Razgovor na državnom vrhu BiH nakon posjete Hillary Clinton.
Zlatko Lagumdžija: Šta je, jarani, šta kaže drugarica Hillary?
Bakir Izetbegović: Otkad je ona za tebe drugarica?
Lagumdžija: A što ne bi bila drugarica?
Izetbegović: Zato što nije došla iz Sjeverne Koreje već iz Sjeverne Amerike. U Sjevernoj Americi, ako nisi znao, nema drugarica. Možda ih ima u Južnoj, kod ovih tvojih komunista, druga Huga i kompanije.
Željko Komšić: A šta je trebo da kaže: Clinton-hanuma?
Izetbegović: Jel ti to, Komšiću, provociraš na nacionalno-vjerskoj osnovi?
Komšić: Jao, đe me nađe s nacionalizmom...
Nebojša Radmanović: Šta se sad čudiš? Kad sam ja tebi reko da smo za njih svi mi hrišćani isti? I da će oni od tebe na kraju da naprave Tutu Naletilića?!
Komšić: Jao, đe me i ti nađe sa kršćanstvom...
Lagumdžija: Dobro, ljudi, jel dosta tih šupljih priča?! Nije vam ovo sjednica Predsjedništva. Niste se valjda tako prepirali i pred gospođom Hillary... Šta je, šta šutite?... Hoće neko nešto da kaže?... Mogu li ja, ko ministar vanjskih poslova ove zemlje, da dobijem informaciju što ste tako pokisli, da ne kažem nešto gore?
Izetbegović: Bolje bi bilo da si i ti pokiso, nego što si 'nako...
Lagumdžija: Šta sam 'nako?
Izetbegović: 'Nako si obruko državu, eto šta si!
Lagumdžija: Ja obruko državu?
Radmanović: Ne sekiraj se, Zlaja, nisi imo šta ni obrukat.
Izetbegović: Kad pomislim da joj ti sjediš u Predsjedništvu, fakat ispada da si u pravu. Ti si joj, Radmanoviću, dovoljna bruka.
Radmanović: Tebi nisam ništa reko.
Lagumdžija: Dosta! Dosta! Dosta! Dosta više!
Izetbegović: Šta se dereš?
Lagumdžija: Zato što od vaše prepirke ne čujem kako sam ja to obruko državu.
Izetbegović: Pa s kišobranom.
Lagumdžija: Kakvim kišobranom?
Izetbegović: Kišobranom gospođe Hillary.
Lagumdžija: Komšiću, jel ovaj Bakir mene... da ne kažem šta?
Komšić: Ma jok. Stvarno si uprsko.
Lagumdžija: Šta sam uprsko?
Komšić: Pa to s kišobranom na dočeku. Trebo si, ko prvo, ti nju da dočekaš s kišobranom.
Lagumdžija: Odakle mi kišobran?
Komšić: Pa što nisi ponio?
Lagumdžija: Pa da pogrešno ne shvati.
Izetbegović: Šta ima da shvati pogrešno?
Lagumdžija: Jeste li vi, ljudi, normalni?! Pa ona je došla da nas stavi pod američki, pod NATO-ov kišobran. Na šta bi to ličilo da sam ja nju, čim je izašla iz aviona, zaskočio sa svojim kišobranom?
Komšić: Na džentlmenski potez i na dobar kućni odgoj.
Lagumdžija: Ništa ti, moj Komšiću, ne razumiješ, ko i obično... Gledaj to, bolan, čisto diplomatski: ona dolazi da nas stavi pod svoj kišobran, a ja da nju dočekam s našim kišobranom, pa to bi bio skandal!
Izetbegović: Kakav skandal?
Lagumdžija: Diplomatski. To bi se protumačilo ko da mi odbijamo njen kišobran odmah na prvom koraku, ko da joj pokazujemo da mi imamo svoj i da nas uopšte ne zanima to što nam ona nudi.
Izetbegović: I zato si se ti uguro pod njen kišobran?
Lagumdžija: Nisam se uguro, već sam normalno stao ispod kišobrana.
Izetbegović: Pa što joj ga nisi pridržo, već si pustio da se ona isteže da pokrije klipana od dva metra? Cijeli dunjaluk je preko televizije vidio kakvog neotesanog ministra vanjskih poslova imamo...
