Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije nadbiskup Želimir Puljić i patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej pali u zajedničko molitveno iskušenje
Ovog ljeta na Jadranu,
Na Jadranu ovog leta,
Kao lijek na Božju ranu
Priviše se dva čoveka.
Dva čovjeka, kršćanina,
Dva u Hristu Bogu brata,
Grli Hrvat svog Srbina,
Stiso Srbin svog Hrvata.
Ljubili se po dva do tri puta,
Krstili se s tri do četri prsta,
Molili se četri-pet minuta
Hristokristu sa križa i krsta.
U zadarskoj katedrali,
Ekumenskoj bogomolji,
Jedan drugom zavjet dali
Da odnosi biće bolji.
Da odnose grade čvršće,
Da odnosi traju duže,
Vodica ih sveta pršče,
Liturgiju skupa služe.
Ljubili se po dva do tri puta,
Krstili se s tri do četri prsta,
Molili se četri-pet minuta
Hristokristu sa križa i krsta.
Iz crkve u Božjem miru
Svak na svoju stranu trkne:
Srbin Krka manastiru
Hrvatima da ga krkne.
Hrvat, ne budi mu dužan,
Zov ustaški „Za dom – spremni!“
Propovijeda kao nužan
Bratski prilog ekumeni.
Jedan drugog kao Juda Krista
Brat patrijarh i nadbiskup ljube,
Za usnama svakom očnjak blista,
Poljubac je predgovor za zube.
Sad se ljube i dušom i tijelom
Brat nadbiskup i patrijarh skupa,
Ekumenski rukuju raspelom –
Krstom, križem jedan drugog lupa.
Medne riječi šire bogoljublje,
Ekumenske i jevanđeoske,
Tko će kome urezat ih dublje –
Kom do kosti, a kome do koske.
