Samo nekoliko sati prije nego što je ruski predsjednik ponovo krenuo da prekraja granice Ukrajine, artiljerijske granate raznijele su prozore na spratu kuće Marije Artjomove, ostavljajući rupu na krovu dvospratnice u kojoj se nalaze dućan i mali stanovi - usmrtivši njenog komšiju Romana dok je radio u šupi sa limenim krovom na 20 metara od njene kapije, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.

"Mi samo želimo da prestane. To je sve", rekla je Artjomova, 75-godišnja penzionisana sekretarka sela i školska učiteljica koja je bila u svojoj kuhinji dajući svom suprugu dijabetičaru injekciju insulina kada je počelo granatiranje – najgore u posljednjih pet godina.

Osmogodišnji rat u regionu Donbasa na istoku Ukrajine, gdje se nalazi grad Novoluhansko, ušao je u opasnu novu fazu najavom Vladimira Putina od 21. februara da će Moskva priznati pretenzije na nezavisnost proruskih separatista koji drže dijelove provincija Donjeck i Lugansk.

Putin se također pripremio da pošalje ruske trupe u regione - zvanično, ovog puta; Moskva je do sada poricala da je poslala snage u Donbas uprkos brojnim dokazima o njihovoj umiješanosti u rat u kojem je poginulo više od 13.200 ljudi.

A 22. februara je rekao da Rusija u potpunosti priznaje pretenzije separatista na ove dvije provincije, produbljujući zabrinutost da bi se Rusi uskoro mogli ubaciti u gradove kao što je Novoluhansko, na strani "linije kontrole" koju drži vlada.

Putinova najava i ratoborni govor koji joj je prethodio, također su doprinijeli strahovima da bi Rusija, koja je okupila, kako američki zvaničnici kažu, do 190.000 vojnika blizu ukrajinskih granica, na Krimu koji kontroliše Rusija, i u Donbasu, mogla da pokrene invaziju velikih razmjera u svakom trenutku.

To je uslijedilo nakon višednevne pojačane pucnjave i artiljerijskog granatiranja duž nazubljene, vijugave linije kontrole.

Za mnoge u Kijevu i na Zapadu, Putinove riječi i postupci zvučali su kao objava rata Ukrajini. Za Artjomovu i za druge, koji su pokušali da održe privid normalnosti u svojim životima u Donbasu, rusko priznanje zahtjeva separatista bilo je samo posljednje u nizu političkih uvreda - salve loših vijesti čija je relevantnost često nadmašena neposrednijim brigama oko svakodnevnog života.

"Naravno, želimo da Rusija i Ukrajina budu zajedno", rekla je ona dok je tupa artiljerijska vatra odjekivala sa linije fronta udaljene oko sedam kilometara.

Da li bi Putinova najava nešto promijenila? "Ne znam", rekla je. "Hoće li biti tenkova? Ne znam. Sve što znam je da je granatiranje, bilo zastrašujuće, tako nevjerovatno zastrašujuće."

'Postajemo malo nervozni'

U susjednom dvorištu, gdje je ubijen komšija Roman, Raisa Andrijonova (74) je slamnatom metlom počistila krhotine stakla i metalne otpatke u urednu gomilu dok su radnici pristizali da postave šperploče na razbijene prozore okolnih zgrada.

Andrijonova je rekla da ne očekuje ništa dobro od posljednjeg razvoja događaja.
"Sve što zaustavlja ovo ludilo; to je dobra stvar", rekla je ona i dodala: "Mislim da [Putin] zaista ne zna šta radi. On je već star".

Nekoliko blokova južnije, na periferiji Novoluhanske, napušteno skladište poljoprivredne opreme preuređeno je u istureni položaj za mehanizovanu pješadijsku jedinicu naspram niza separatističkih položaja. Iz tog razloga, komšiluk redovno svjedoči žestokom granatiranju.

