Stenogrami & kamenogrami: Tuđmanijaci

Susret kandidata za predsjednika HDZ-a na Mirogoju

JADRANKA KOSOR: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga, amen. Gospodine predsjedniče, hrabre vojske vrhovniče, slavnih dana povjesniče, molim se za pokoj vječni vaše plemenite duše i zaklinjem se da sam jedina koja u našu i vašu Hrvatsku demokratsku zajednicu može vratiti njezin izvorni duh, duh njezina tvorca...

GLAS IZ GROBA: Buuuuuuahahabuuuuuu...

KOSOR: Gospode Bože! Go-gospodine predsjedniče, je-jeste li-li-li to vi?

GLAS IZ GROBA: Ja sam, Jadranka, ja sam. A tko bi drugi ležao u mom grobu?

KOSOR: Ja-ja-ja... ne-ne-ne...

GLAS IZ GROBA: Šta ti-ti-ti i šta ne-ne-ne? Da mi se nećeš i ovdje useliti?

KOSOR: Ja-ja-ja...

GLAS IZ GROBA: Znam ja šta ti-ti-ti radiš, znam. Znam da si svuda povješala svoje slike i da su veće od mojih. Kako te nije sram?!

KOSOR: Ja-ja-ja...

GLAS IZ GROBA: Ajde, ne mucaj nego daj ruku da izađem!

KOSOR: Aaaaaaaaa...

GLAS IZ GROBA: Zar se toliko bojiš svoga predsjednika?

KOSOR: Ne-ne-ne...

GLAS IZ GROBA: Onda daj ruku!

KOSOR: Aaaaaaaaaa... Karamarko, bezobrazniče jedan! Skoro mi je srce puklo!

TOMISLAV KARAMARKO: Tako ti svome predsjedniku...

KOSOR: Kakav si ti predsjednik?

KARAMARKO: Budući, Jaco, budući.

KOSOR: Šta si radio u predsjednikovom grobu?

​KARAMARKO: Isto što i ti na grobu. Došao po potporu.

KOSOR: Tiho! Netko dolazi.

DARKO MILINOVIĆ: Ma vidi ti, vidi, golupčiće! Lijepo ste gnijezdo svili... U ponoć na grobu našega predsjednika koji će u meni dobiti svoga dostojnog nasljednika...

KARAMARKO: O čemu ti to, Dado?

MILINOVIĆ: Dobro je meni govorio Pašalić... Kaže: „Sumnjivi su mi njih dvoje, sumnjivi...“

KARAMARKO: Otkad ti razgovaraš s Pašalićem?

MILINOVIĆ: Nikad nismo ni prestali razgovarat.

KOSOR: Nisi mi se hvalio svih ovih godina...

KARAMARKO: Ma pusti ga, izmišlja. Znaš šta je meni rekao Pašalić?

KOSOR: A otkad ti razgovaraš s njim?

KARAMARKO: Pa recimo, oduvijek.

KOSOR: A zašto mi to nisi rekao prije nego što sam te primila u stranku?

KARAMARKO: Pustimo sad to. Kaže ti, dakle, Pašalić meni: „Pa nisam ja... „ – oprosti, Jadranka, znaš već šta – „pa da se družim s onim ginekologom!“

MILINOVIĆ: A meni je kazao: „Kad bi Tuđman znao da se onaj Mesićev prirepak, ona špijunčina Karamarko, da se on poziva na njegovo nasljeđe i da namjerava preuzeti njegovu stranku, u grobu bi se okrenuo!“

KOSOR: Šta ono šuška?

MILINOVIĆ: Eto vidiš da je istina! Predsjednik se okreće u grobu.

KARAMARKO: Ne okreće se predsjednik, već se sapliće... čekaj da vidim... netko tko nikada neće biti predsjednik. Pa otkud ti, Kujundžiću?

MILAN KUJUNDŽIĆ: Ja, evo, onako turistički.

KARAMARKO: Pa nisi u Madridu da ideš u turizam po grobljima.

KUJUNDŽIĆ: Grob velikana je grob velikana, pa bio u Madridu ili na Mirogoju.

KOSOR: Oduvijek me zanimalo: je li ta grobnica u Madridu stvarno od zlata ili je samo pozlaćena?

KUJUNDŽIĆ: Ma to je samo u pjesmi.

KOSOR: Stvarno? A ja mislila...

KUJUNDŽIĆ: Pa dobro, nije samo u pjesmi, već i u srcu... Meni ti na kardiogramu bude ispisano „U Madridu grobnica od zlata“. I tekst i note.

KOSOR: Ma ne mogu vjerovat...

KUJUNDŽIĆ: Evo, oćeš da ti ga pokažem?

KOSOR: Hvala, ne treba. Ja stvarno ne mogu vjerovati da netko hoće voditi HDZ na toj propaloj ustaškoj ideologiji!

KUJUNDŽIĆ: A na kojoj bi ideologiji trebalo vodit stranku: na tvojoj kumrovečkoj?

KOSOR: Kad mi to već nabijaš na nos, onda bi trebao znati da je i naš prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman najprije bio član, kako da kažem, bivše stranke u bivšoj državi, pa tek potom HDZ-a. Po tome sam ja, jedina među vama, dostojna da mu budem nasljednica...

