sličnost jer je to jedna od najbogatijih država svijeta, ako je vjerovati statistici. Međutim, u Luksemburgu vi nemate tako razgranat sistem konzervatorija ili škola. Oni su za razliku od nas izračunali da im se u svakom smislu, ne samo finansijskom, više isplati da pošalju jedno izuzetno talentovano dijete i da o njemu brinu finansijski i da mu pokrivaju troškove školarine u velikim centrima, da ga kroz ugovor koji tom prilikom potpisuju obavežu da u budućnosti, nakon isteka školovanja ima obavezu da se posveti Luksemburgu koji ga je podržao i svemu onome što su njegove potrebe.
Tu vrstu prepoznavanja i podrške izuzetnih talenata ovdje ne možete naći. Možda nam ne treba tako bogat i razgranat sistem srednjih, nižih i viših škola nego treba da više pažnje posvetimo pojedincima, da ih podržimo na najbolji način da bi kasnije oni nama bili na raspolaganju za ono što su naše dalje potrebe i bili nam ne samo kao bedž na reveru vlastima na Balkanu, nego zaista da se brinu na pravi način o njihovim karijerama, da im pomognu onda kada im je pomoć najpotrebnija. To je upravo školovanje, odrastanje i potpisivanje tih prvih ugovora, a onda vam kasnije država ne treba u tom pravcu ali vi onda trebate državi, da se država kroz vas ogleda. Vi ste onda ogledalo države, vi ste njena refleksija, vi ste na neki način sistem vrijednosti koji ta država želi da promoviše i želi da pokaže nekim mladim budućim generacijama koje tek dolaze.
Martinović: Meni kao velikom lokal patrioti, kao nekom ko je rođen u Kotoru, jako je važno da taj grad živi tokom cijele godine, da napravimo to da Kotoro zaista ima kvalitetne umjetničke događaje tokom čitave godine, da ljudi imaju makar jedan kvalitetan koncert mjesečno, da imaju makar jednu pozorišnu predstavu ili program za djecu i da, na kraju krajeva, toj omladini ponudite neku kvalitetnu alternativu svemu onom što danas predstavljaju ozbiljne probleme današnje omladine i generalno društva. Želja nam je da kroz djelovanje festival ostavimo Kotoru i generacijama koje dolaze infrastrukturu. Džabe nam ljetnji program ukoliko ne ostavimo nešto veće, značajnije ili tribune za gledalište, ili ne pomognemo u opremanju koncertnih ili pozorišnih sala, da ostavimo materijalna dobra iza sebe. Festivali uglavnom na tu temu ne razmišljaju. Festivali razmišljaju da realizuju visoko kvalitetne programe i tu se njihova priča završava. Ja mislim da je ova tačka podjednako važna kao i festivalski program. I posljednje polje djelovanja trebalo bi da bude ta priča o muzičkoj akademiji sa Zapada, a to je povezivanje sa sličnim institucijama u inostranstvu u smislu aktuelnog umjetničkog trenutka želimo zaista da Kotor bude prepoznat u svijetu kao mjesto susreta visokih profesionalaca.
Muzičkim profesionalcima iz regiona pruža se šansa za početak internacionalne karijere.Najzaslužniji za ovu šansu je pijanista, vanredni profesor na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu i umjetnički direktor međunarodnog festivala „Kotor art“ , Kotoranin, Ratimir Martinović. U razgovoru za RSE Martinović govori o samoj audiciji, praksi balkanskih država koje ne prepoznaju i ne njeguju izuzetne talente i značaju ostvarene saradnje sa Muzičkom akademijom u Santa Barbari za grad Kotor.
Martinović: Ja se prosto nadam da se ovim mladim ljudima danas, kroz ovu audiciju i kroz njihov eventualni boravak u Santa Barbari, otvaraju daljeg, ne samo usavršavanja u tom usko stručnom smislu nego i daljeg napredovanja u karijeri, upoznavanje menadžera i svih onih koji su zaduženi za formulisanje jedne ozbiljne karijere. Koliko ja znam i koliko sam ja informisan ovo je prvi put da balkanske zemlje organizuju tako nešto. Ja se sjećam da sam ja za tu Sonijevu stipendiju i fondaciju direktno komunicirao sa ljudima iz Japana. Nije bilo nikakve pomoći u mom okruženju ili u svojoj zemlji koja bi mi rekla, evo imaš to u Japanu a mi smo spremni da organizujemo tako nešto ovdje da ti umanjimo troškove aplikacije. Ne , toga nije bilo i mislim da ni dalje nema u onoj mjeri u kojoj bi mladi, perspektivni ljudi sa ovog podneblja to negdje zasluživali svojim talentom, radom i posvećenošću umjetničkoj muzici.
