U Kantonu Sarajevo je pokrenuta rasprava u cilju donošenja akcijskog plana za prevenciju maloljetničkog prestupništva i razdoblju do 2013. do 2015. godine. Akcijski plan će biti privremeno rješenje dok se ne donese državna strategija za suzbijanje maloljetničke delikvencije. U fokusu akcijskog plana stavljena je primarna prevencija i individualni pristup u radu sa maloljetnicima koji su u sukobu sa zakonom.
U Bosni i Hercegovini problem maloljetničke delikvencije godinama ne nailazi na pravi odgovor države. Sve statistike govore da je broj kaznenih djela koje počine maloljetnici u stalnom porastu.
Samo u Sarajevu je registrirano oko stotinu maloljetničkih prestupnika, a posebno zabrinjava njihov višestruki povrat vršenju kaznenih dijela, kaže Hana Korać, kriminologinja u MUP-u Kantona Sarajevo:
„To je negdje između 65 i 75 posto zadnjih pet godina, a u zadnjih šest mjeseci je stagniranje. U ovom kriminalitetu oko 75 posto su imovinski delikti - krađa, razbojništva i slična krivična djela", navodi Korać.
Korać dodaje kako bi trebalo ubuduće propise koji tretriaju maloljetničku delikvenciju obavezno uvrstiti individualni rad sa maloljetnim delikventima:
„To znači da je neophodan nešablonizirani pristup i selektivna prevencija, a to znači da u radu sa maloljetnicima svaka od nadležnih institucija obraća pojedinačno i da se pripremi rad sa maloljetnim licima, ovisno od nadležnosti.“
U Bosni i Hercegovini postoji nekoliko disciplinskih centara u kojima se vrši vaspitavanje i resocijalizacija maloljetnih počinitelja kazanenih djela.
Kapaciteti tih centara su uglavnom popunjeni.
Prepoznavati problem u ranoj fazi
Dževad Šuško, direktor federalnog Zavoda za vaspitavanje muške djece i omladine Hum, kaže kako je važno prepoznavanje potencijalnog maloljetnog prestupnika u ranoj fazi:
„Maloljetnici koji dolaze nama na tretman, kojima se izriče mjera upute u instituciju, obično kasno dolaze, jer činjenica je da je oblik socijalne zaštite smještaja u instituciju najskuplji i svi potencijalni uputioci pokušavaju iscrpiti sve druge mjere koje ne koštaju puno - znači pojačan nadzor roditelja, staratelja, ukori itd. Kada se sve te mjere iscrpe, onda se odlučuju za smještaj u instituciju. I obično tad to bude puno kasno. Dobivamo maloljetnike koji su debelo ogrezli u kriminal i gdje su potrebni puno veći napori za njihovu resocijalizaciju“, kaže Šuško.
U Disciplinskom centru za maloljetnike u Sarajevu program resocijalizacije trenutačno prolazi 30 štićenika. Direktor Centra Samir Subašić ističe kako je nužno unaprijediti područja kao što su porodični odnosi, obrazovanje i organiziranje slobodnog vremena maloljetnika:
„Ministarstvo rada i socijalne politike, Ministarstvo obrazovanja i Ministarstvo zdravlja moraju povući najveći teret, dakle osigurati sve one sadržaje i prostor djeci da svoje slobodno vrijeme provode na koristan način, a tamo gdje su slabiji porodični kapaciteti, koje imaju slabije pedagoške kapacitete, osigurati da se kroz naše javne ustanove pruži pomoć i podrška takvoj porodici. I, naravno, u obrazovnom segmentu onim maloljetnicima koji imaju poteškoće u vladanju i u savladavanju nastavnog gradiva osigurati pomoć i podršku kako bi prevazišli te probleme“, navodi Subašić.
Jedan od prijedloga za što efikasniju borbu sa maloljetnim delikventima jeste socijalni rad na ulici. Ovu mjeru godinama primjenjuju Francuska, Njemačka i Slovenija.
„To podrazumijeva da jedan socijalni radnik, sve u zavisnosti od koordinacije samog grada, ima priliku da sa potencijalnim prijestupnicima komunicira, da je u njihovoj grupi, da prati rad njihovih aktivnosti, da se uključuje i da onda na vrijeme može djelovati“, kaže Dijana Simanić, viša stručna savjetnica KJU Porodično savjetovalište.
Dosadašnja iskustva su pokazala da se često problemi javljaju na relaciji
odnosa roditelja i škole. U ovom području nužno je pronaći adekvatne mjere, naglašava Lamija Husić, pomoćnica ministra za obrazovanje, nauku i mlade KS:
„Nedovoljna je saradnja sa roditeljima djece koja izostaju, koja ponavljaju godinu, koja gube pravo na obrazovanje. Isto tako ističemo stalno prisustvo na roditeljskim sastancima. Kako ući u zajednicu i u porodicu djece koja imaju enorman broj izostanaka je jedan od naših veoma važnih ciljeva. Šta uraditi sa djetetom koje se isključi iz škole zbog izrazitih prekršaja, donošenja oružja – noža, pištolja, ugrožavanja sigurnosti djece – to su, između ostalog, stvari koje zajednički treba da se urade kroz ovaj novi akcioni plan“, naglašava Husić.