KARAMARKO: Hajde, hajde, našao bi se još ponetko s takvim kvalifikacijama... Je li tako, Dado?

MILINOVIĆ: Ne znam o čemu govoriš.

KARAMARKO: Zato ja znam.

MILINOVIĆ: Evo opet nešto šuška... Sigurno se predsjednik opet...

DOMAGOJ IVAN MILOŠEVIĆ: Konju jedan, pazi kako hodaš, nagazio si mi kurje oko!

DRAGO PRGOMET: Šta se meni žališ?! Nisam ti ja okulist nego otorinolangr... jebemti, nikad mi ne uspije iz prve... oto-rino-larin-go-log. Jesss!

KOSOR: To nije normalno koliko liječnika ima među kandidatima. Kao da se bira ravnatelj KBC-a, a ne predsjednica HDZ-a.

MILINOVIĆ: Nadaj se ti, nadaj... Nit smo te birali nit ćemo te birat! A kad već brojiš liječnike među nama, meni se čini da u utrci za predsjednika ima puno više bolesnika.

KARAMARKO: To je sasvim u redu i u skladu s našim programskim zasadama. Uostalom, ni pokojni predsjednik nije bio liječnik.

MILINOVIĆ: Oćeš reći da je bio bolesnik?

MILOŠEVIĆ: Kakvo je to nepoštivanje pokojnika?

KOSOR: A šta se ti javljaš, Miloševiću jedan?

MILINOVIĆ: Ne spominji to prezime! Predsjednik će se opet okrenuti u grobu!

MILOŠEVIĆ: Ostavi se ti mog prezimena! Uguglaj Milošević i Tuđman, pa ćeš vidjeti koliko toga ima, a onda uguglaj Milinović i Tuđman, pa da vidiš jad i bijedu...

MILINOVIĆ: Ti to oćeš reći da smo ja i pokojni neumrli predsjednik jad i bijeda?

KARAMARKO: Ili si možda mislio na Miroslava Tuđmana... On se još nije izjasnio, iako ja znam koga podržava.

KOSOR: A za kog vraga bi se on kandidirao? Pa ne biramo predsjednika Hrvatske obavještajne zajednice...

KARAMARKO: Nadaj se, nadaj...

MILOŠEVIĆ: Meni je baš žao što se gospodin Tuđman nije kandidirao. Bila bi mi velika čast osobno ga pobijediti.

KUJUNDŽIĆ: Jugoslavenčino jedna! Sigurno od 1991. sanjaš naslov u novinama: „Milošević porazio Tuđmana!“ Ali nećeš ga dočekati, jer Tuđmanovi i ovaj put pobjeđuju!

KARAMARKO: Koji Tuđmanovi?

KUJUNDŽIĆ: Gospođe Ankica i Nevenka. Pa cijela Hrvatska zna da je gospođa Ankica rekla da sam ja najbolji kandidat za predsjednika...

KARAMARKO: Za predsjednika čega? Njihova kućnog savjeta, tamo u Nazorovoj?

KUJUNDŽIĆ: Ja mislim da bi trebalo uvažiti želju obitelji. I kad me već vučeš za jezik – nisu Ankica i Nevenka Tuđman jedine koje me podržavaju. Moju kandidaturu podupire i Gotovina.

KOSOR: Je li Dunja?

KUJUNDŽIĆ: Ante, naš general i mučenik. Pa samim tim i gospođa Dunja.

MILINOVIĆ: Nije istina. Ako itko ima potporu generala Gotovine, onda sam to ja.

KARAMARKO: Ne pričajte gluposti! Ne podupiru oni nikoga od vas.

MILINOVIĆ: A kako ti to znaš?

KOSOR: Sto-posto im još uvijek prisluškuje mobitele. Nije mu dosta što je zbog njegovog prisluškivanja naš general lociran...

MILINOVIĆ: Identificiran, uhićen i transferiran, što bi rekao tvoj prijatelj Šeks.

KOSOR: Nije Šeks prisluškivao što čovjek razgovara sa ženom.

PRGOMET: Je li, Karamarko, šta kaže naš general?

KARAMARKO: Kaže da svi vi nemate šanse. I da sam ja njegov favorit.

KOSOR: Imaš li to snimljeno?

KARAMARKO: Bolje ti ja da ne znaš šta ja sve imam snimljeno. Strpi se par dana, možda i objavim.

KOSOR: Nije naš general lud da podupire svoga dušmanina, izdajicu i cinkaroša! Sigurna sam da nije zaboravio da sam ja jedina visoka hrvatska dužnosnica koja ga je posjetila u pritvoru.

MILINOVIĆ: Je li u onoj sobi za ženske posjete?

KOSOR: Prostačino!

MILINOVIĆ: Ajde, ajde... Objasnider ti nama šta radi samo žensko s Karamarkom na groblju u ponoć! Je li to stranački moral?

KOSOR: A šta svi vi radite? Zašto ste uopće došli?

MILINOVIĆ: Pa da vidimo ko je dostojan da zamijeni našega predsjednika...

GLAS IZ GROBA: To i mene zanima. Dosadilo mi je ovdje ležati!

SVI: Aaaaaaaaaaaa... Ajmeeeeeee!

KARAMARKO: Ljudi, bo-bo-bojim se da se on pretvorio u vampira!

GLAS IZ GROBA: Bolje u vampira nego u krumpire poput vas!