Perspektiva EU za Zapadni Balkan više nije stvar datuma, EU se mijenja, možda trebamo i mi promijeniti perspektivu ka realnijim zadacima, kaže u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) Majlinda Bregu, odlazeći generali sekretar Regionalnog savjeta za saradnju (RSS).
Predsjedništvo nad RSS Sjeverna Makedonija je predala Albaniji 13. juna, na samitu Procesa za saradnju u jugoistočnoj Evropi (SEECP), čije je izvršno tijelo RSS.
Bregu je bila generalni sekretar RSS-a jer posljednje tri godine zemlje članice nisu mogle da postignu kompromis oko njenog nasljednika.
Dogovor je konačno postignut u Skoplju, pred Samit šefova država i vlada SEECP i za novog generalnog sekretara izabran je Amer Kapetanović iz Bosne i Hercegovine (BiH).
Bregu za svog nasljednika kaže da ga očekuju novi izazovi.
RSE: Zbog čega postoji toliko mnogo procesa regionalne saradnje za Balkan, kao što su Otvoreni Balkan, Berlinski proces i mnogi drugi?
Bregu: Možda zato što je svako htio da ostavi svoj pečat na Zapadnom Balkanu, a možda je to došla kao ideja nakon rata, samo da se izvrši određeni pritisak da jače sarađuju zajedno. Ali među njima, mislim da smo mi najbolji.
RSE: Koji su najveći zajednički problemi zemalja regiona?
Bregu: Ponekad je to nedostatak volje da se shvati da regionalna saradnja zaista može donijeti koristi za živote građana. To se ne vidi i niko to ne kaže naglas, ali ponekad se to osjeti. To je smisao i pritisak, da svi osjećaju da smo male zemlje, tako male ekonomije. I onda je najveći interes, ne bogat, ali najveći interes je partnerstvo sa nekim važnim državama, sa većim ekonomijama, gdje je tržište veće, gdje su investitori ozbiljniji, gdje možete imati investitora koji zaista može da donese perspektivu i zaposli veliki broj nezaposlenih.
Dakle, u tome bi mogao biti trik, plus ozbiljnost da držimo svoje obaveze. Zato što smo uvijek iznova pokazali da čak i kada se ozbiljno obavezujemo i ispunjavamo ili obećavamo, ispunjavamo te obaveze, čak i kada je sve potpisano na papiru ili odobreno na papiru, ponekad to nije tako i to postaje problem. Tako da bih ovo samo istakla kao probleme koji su prilično, prilično česti. U odnosu na politiku.
Benefiti regionalne saradnje
Sada ima više političke volje. Sve zemlje sarađuju na različitim nivoima. Dakle, one sarađuju na nivou regionalne saradnje.
RSE: Postoji li dovoljno političke volje u zemljama regije da zaista međusobno sarađuju?
Bregu: To se promijenilo. Možda je ta politička volja bila teža prije nekoliko godina. Sada ima više političke volje. Sve zemlje sarađuju na različitim nivoima. Dakle, one sarađuju na nivou regionalne saradnje, što je nešto što posjeduju. Stoga sarađuju i rade zajedno na izgradnji zajedničkog tržišta u regiji. Zajedničko regionalno tržište koje koordiniramo zajedno s našim partnerskim organizacijama. Oni rade zajedno i sarađuju kako bi postigli neke rezultate u sklopu Berlinskog procesa. I znaju da je mnogo važno da bliže sarađujemo.
Ali problem, kao što sam rekla, počinje kada imaju vrlo malu mrežu. Međutim, takva konkurencija postoji. To su, kao što rekoh, zemlje koje su male i ekonomije koje nisu tako bogate. Takav vid konkurentnosti, s kojom bismo htjeli biti partneri najvećima, ponekad otežava saradnju.
Ali da, moram reći da ima više ozbiljnosti u odnosu na godine prije. A ono što je dodatna vrijednost u tome je da građani regije svake godine sve više cijene regionalnu saradnju.
Znači, ako ih pitate šta misle o regionalnoj saradnji i kako će im ta regionalna saradnja promijeniti živote na bolje, 80 posto je odgovorilo potvrdno, a vidjeli smo da se taj broj povećava iz godine u godinu.
Ali kao što smo nažalost vidjeli, ako danas pitate ljude vjerujete li da će vaša zemlja uskoro postati nova država članica ili kada su kakvi su izgledi, dolazi do smanjenja od 8 posto od 2021. godine. Tako da, neki vid frustracije i neodržanih obećanja u procesu proširenja s evropske strane, počinju imati uticaja na percepciju građana.
'Sve što unazađuje nikom ne koristi'
RSE: Neke od zemalja u ovoj regiji još su u nekim bilateralnim pitanjima, na primjer, prvi put nakon godina grčki ministar dolazi u Skoplje, imajući u vidu neke od bilateralnih problema koje Sjeverna Makedonija ima s Grčkom. Šta treba da se očekuje od ovog sastanka i dalje saradnje?