Vijeće roditelja KS predložilo je policijskim organima da češće vrše pretrese osnovnih i srednjih škola kako bi delikventima oduzimali hladno oružje i narkotička sredstva, jer iskustva pokazuju kako su djeca česta meta zlostavljanja njihovih vršnjaka.
U Bosni i Hercegovini problem maloljetničke delikvencije godinama ne nailazi na pravi odgovor države. Sve statistike govore da je broj kaznenih djela koje počine maloljetnici u stalnom porastu.
Samo u Sarajevu je registrirano oko stotinu maloljetničkih prestupnika, a posebno zabrinjava njihov višestruki povrat vršenju kaznenih dijela, kaže Hana Korać, kriminologinja u MUP-u Kantona Sarajevo:
„To je negdje između 65 i 75 posto zadnjih pet godina, a u zadnjih šest mjeseci je stagniranje. U ovom kriminalitetu oko 75 posto su imovinski delikti - krađa, razbojništva i slična krivična djela", navodi Korać.
Korać dodaje kako bi trebalo ubuduće propise koji tretriaju maloljetničku delikvenciju obavezno uvrstiti individualni rad sa maloljetnim delikventima:
„To znači da je neophodan nešablonizirani pristup i selektivna prevencija, a to znači da u radu sa maloljetnicima svaka od nadležnih institucija obraća pojedinačno i da se pripremi rad sa maloljetnim licima, ovisno od nadležnosti.“
U Bosni i Hercegovini postoji nekoliko disciplinskih centara u kojima se vrši vaspitavanje i resocijalizacija maloljetnih počinitelja kazanenih djela.
Kapaciteti tih centara su uglavnom popunjeni.
Prepoznavati problem u ranoj fazi
Dževad Šuško, direktor federalnog Zavoda za vaspitavanje muške djece i omladine Hum, kaže kako je važno prepoznavanje potencijalnog maloljetnog prestupnika u ranoj fazi:
„Maloljetnici koji dolaze nama na tretman, kojima se izriče mjera upute u instituciju, obično kasno dolaze, jer činjenica je da je oblik socijalne zaštite smještaja u instituciju najskuplji i svi potencijalni uputioci pokušavaju iscrpiti sve druge mjere koje ne koštaju puno - znači pojačan nadzor roditelja, staratelja, ukori itd. Kada se sve te mjere iscrpe, onda se odlučuju za smještaj u instituciju. I obično tad to bude puno kasno. Dobivamo maloljetnike koji su debelo ogrezli u kriminal i gdje su potrebni puno veći napori za njihovu resocijalizaciju“, kaže Šuško.
U Disciplinskom centru za maloljetnike u Sarajevu program resocijalizacije trenutačno prolazi 30 štićenika. Direktor Centra Samir Subašić ističe kako je nužno unaprijediti područja kao što su porodični odnosi, obrazovanje i organiziranje slobodnog vremena maloljetnika:
„Ministarstvo rada i socijalne politike, Ministarstvo obrazovanja i Ministarstvo zdravlja moraju povući najveći teret, dakle osigurati sve one sadržaje i prostor djeci da svoje slobodno vrijeme provode na koristan način, a tamo gdje su slabiji porodični kapaciteti, koje imaju slabije pedagoške kapacitete, osigurati da se kroz naše javne ustanove pruži pomoć i podrška takvoj porodici. I, naravno, u obrazovnom segmentu onim maloljetnicima koji imaju poteškoće u vladanju i u savladavanju nastavnog gradiva osigurati pomoć i podršku kako bi prevazišli te probleme“, navodi Subašić.
Jedan od prijedloga za što efikasniju borbu sa maloljetnim delikventima jeste socijalni rad na ulici. Ovu mjeru godinama primjenjuju Francuska, Njemačka i Slovenija.
„To podrazumijeva da jedan socijalni radnik, sve u zavisnosti od koordinacije samog grada, ima priliku da sa potencijalnim prijestupnicima komunicira, da je u njihovoj grupi, da prati rad njihovih aktivnosti, da se uključuje i da onda na vrijeme može djelovati“, kaže Dijana Simanić, viša stručna savjetnica KJU Porodično savjetovalište.
Dosadašnja iskustva su pokazala da se često problemi javljaju na relaciji
odnosa roditelja i škole. U ovom području nužno je pronaći adekvatne mjere, naglašava Lamija Husić, pomoćnica ministra za obrazovanje, nauku i mlade KS:
„Nedovoljna je saradnja sa roditeljima djece koja izostaju, koja ponavljaju godinu, koja gube pravo na obrazovanje. Isto tako ističemo stalno prisustvo na roditeljskim sastancima. Kako ući u zajednicu i u porodicu djece koja imaju enorman broj izostanaka je jedan od naših veoma važnih ciljeva. Šta uraditi sa djetetom koje se isključi iz škole zbog izrazitih prekršaja, donošenja oružja – noža, pištolja, ugrožavanja sigurnosti djece – to su, između ostalog, stvari koje zajednički treba da se urade kroz ovaj novi akcioni plan“, naglašava Husić.
Vijeće roditelja KS predložilo je policijskim organima da češće vrše pretrese osnovnih i srednjih škola kako bi delikventima oduzimali hladno oružje i narkotička sredstva, jer iskustva pokazuju kako su djeca česta meta zlostavljanja njihovih vršnjaka.