RSE: Zašto postoji i dalje to odsustvo sluha za ovakve projekte, pogotovo kada je kultura u pitanju?
Martinović: Prosto se mijenjaju vremena. Danas su mladi ljudi ostavljeni sebi i nije naročito prisutna ta institucionalna pomoć, bar mi se tako čini, u državama Balkana gdje se svaka bori sa mnogo bazičnijim stvarima nego što su potrebe mladih, talentovanih muzičara. U takvoj atmosferi i sa mnogim repovima koje zajedno vučemo iz nedavnih ratova nijesam siguran da možemo očekivati neki ubrzani rad na ovom polju i neko veće razumijevanje danas kada se radi o potrebama mladih, talentovanih muzičara. Mislim da upravo u jednoj državi od 600 hiljada stanovnika kakva je Crna Gora, ili sedam i po miliona koliko živi u Srbiji, u Hrvatskoj ili Bosni, vi nemati veliki procenat talentovane djece. Zato, kada se primijeti izuzetno nadareno dijete o njemu se treba brinuti mnogo više nego što je to danas slučaj. Imamo jedan lijepi primjer u Luksemburgu. Luksemburg je po veličini i broju stanovnika sličan Crnoj Gori i mislim da se tu prekida svaka sličnost jer je to jedna od najbogatijih država svijeta, ako je vjerovati statistici. Međutim, u Luksemburgu vi nemate tako razgranat sistem konzervatorija ili škola. Oni su za razliku od nas izračunali da im se u svakom smislu, ne samo finansijskom, više isplati da pošalju jedno izuzetno talentovano dijete i da o njemu brinu finansijski i da mu pokrivaju troškove školarine u velikim centrima, da ga kroz ugovor koji tom prilikom potpisuju obavežu da u budućnosti, nakon isteka školovanja ima obavezu da se posveti Luksemburgu koji ga je podržao i svemu onome što su njegove potrebe.
Tu vrstu prepoznavanja i podrške izuzetnih talenata ovdje ne možete naći. Možda nam ne treba tako bogat i razgranat sistem srednjih, nižih i viših škola nego treba da više pažnje posvetimo pojedincima, da ih podržimo na najbolji način da bi kasnije oni nama bili na raspolaganju za ono što su naše dalje potrebe i bili nam ne samo kao bedž na reveru vlastima na Balkanu, nego zaista da se brinu na pravi način o njihovim karijerama, da im pomognu onda kada im je pomoć najpotrebnija. To je upravo školovanje, odrastanje i potpisivanje tih prvih ugovora, a onda vam kasnije država ne treba u tom pravcu ali vi onda trebate državi, da se država kroz vas ogleda. Vi ste onda ogledalo države, vi ste njena refleksija, vi ste na neki način sistem vrijednosti koji ta država želi da promoviše i želi da pokaže nekim mladim budućim generacijama koje tek dolaze.
RSE: Šta ova audicija znači za sam Kotor?
Martinović: Meni kao velikom lokal patrioti, kao nekom ko je rođen u Kotoru, jako je važno da taj grad živi tokom cijele godine, da napravimo to da Kotoro zaista ima kvalitetne umjetničke događaje tokom čitave godine, da ljudi imaju makar jedan kvalitetan koncert mjesečno, da imaju makar jednu pozorišnu predstavu ili program za djecu i da, na kraju krajeva, toj omladini ponudite neku kvalitetnu alternativu svemu onom što danas predstavljaju ozbiljne probleme današnje omladine i generalno društva. Želja nam je da kroz djelovanje festival ostavimo Kotoru i generacijama koje dolaze infrastrukturu. Džabe nam ljetnji program ukoliko ne ostavimo nešto veće, značajnije ili tribune za gledalište, ili ne pomognemo u opremanju koncertnih ili pozorišnih sala, da ostavimo materijalna dobra iza sebe. Festivali uglavnom na tu temu ne razmišljaju. Festivali razmišljaju da realizuju visoko kvalitetne programe i tu se njihova priča završava. Ja mislim da je ova tačka podjednako važna kao i festivalski program. I posljednje polje djelovanja trebalo bi da bude ta priča o muzičkoj akademiji sa Zapada, a to je povezivanje sa sličnim institucijama u inostranstvu u smislu aktuelnog umjetničkog trenutka želimo zaista da Kotor bude prepoznat u svijetu kao mjesto susreta visokih profesionalaca.