Lagumdžija: A šta je trebalo: da joj ga otmem iz ruke, pa da dunjaluk gleda kako se bosanskohercegovački ministar vanjskih poslova i američka državna tajnica čepušaju oko kišobrana? I da me njeno osiguranje onda sastavi sa zemljom?
Radmanović: A što bi te sastavilo sa zemljom?
Lagumdžija: Pa znate valjda da je u Americi vanredno stanje zbog ovog uragana Sandy...
Radmanović: Nije uragan u Sarajevu.
Lagumdžija: Kad je uragan u Americi, uragan je svugdje. A američki kišobran se tretira ko sredstvo obrane i ko prvorazredno pitanje nacionalne sigurnosti.
Komšić: Ja mislim da si ti malo preučio.
Lagumdžija: A ja mislim da si ti osto neuk. Na kraju krajeva, ona je svjetska žena, emancipovana, i ko zna kako bi shvatila to što vi podrazumijevate pod džentlmenstvom i kavaljerstvom...
Izetbegović: Kako bi shvatila? Ko balkanski mačizam?
Lagumdžija: Šta sam trebo: da joj uzmem kišobran i da je još zagrlim ko da smo na Wilsonovom šetalištu, a ne na aerodromu?
Radmanović: Neka ti nama, Zlaja, nisi pokiso. Neka si ti ispo diplomata.
Izetbegović: I neka se gospođa Clinton tebi ljubazno smješkala, da se pred kamerama ne vidi koliko je ljuta...
Lagumdžija: Nije valjda vama rekla da se naljutila?
Izetbegović: Nije trebalo da nam išta govori. Vidjelo se čim su se zatvorila vrata, čim smo sjeli i počeli sastanak.
Lagumdžija: Pa šta je rekla?
Izetbegović: Vala ništa.
Lagumdžija: Kako ništa?
Izetbegović: Fino ništa. Đe ćeš je pustit da 'nako sva ozbiljna počne govorit?!
Lagumdžija: Pa niste valjda šutjeli sat vremena?
Radmanović: Nismo bukve da ćutimo. Fino smo pokušali da je oraspoložimo.
Lagumdžija: Šta ste joj pričali viceve?
Komšić: Ma jok. Pokušali smo da stvorimo domaću, prisnu atmosferu, al je sve ispalo... a šta da ti pričam?! Nek ti priča Nebojša, on je prvi počeo.
Radmanović: Da sam ja počeo i završio, sve bi bilo u najboljem redu. Ali problem je nastao kad ste vas dvojica htjeli da se pravite pametni.
Komšić: Daj, šuti! Šta je trebalo: da ženu ostavimo u uvjerenju da se zove Veselinka?
Lagumdžija: Kakva Veselinka?
Radmanović: Pa Veselinka ko Veselinka. Tako se na srpskom kaže Hilari. I tako sam je pozdravio: „Dobro nam došli, gospođo Veselinka! Nadamo se da ćete da se razveselite ko što i dolikuje vašem lijepom imenu.“
Lagumdžija: Kakva Veselinka? Zar Hillary ne dolazi od riječi hill, što na bosanskom znači brdo?
Izetbegović: Šuti, Zlaja, života ti! Dobro da ti nisi bio s nama, jer bi ti, kakav si, lupio: „Dobro došli, gospođo Brđanka!“ Žena bi mislila da je dovodiš u vezu s onim zločincem Radoslavom Brđaninom.
Radmanović: Vidiš, toga se nisam sjetio. A baš lijepo zvuči: Veselinka Brđanin. Ili još ljepše Radojka.
Lagumdžija: Kakva sad Radojka?
Radmanović: Pa Radojka znači isto što i Veselinka. Na engleskom Hilari.
Lagumdžija: Nisi joj valjda i to reko?
Radmanović: Naravski da jesam. „Radujemo se, gospođo Radojka, što ste među nama i bila bi nam velika radost da se i vi radujete...“ Neka žena zna da mi Srbi za nju imamo više imena.
Izetbegović: Ali nemate više od nas Bošnjaka. U to se uvjerila i gospođa Hillary. Joj, da vidiš, Zlaja, kako je zinula kad sam je ja pozdravio sa svim bošnjačkim varijantama njenog imena.
