Devetnaest godina sa vama, hiljade ispričanih priča, na hiljade neobičnih i zanimljivih ljudi i događaja u Liberti magazinu.
Sve to vrijeme, jedan je fokus - obični ljudi, njihove priče i sudbine, najbolje su govorile i govore o bosanskohercegovačkoj svakodnevnici. TV Liberti, prva televizijska emisija u BiH koju je počeo proizvoditi jedan radio, uskoro emituje svoju hiljaditu emisiju. Tim povodom razgovaramo sa jednom od urednica Marijom Arnautović.
RSE: Ranije smo pokušali, a nadam se i uspjeli, našim slušaocima objasniti odakle to da TV emisiju producira jedan radio. Čini mi se da bi smo mogli objasniti kako to da je ova emisija uspjela opstati skoro dvije decenije, hiljadu brojeva. Čini mi se da je jedna od najdugovječnijih u BiH.
Marija Arnautović: U BiH sigurno jeste najdugovječnija, makar onoliko koliko mi znamo. Puno smo mi između sebe govorili o tome zašto je Liberti tako dugovječna. Ono oko čega smo se složili je da su u fokusu bili obični ljudi. Koje god pojave da smo obrađivali u našim pričama, radili smo to kroz obične ljude. Ako smo govorili o radnicima, radnici su bili u fokusu, nikada to nisu bili političari. Mislim da je to razlog što je Liberti dugovječna, gledana i po čemu nas danas prepoznaju.
RSE: Ne bih da se odemo ovim dugačkim koracima unazad i da se podsjećamo dana osnutka, da podsjećamo na sve te stranice koje smo prešli, ali je ipak ovih dvije decenije, ovih hiljadu brojeva, prilikada se sjetimo nekih činjenica i nekih ljudi.
Marija Arnautović: Mi smo ranije puno govorili o tome kako je Liberti počinjao 1996. godine, od jednog radija koji je odlučio da pravi televizijsku emisiju. Došli smo do 19 godina postojanja, hiljadu brojeva i, koliko smo mogli izračunati, otprilike 5.000 priča. Prvi urednik Liberti magazina je bio Mehmed Agović, nakon njega je došao Zekerijah Smajić, pa Benjamin Butković, Amir Zukić, Danijela Domazet, Žana Kovačević. Svi ti ljudi danas rade u medijima, izgradili su karijere, a počeli su upravo u Libertiju kao televizijski novinari. Većina urednika i reportera Libertija su danas pozicioniri novinari, kako u BiH, tako i u regionu.
RSE: Bilo je dosta autora koji nisu postigli visoke profesionalne karijere, ali su uspjeli, na izvjestan način, u nevladinom sektoru, u međunarodnim organizacijama, što na izvjestan način svjedoči o tome da su upravo u TV Libertiju sticali temelje demokratskog i profesionalnog odnosa prema svijetu.
Marija Arnautović: Upravo tako. Mislim da je Liberti učio sve naše reportere, sve urednike, sve novinare koji su radili na ovoj emisiji, upravo tom odnosu prema demokratiji. Puno ljudi, koji su radili sa nama, su danas u nevladinim organizacijama.
Ne smijemo zaboraviti reportere koji se i danas pamte. Mirsad Čamdžić, iz Gračanice, je napravio sjajne priče prije 15 i 17 godina. I danas, kada odemo na teren, ljudi pitaju za te priče. Tu su i naši dopisnici koji su u Liberti od početka pa do danas.
Dakle, Liberti je zaista bio emisija, i dalje je emisija, koja prije svega uči. Uči novinare. Svi mi, kada smo počinjali raditi na Libertiju, smo učili o televiziji a uz to smo učili i o demokratiji, o profesionalnom novinarstvu, kako se treba odnositi prema priči, prema sagovornicima. Mislim da je i to jedno bogatstvo ove emisije.
RSE: Na svaki vaš jubilej mi pustimo antologijski prilog o čovjeku koji je opkoračio entitetsku među. To je priča koja je, aposlutno sam siguran, aktuelna i danas. Ne vidim i ne prepoznajem neke pomake nabolje. Svi mi smo ipak uspjeli sačuvati odnos prema stvarima na jedan drugačiji način.
Marija Arnautović: Vjerujem da jesmo i voljela bih da jesmo. Voljela bih da naše starije kolege kažu da smo to uradili. Čovjek, koji je opkoračio entitetsku među, pokazuje gdje mi zaista živimo. Danas je 2015. godina i nema nikakve razlike, taj čovjek i dalje živi na istom mjestu.
Ali to nije jedina priča koja je urađena tako davno. Mi smo radili bezbroj priča koje govore o entitetskoj granici, koje apsolutno i danas možemo pustiti i koje su identične. Tokom obilježavanja hiljaditog broja Libertija podsjetit ćemo na priče kojima smo se vraćali godinama. Upravo je međuentitetska granica, problemi u obrazovanju, dvije škole pod jednim krovom, priče kojima Liberti teži da se bavi. Pričamo o običnim ljudima kroz koje pokazujemo kako živi BiH, kako funkcioniše BiH i kako se u stvari stvari jako sporo mijenjaju. Ako uporedimo ono prije 19 godina i danas, malo toga se promijenilo.
RSE: Čini mi se da smo mi u Libertiju prepoznali kako treba zaštititi društvo jer je ono ugroženije nego sama država?