Bregu: Prvo, ne komentiram bilateralna pitanja, a drugo, nisam osoba koja baš voli nuditi recepte političarima, domaćim političarima. Oni dobiju mandat, dobiju glasove, a nakon što su izglasani, znaju kako rješavati državna pitanja ili bilateralna pitanja.
Rekla sam da, ono što mogu da vidim je da ništa što unazađuje bilo koju zemlju u regiji uistinu neće uspjeti ili pomoći bilo kome od nas u regiji.
Naša regija je mala regija. Naše ekonomije su manje od 1 posto bruto društvenog proizvoda Evropske unije. Naša djeca i naša omladina gotovo masovno odlaze. Više ne rađamo djecu.
I to je veliki problem s kojim se suočavamo, vidimo i osjećamo s vremena na vrijeme sa zemljama ili ekonomijama u regiji koje imaju bilateralne sporove između sebe.
Budućnost nije svijetla ni za koga. Budućnost je posvuda popločana i posvuda obojena sukobima. Naša regija je mala regija. Naše ekonomije su manje od 1 posto bruto društvenog proizvoda Evropske unije. Naša djeca i naša omladina gotovo masovno odlaze. Više ne rađamo djecu. Tako porodice odlaze, postaju i postaju sve manje i manje.
Sve to govori o depopulaciji, velikom broju migracija. Manje ljudskog kapitala kod kuće, više odljeva mozgova, što znači manje moći za vježbanje ili za tjeranje političara da donose ispravne odluke i budu odgovorni za glas koji ste im dali, što znači manje demokratije u našim zemljama.
Ali ako odlučimo poštovati obećanja i mislimo da je ovo parče zemlje koji ćemo zauvijek napustiti, čak i ako smo države članice, nećemo držati te svoje zemlje na ramenima i samo da ih ostavimo usred Brisela. Dakle, ovdje ćemo živjeti sa susjedima koji su ovdje godinama. I najvažnije nam je preživjeti, ali ne samo da se pokušava. U suprotnom će doći do većih problema.
Čekanje na Evropsku uniju
RSE: Kakva je perspektiva Evropske unije za zemlje zapadnog Balkana?
Bregu: Prošle godine je bilo dobrih odluka o Bosni i Hercegovini, na primjer, ili o viznoj liberalizaciji s Kosovom. To je već odavno zakašnjelo. Proces evropskih integracija trajao je duže nego što je očekivala bilo koja zemlja u regiji.
Možda je mudro malo promijeniti perspektivu, jer u periodu 2000-2010, tih 10 godina, mi smo uvijek kao čekali da nas EU pogleda i pokušavali se ponašati samo da ih uvjerimo da ćemo biti sljedeći na redu.
Znači, mi smo dobri za vas. Trebali da budemo zemlja članica. I onda smo samo fiksirani sa svim rokovima, znate, sa svim kalendarima, datumima. Jedan reče 2014. Tada neko drugi reče 2020. Ali sada smo čuli, prošle godine od predsjednika Evropskog vijeća, 2030. godina.
Iako ovo više nije proces datuma, jer se EU promijenila. Svijet se promijenio. Konflikti su naglašeni. Tako su se i problemi promijenili. Promijenile su se i Sjedinjene Države. A kad god je ovdje prisutno snažno evropsko i transatlantsko partnerstvo, stvari obično idu na bolje.
Problem je u tome što treba da se promijenimo, da promijenimo našu perspektivu, da promijenimo naš način razmišljanja na nešto što je realističnije. Uskoro ćemo imati novu Komisiju, imat ćemo novi Evropski parlament. Ne znamo kako će tamo izgledati odluke.
Možda te odluke neće biti odluke koje bismo željeli ili nam mogu pomoći u procesu evropskog članstva. Znate da sada imamo više desnih stranaka i više desnih stranaka u Evropskom parlamentu. Dakle, moramo pričekati i vidjeti.
Ono što sada možemo da imam0 je da dobijemo one politike koje nam stvarno pomažu u ulasku u Evropsku uniju, odnosno da naši građani žive u našim zemljama s boljim standardom. Poput onih koje imaju u EU. Poput ugovora o roamingu koji smo sklopili. Kako razgovarati jedni s drugima i našim prijateljima i rođacima u EU, s istim tarifama po kojim razgovaraju jedni s drugima. Mislim, države članice EU među sobom.
Ili da priznajemo profesije među sobom. Dakle, ako postoji tržište rada za akušerke u Beogradu, ali to tržište rada je puno u Albaniji, u Tiranu ljudi, na primjer, mogu da se presele. Oni mogu ići tamo raditi. Ili priznati diplome, da studenti ne moraju da trče po priznavanje diploma i plaćaju školarine, i samo da se suočavaju sa svim birokratijama u našim zemljama.