Lagumdžija: Kakvim varijantama?
Izetbegović: Pa našim. Fino sam joj objasnio da u našem narodu za nju imamo imena Besima, Emsira i Džanfeza. I da sva ta imena na našem jeziku znače isto što i Hillary.
Lagumdžija: I šta je ona na to rekla?
Radmanović: Šta ima da kaže?! Ostala bez teksta. Prestravila se žena da je ovaj Bakir, kako je krenuo, još ne nazove Osamom bin Ladenom. Čuj: američka predsjednica pa Besima, Emsira i Džanfeza! Onda sam ja intervenisao i reko joj da su to Bakirove insinuacije i da, eto, sada vidi sa kim nas Srbe tjeraju da živimo u istoj državi.
Izetbegović: A Radojka joj je puno milije? Ženska varijanta od Radovana Karadžića! Vidio si kako se namrštila kad sam joj to objasnio. Ni Komšić nije uspio da je razvedri.
Lagumdžija: Nisi se valjda i ti, Komšiću, uključio u njihova etnička prepucavanja?
Komšić: Ja sam samo reko da bi najtačniji prevod njenog imena bio Vedrana. I da se nadam da će njena posjeta označit početak razvedravanja u čitavoj Bosni i Hercegovini.
Radmanović: Baš si je razvedrio. Zato se onako brzo digla od stola.
Lagumdžija: I šta je onda bilo?
Komšić: Ništa. Kraj sastanka. Valjda je isteklo predviđeno vrijeme.
Lagumdžija: I šta ste zaključili?
Izetbegović: Kako to misliš?
Lagumdžija: Pa valjda je nešto rekla o zadacima za budućnost, o euroatlantskim integracijama, o državnoj cjelovitosti i jedinstvu...
Komšić: Kakvim zadacima? Kakvom, bolan, jedinstvu? Pa jel vidiš da smo je doveli do toga da ne zna ni gdje je bila ni kako se zove?! I da je otišla i ostavila nas da se dogovorimo ko je to nama došo i s kim smo trebali da razgovaramo...
Zlatko Lagumdžija: Šta je, jarani, šta kaže drugarica Hillary?
Bakir Izetbegović: Otkad je ona za tebe drugarica?
Lagumdžija: A što ne bi bila drugarica?
Izetbegović: Zato što nije došla iz Sjeverne Koreje već iz Sjeverne Amerike. U Sjevernoj Americi, ako nisi znao, nema drugarica. Možda ih ima u Južnoj, kod ovih tvojih komunista, druga Huga i kompanije.
Željko Komšić: A šta je trebo da kaže: Clinton-hanuma?
Izetbegović: Jel ti to, Komšiću, provociraš na nacionalno-vjerskoj osnovi?
Komšić: Jao, đe me nađe s nacionalizmom...
Nebojša Radmanović: Šta se sad čudiš? Kad sam ja tebi reko da smo za njih svi mi hrišćani isti? I da će oni od tebe na kraju da naprave Tutu Naletilića?!
Komšić: Jao, đe me i ti nađe sa kršćanstvom...
Lagumdžija: Dobro, ljudi, jel dosta tih šupljih priča?! Nije vam ovo sjednica Predsjedništva. Niste se valjda tako prepirali i pred gospođom Hillary... Šta je, šta šutite?... Hoće neko nešto da kaže?... Mogu li ja, ko ministar vanjskih poslova ove zemlje, da dobijem informaciju što ste tako pokisli, da ne kažem nešto gore?
Izetbegović: Bolje bi bilo da si i ti pokiso, nego što si 'nako...
Lagumdžija: Šta sam 'nako?
Izetbegović: 'Nako si obruko državu, eto šta si!
Lagumdžija: Ja obruko državu?
Radmanović: Ne sekiraj se, Zlaja, nisi imo šta ni obrukat.
Izetbegović: Kad pomislim da joj ti sjediš u Predsjedništvu, fakat ispada da si u pravu. Ti si joj, Radmanoviću, dovoljna bruka.
Radmanović: Tebi nisam ništa reko.
Lagumdžija: Dosta! Dosta! Dosta! Dosta više!