Marija Arnautović: Apsolutno. To je priča o Libertiju. Priča o Libertiju jeste priča o društvu. Priča o ljudima. Pokazivali smo, sve ove godine, na koji način se svi ti ljudi mogu zaštititi, onoliko koliko jedna emisija i jedan medij imaju moć da utiču na nekoga ko odlučuje o tome i ko bi mogao da zaštiti te ljude. Mi smo u ovih 19 godina pokazali na koji način se to može uraditi. U ovom primjeru, o kome govorimo, čovjek kaže da je to glupost, to je rečenica od prije 15 godina. Mi sada možemo pričati o državi i o tome da li se neko osvrnuo na tu rečenicu. To nije jedina priča u kojoj smo mi na takav način pokazivali kako se stvari zaista mogu mijenjati i kako se ljudima zaista može pomoći da bolje žive.
RSE: Taj pomak od klasičnog političkog magazina ka life magazinu, ka životnim pričama je na izvjestan način sačuvao autoritet kod slušaoca, zadržao pažnju ljudi na našem programu.
Marija Arnautović: Mislim da smo se mi odmakli od drugih magazina koje možemo gledati u BiH, od news magazina smo otišli u vrlo ozbiljan life magazin. Ne bavimo se žutilom, nego na najprofesionalniji mogući način pokušavamo da odradimo svaku priču koja se tiče svakog građanina BiH. Mi svake sedmice, kroz te light priče, pokazujemo ono što je svakodnevnica u BiH. Mislim da je to način na koji je TV Liberti došao do ovih 19 godina i do toga da je zaista gledana emisija. Nas ljudi gledaju na preko 30 TV stanica. Mi smo i dalje u situaciji da nam nove TV stanice traže emisiju. To je pokazatelj da je ovo gledana i tražena emisija.
RSE: O ovom ugledu i uticaju TV Libetrija na izvjestan način govori i činjenica da je dosta naših priloga proizvelo vrlo ozbiljne društvene akcije, a da se pri tom nismo igrali na neke humanitarne televizije.
Marija Arnautović: Mi se nikada nismo u suštini igrali na humanitarnu televiziju, odnosno, nikada nam nije bio cilj da budemo humanitarna televizija. Ali je ispalo tako. Mislim da je dobro da je ispalo tako jer se nakon brojnih priča iz Liberti magazina ljudima pomoglo. Ljudima kojima je zaista trebala pomoć, se pomoglo.
Možda je jedan od najboljih primjera jedna škola u okolini Tuzle u kojoj su djeca 15 godina išla u šumu u WC, pa su im, nakon što je Maja Nikolić tamo otišla i napravila priču o toj djeci, neki dobri ljudi napravili školski WC, da djeca mogu normalno pohađati nastavu i ići u školu, kao i ostala djeca u BiH.
Tu je i priča iz Zvornika o mladom čovjeku, povratniku, koji se vratio jedini u svoje selo. Želi da živi tu, ne može da obnovi kuću. Stotine ljudi je nazvalo redakciju da pita ko je taj čovjek. Na kraju su mu napravili kuću.
Nikada se nismo bavili time da mi budemo ti koji će biti posrednici. Mi smo samo htjeli pokazati tu priču i onda pustiti ljude, koji mogu, da riješe taj problem. Mislim da je to veliko bogatstvo ove emisije. Ne mogu da se sjetim svih priča koje su ispričane na Libertiju nakon kojih se reagovalo, od ljudi iz inostranstva, do ljudi iz BiH. Skupljala se pomoć za siromašnu djecu, za djevojčicu koja ide sama u jednu školu iznad Vareša, pa za ljude koji 20 godina žive bez struje, pa im je došla struja nakon 20 godina, nakon Libertija.
Nekako te stvari, svima nama, koji radimo na ovoj emisiji, daju podstrek. Mali su koraci, ali ipak vidimo da može da se mijenja na bolje. Koliko god da nismo humanitarna televizija, ti događaji koji su se desili nakon Libertija, svima nam daju podstrek da radimo i da tražimo takve priče koje bi ukazivale na probleme, da oni koji mogu, i oni koji trebaju, pomognu.
RSE: TV Liberti je napravio pomak i u samoj kući Radija Slobodna Evropa. Zapravo TV Liberti je na izvjestan način postao oslonac za jednu buduću strategiju, za buduću uređivačku politiku Radija Slobodna Evropa.
Marija Arnautović: Mi smo, kako smo spremali ovaj jubilej, pričali o tome kako je to jedna evolucija na jednu potpuno multimedijalnu platformu koja je upravo krenula od Libertija. Prije 19 godina je to bila samo TV emisija koju su, zbog tehholoških stvari, morale raditi privatne produkcije. To se dešavalo do skoro. Znači, privatne produkcije su producirali TV emisiju koju su radili radijski novinari.
Mislim da je najvažnije u svemu tome to što nas je ta TV emisija, upravo sve nas koji radimo na Radiju Slobodna Evropa, naučila kako se radi multimedijalno i kako se mora raditi muiltimedijalno. Apsolutno sam ubjeđena da smo mi prva redakcija koja je počela kroz Liberti, na svojoj WEB stranici, raditi multimedijalne sadržaje. Mi smo, i prije deset godina, imali i video i audio i tekst kao platformu svoje WEB stranice. Od privatnih produkcija, koje su radile televizijski magazin, došli smo do toga da smo danas apsolutno osposobljeni da sami produciramo jednu ozbiljnu televizijsku emisiju.
Od marta ove godine, TV Liberti je aposlutna produkcija Radija Slobodna Evropa, a to znači da novinari Slobodna Evropa rade i na radiju i na televiziji. Oni su i novinari i snimatelji i montažeri. Mislim da je to sada cilj svih redakcija u svijetu. One se apsolutno prebacuju na to da jedan čovjek radi puno drugih stvari, a da nije samo izvještač ili novinar. Mi danas imamo 90% redakcije osposobljeno da snimi i da smontira priču, da je možemo emitovati u Libertiju. Mislim da je to jedan veliki pomak za nekih pola godine, kako smo mi preuzeli produkcijski tu emisiju.