Ono što će nam sada pomoći jest da se fokusiramo na to kako možemo poboljšati standarde, uz pomoć nekih fondova Evropske unije, ali ispunjavajući one reformske agende na koje smo se obavezali, kako bismo imali bolji standard kod kuće.
Prestojeći izazovi
RSE: Koji su novi izazovi pred novim glavnim tajnikom RSS-a Amerom Kapetanovićem? Koja je vaša poruka njemu, s ove tačke gledišta?
Bregu: Pa, nije da sam formulisala bilo kakvu poruku, jer mu svaki dan šaljem poruke. Radimo zajedno već šest godina pa mislim da je to za njega kao otvorena knjiga.
Ali dolazeći iz zemlje kao što je Bosna i Hercegovina, imaće i mnogo izazova. Prvo, uvjeriti one kod kuće da ispune sve te obaveze i da poštuju te sporazume koji su potpisani u sklopu procesa, ne samo iz Berlinskog procesa, nego su preuzete obaveze za regionalnu saradnju i za dublju integraciju.
A onda, drugo, samo da se održi duh konsenzusa koji je prisutan i svemoćan u RSS-u.
Zatim, rad s Planom rasta (EU), suočavanjem, približavanjem zajedničkom regionalnom i jedinstvenom tržištu, to je posao koji treba raditi zajedno s Evropskom komisijom i sa državama članicama.
Međutim, sigurnosni izazovi biće veći. Nadam se da će se RSS još više baviti njima. Počeli smo već tokom karantena, posljednje dvije godine od početka rata u Ukrajini.
Ali kao što rekoh, situacija se mijenja iz dana u dan. RSS ima jasan program. Ima plan za približavanje regije jedne drugima i sebi, te približavanje regije jedinstvenom tržištu EU. I mislim da uz predanost tamošnjeg tima i znanja koje tim ima i posjeduje, stvarno nema nikoga ko to može učiniti bolje od RSS-a. Zajedno, kao što sam rekla, s našim lokalnim partnerima, partnerskim organizacijama i Evropskom komisijom.
Mobilnost, žene i mladi
RSE: Koji je najuspješniji projekat RSS-a?
Bregu: To su roaming, mobilnost, priznavanje zvanja i diploma, stavljanje važnosti zelene agende u glave ljudi, ali ne samo zato što je to poput akcijskog plana potpisanog na papiru. Nego zbog zagađenja. Pokušavajti da se stavi fokus na ekonomsko osnaživanje žena u regiji. Programi koji se obično vide kao programi "meke moći", ali vrlo je važno za ovu regiju shvatiti da ako žene nisu zaposlene, da ako žene nisu ekonomski osnažene, naše ekonomije će biti siromašnije i naše će ekonomije biti manje demokratske.
Znači, fokusirati se takođe na mlade, radeći i stavljajući fokus na mentalno zdravlje mladih.
Sa svim ovim novim razvojem društvenih mreža i problemima koje je ono donijelo našim društvima. Dakle, puno stvari na koje sam stvarno ponosna, i mislim da je to odlična osnova za sljedećeg generalnog sekretara.
RSE: Kada ste spomenuli roaming, kada građani ove regije mogu očekivati ukidanje roaminga sa zemljama Evropske unije?
Bregu: Treba imati na umu da ovo nije proces koji se provodi na silu ili naredbom. Ne možete narediti poslovnoj zajednici da vam ponudi smanjene cijene za nešto što je njihova usluga. Čak i dogovor koji postoji, kao na primjer u EU, se zasniva na njihovoj dobroj volji.
Tako su oni odlučili, pristupili smo im svima, koordinirali smo i uspjeli da imamo fer proces za sve teleoperatere, za svih 38 koji su učestvovali u priči o smanjenju roaminga, da ih sve okupimo i izvijestimo da su cijene koje su držali za građane zapadnog Balkana nevjerojatno visoke i neprihvatljive.
Znači dosta su spustili cijene. Prema riječima naših stručnjaka, čak su i nadmašili obećanja. U deklaraciji su obećali da će krenuti s prvih 30 posto smanjenja, a zatim nastaviti sve više u tom pogledu. A neki od njih su snizili čak i više od 50 posto. Neki drugi u Bosni i Hercegovini još više. Dakle, više od 80 posto sada. Plus ljetni paketi su uvijek više, da kažemo, uvijek jeftiniji od ostatka godine.
Stoga očekujemo da će ovo, kao što smo rekli na početku, biti proces korak po korak. Dan roaminga, kao kod kuće, ili nulta tarifa roaminga, nadam se da će to biti moguće do 2027. Ali, kao što rekoh, mrzim datume. Moglo bi se dogoditi i prije. Za mene bi se to moglo dogoditi večeras. Ali ja nisam telekom operater.
Facebook Forum