Izetbegović: Šta se dereš?
Lagumdžija: Zato što od vaše prepirke ne čujem kako sam ja to obruko državu.
Izetbegović: Pa s kišobranom.
Lagumdžija: Kakvim kišobranom?
Izetbegović: Kišobranom gospođe Hillary.
Lagumdžija: Komšiću, jel ovaj Bakir mene... da ne kažem šta?
Komšić: Ma jok. Stvarno si uprsko.
Lagumdžija: Šta sam uprsko?
Komšić: Pa to s kišobranom na dočeku. Trebo si, ko prvo, ti nju da dočekaš s kišobranom.
Lagumdžija: Odakle mi kišobran?
Komšić: Pa što nisi ponio?
Lagumdžija: Pa da pogrešno ne shvati.
Izetbegović: Šta ima da shvati pogrešno?
Lagumdžija: Jeste li vi, ljudi, normalni?! Pa ona je došla da nas stavi pod američki, pod NATO-ov kišobran. Na šta bi to ličilo da sam ja nju, čim je izašla iz aviona, zaskočio sa svojim kišobranom?
Komšić: Na džentlmenski potez i na dobar kućni odgoj.
Lagumdžija: Ništa ti, moj Komšiću, ne razumiješ, ko i obično... Gledaj to, bolan, čisto diplomatski: ona dolazi da nas stavi pod svoj kišobran, a ja da nju dočekam s našim kišobranom, pa to bi bio skandal!
Izetbegović: Kakav skandal?
Lagumdžija: Diplomatski. To bi se protumačilo ko da mi odbijamo njen kišobran odmah na prvom koraku, ko da joj pokazujemo da mi imamo svoj i da nas uopšte ne zanima to što nam ona nudi.
Izetbegović: I zato si se ti uguro pod njen kišobran?
Lagumdžija: Nisam se uguro, već sam normalno stao ispod kišobrana.
Izetbegović: Pa što joj ga nisi pridržo, već si pustio da se ona isteže da pokrije klipana od dva metra? Cijeli dunjaluk je preko televizije vidio kakvog neotesanog ministra vanjskih poslova imamo...
Lagumdžija: A šta je trebalo: da joj ga otmem iz ruke, pa da dunjaluk gleda kako se bosanskohercegovački ministar vanjskih poslova i američka državna tajnica čepušaju oko kišobrana? I da me njeno osiguranje onda sastavi sa zemljom?
Radmanović: A što bi te sastavilo sa zemljom?
Lagumdžija: Pa znate valjda da je u Americi vanredno stanje zbog ovog uragana Sandy...
Radmanović: Nije uragan u Sarajevu.
Lagumdžija: Kad je uragan u Americi, uragan je svugdje. A američki kišobran se tretira ko sredstvo obrane i ko prvorazredno pitanje nacionalne sigurnosti.
Komšić: Ja mislim da si ti malo preučio.
Lagumdžija: A ja mislim da si ti osto neuk. Na kraju krajeva, ona je svjetska žena, emancipovana, i ko zna kako bi shvatila to što vi podrazumijevate pod džentlmenstvom i kavaljerstvom...
Izetbegović: Kako bi shvatila? Ko balkanski mačizam?
Lagumdžija: Šta sam trebo: da joj uzmem kišobran i da je još zagrlim ko da smo na Wilsonovom šetalištu, a ne na aerodromu?
Radmanović: Neka ti nama, Zlaja, nisi pokiso. Neka si ti ispo diplomata.
Izetbegović: I neka se gospođa Clinton tebi ljubazno smješkala, da se pred kamerama ne vidi koliko je ljuta...
Lagumdžija: Nije valjda vama rekla da se naljutila?
Izetbegović: Nije trebalo da nam išta govori. Vidjelo se čim su se zatvorila vrata, čim smo sjeli i počeli sastanak.
Lagumdžija: Pa šta je rekla?
Izetbegović: Vala ništa.
Lagumdžija: Kako ništa?
Izetbegović: Fino ništa. Đe ćeš je pustit da 'nako sva ozbiljna počne govorit?!
Lagumdžija: Pa niste valjda šutjeli sat vremena?
Radmanović: Nismo bukve da ćutimo. Fino smo pokušali da je oraspoložimo.