Komandir čete, Anatolij, koji je na ovoj poziciji raspoređen oko sedam mjeseci, rekao je da je minobacačka vatra posljednjih dana znatno pojačana. Upitan da li se nešto promijenilo u 18 sati od Putinove objave, on je slegnuo ramenima.

"Pa, ne", rekao je, "u stvari, bilo je malo napeto prije objave." U prošlosti je bilo minobacačke vatre – "Samo što ovdje civili nikada nisu gađani."

Dan ranije, u Zajcevu, selu oko pet kilometara zapadno, na sjevernoj periferiji grada Horlikve koji drže separatisti, raspoloženje u bombardovanim strukturama cigala, blatnjavim rovovima i snajperskim pozicijama zatrpanim pijeskom, četa vazdušno-desantnih jurišnih trupa bila je prilično pozitivna.

"Vrijeme je dobro, sada je manje blata, momci su raspoloženi", rekao je vojnik po imenu Aleksij, koji je, kao i ostali vojnici, naveo samo svoje ime, po vojnim pravilima. "Ali da, pomalo smo nervozni."

"Oni ili žele da nas uplaše ili da nas natjeraju da odgovorimo", rekao je drugi vojnik Andrij. "Ali mi ne reagujemo na njihove provokacije jer oni koriste nevino civilno stanovništvo kao živi štit. Ako odgovorimo, mogli bismo ih pogoditi. Da su htjeli da nas uplaše, odavno bismo se uplašili."

Bio je oprezan u vezi namjera Moskve, rekavši: "Putin nije čovjek koji pravi ustupke. Neće se držati nijedne od svojih riječi. Ne možete mu vjerovati."

Pristup položaju podrazumijeva hodanje kroz duboko izrovane zemljane puteve u selu, gdje je većina kuća sada napuštena i urušava se u gomile cigli i ruševina. Ostala je šačica stanovnika, uključujući i Aleksandra, 59-godišnjeg penzionisanog rudara koji živi od svoje penzije i prihoda od malobrojnih domaćih životinja, i dao je samo svoje ime.

Dva dana ranije, najmanje sedam minobacačkih granata ili raketnih granata (RPG) palo je u susjedno dvorište, što se, kako je rekao, nije desilo dugo, najmanje od 2018. Njegova najveća zamjerka je bila da je struja ponovo nestala.

"Sada nema struje i niko ništa ne radi po tom pitanju. Mi mještani smo šetali okolo, da pokušamo da pronađemo problem, ali to je to", rekao je on. "Niko ne dolazi da pomogne", rekao je.

Upitan o mogućnosti da ruske trupe pređu linije kontrole, ili čak do Zajceva, on je odgovorio: "Kako bih mogao da znam za ruske trupe ako nemam ni struju? Zašto bih uopšte razmišljao o ruskim trupama?"

Četiri kuće niže, drugi penzionisani rudar koji se predstavio kao Ihor (60) rekao je da je njegov komšija, kada su RPG udarili preko noći, bio djelimično zarobljen, sve dok Ihor nije otišao da ga obiđe. Čuo ga je kako vapi za pomoć i povukao je oštećena vrata. Komšija je bio nepovrijeđen, ali uplašen do te mjere da se preselio kod rođaka negdje drugdje.

Ihor se takođe požalio da nema struje – "To se stalno dešava, i niko ništa ne radi po tom pitanju" – ali je rekao da ne može da se pomjeri dalje, čak i ako uđu ruski tenkovi.

"Gdje bih ja otišao? Ovo je sve što imam", rekao je, pokazujući prema dvospratnoj konstrukciji od cigala sa zalijepljenim plastičnim folijama na prozorima i malim jatom pilića u dvorištu.

Upitan o Putinovim izjavama, on je povukao paralelu sa izjavama vlade ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog u Kijevu: političke odluke koje se donose daleko od svakodnevnog života na selu.

"Ja sam jednostavan čovjek. Oni sami odlučuju šta će da rade. Zašto bi htjeli da se zamaraju s nama?", rekao je.