Lagumdžija: Šta ste joj pričali viceve?
Komšić: Ma jok. Pokušali smo da stvorimo domaću, prisnu atmosferu, al je sve ispalo... a šta da ti pričam?! Nek ti priča Nebojša, on je prvi počeo.
Radmanović: Da sam ja počeo i završio, sve bi bilo u najboljem redu. Ali problem je nastao kad ste vas dvojica htjeli da se pravite pametni.
Komšić: Daj, šuti! Šta je trebalo: da ženu ostavimo u uvjerenju da se zove Veselinka?
Lagumdžija: Kakva Veselinka?
Radmanović: Pa Veselinka ko Veselinka. Tako se na srpskom kaže Hilari. I tako sam je pozdravio: „Dobro nam došli, gospođo Veselinka! Nadamo se da ćete da se razveselite ko što i dolikuje vašem lijepom imenu.“
Lagumdžija: Kakva Veselinka? Zar Hillary ne dolazi od riječi hill, što na bosanskom znači brdo?
Izetbegović: Šuti, Zlaja, života ti! Dobro da ti nisi bio s nama, jer bi ti, kakav si, lupio: „Dobro došli, gospođo Brđanka!“ Žena bi mislila da je dovodiš u vezu s onim zločincem Radoslavom Brđaninom.
Radmanović: Vidiš, toga se nisam sjetio. A baš lijepo zvuči: Veselinka Brđanin. Ili još ljepše Radojka.
Lagumdžija: Kakva sad Radojka?
Radmanović: Pa Radojka znači isto što i Veselinka. Na engleskom Hilari.
Lagumdžija: Nisi joj valjda i to reko?
Radmanović: Naravski da jesam. „Radujemo se, gospođo Radojka, što ste među nama i bila bi nam velika radost da se i vi radujete...“ Neka žena zna da mi Srbi za nju imamo više imena.
Izetbegović: Ali nemate više od nas Bošnjaka. U to se uvjerila i gospođa Hillary. Joj, da vidiš, Zlaja, kako je zinula kad sam je ja pozdravio sa svim bošnjačkim varijantama njenog imena.
Lagumdžija: Kakvim varijantama?
Izetbegović: Pa našim. Fino sam joj objasnio da u našem narodu za nju imamo imena Besima, Emsira i Džanfeza. I da sva ta imena na našem jeziku znače isto što i Hillary.
Lagumdžija: I šta je ona na to rekla?
Radmanović: Šta ima da kaže?! Ostala bez teksta. Prestravila se žena da je ovaj Bakir, kako je krenuo, još ne nazove Osamom bin Ladenom. Čuj: američka predsjednica pa Besima, Emsira i Džanfeza! Onda sam ja intervenisao i reko joj da su to Bakirove insinuacije i da, eto, sada vidi sa kim nas Srbe tjeraju da živimo u istoj državi.
Izetbegović: A Radojka joj je puno milije? Ženska varijanta od Radovana Karadžića! Vidio si kako se namrštila kad sam joj to objasnio. Ni Komšić nije uspio da je razvedri.
Lagumdžija: Nisi se valjda i ti, Komšiću, uključio u njihova etnička prepucavanja?
Komšić: Ja sam samo reko da bi najtačniji prevod njenog imena bio Vedrana. I da se nadam da će njena posjeta označit početak razvedravanja u čitavoj Bosni i Hercegovini.
Radmanović: Baš si je razvedrio. Zato se onako brzo digla od stola.
Lagumdžija: I šta je onda bilo?
Komšić: Ništa. Kraj sastanka. Valjda je isteklo predviđeno vrijeme.
Lagumdžija: I šta ste zaključili?
Izetbegović: Kako to misliš?
Lagumdžija: Pa valjda je nešto rekla o zadacima za budućnost, o euroatlantskim integracijama, o državnoj cjelovitosti i jedinstvu...
Komšić: Kakvim zadacima? Kakvom, bolan, jedinstvu? Pa jel vidiš da smo je doveli do toga da ne zna ni gdje je bila ni kako se zove?! I da je otišla i ostavila nas da se dogovorimo ko je to nama došo i s kim smo trebali da razgovaramo...
