Aflatoksični razgovor bh. ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Mirka Šarovića s ministrima poljoprivrede Hrvatske i Srbije Tihomirom Jakovinom i Goranom Kneževićem.
Šarović: Šta ćemo mi, ljudi, s ovim mlijekom?
Jakovina: Nećemo ga valjda pit, nismo djeca. Daj nama po rakiju!
Knežević: Dobro čovek kaže. I ja sam za zdravu rakiju u zdravom telu.
Šarović: Lako ćemo za rakiju, al šta sa mlijekom?
Jakovina: Daj ga djeci! Mlijeko je zdravo za djecu.
Šarović: Daj ga ti svojoj! Malo vam je što nam prodajete otrovno mlijeko, nego još oćete da ga dajemo djeci, da se potruju, pa da nam onda uvaljujete i lijekove! Mlijeko s vaših farmi i lijekove iz vaših farmacija!
Knežević: Govoriš mudro ko Njegoš: „Čaša mlijeka ište čašu lijeka, smiješane najlakše se piju.“
Jakovina: A tko se to, molim vas lijepo, otrovao od tog mlijeka?! Nitko ne bi ni znao da u njemu ima viška aflatoksina da vi u Bosni niste digli galamu!
Šarović: A šta je trebalo: da ćutimo i da se trujemo? Da mi nismo digli glas, nikad se ne bi otkrilo da vi to svoje otrovno mlijeko prodajete i u Hrvatskoj.
Knežević: I u Srbiji ga prodaju. Mleko Dukat.
Jakovina: Pa tko vam je kriv što ga kupujete?! Šta mislite: da u njemu stvarno ima dukata? Dobro da ga niste odnijeli na kontrolu kod ovih što otkupljuju zlato!
Šarović: Mnogo si duhovit! Ne mora mlijeko da ima dukata, al ne treba da ima ni toksina.
Jakovina: Nije samo naše mlijeko toksično. I nije nikakva tajna da smo mi prodavali i vaše bosansko mlijeko skupa s toksinima.
Šarović: Nemoj da izmišljaš! To nije bilo naše mlijeko.
Jakovina: Kako nije?! Proizvedeno je u Tuzli i Kozarskoj Dubici.
Šarović: To tuzlansko nije naše nego slovenačko. Jel ti na njemu lijepo piše Mercator?
Jakovina: Ja sam vidio samo da piše „Trajno mlijeko“. Valjda zato što ostavlja trajne posljedice.
Šarović: Pogledaj malo bolje, pa ćeš da vidiš da piše i Mercator Tuzla. A ovo, što kažeš, iz Kozarske Dubice takođe nije naše već genšerovsko.
Jakovina: Kakvo genšerovsko? Pa niste muzli Genschera nego krave!
Šarović: Vi ste mlijeko naših krava iz Dubice zapakovali u tetrapake vaše švapsko-hrvatske firme Lidl Hrvatska. Nije ni čudo što se otrovalo.
Jakovina: Od čega se otrovalo?
Šarović: Šta ja znam od čega... Vjerovatno je alergično na antisrpsku ambalažu.
Jakovina: A od čega vam se otrovalo mlijeko što ste ga uvezli iz Srbije?! U njemu je također pronađena povišena koncentracija aflatoksina.
Knežević: Ne dirajte se vi, kolega, u naše mleko! Svi znamo da je taj aflatoksin najpre otkriven u vašem hrvatskom đubretu od mleka. Šta sad oćete: da i komšiji crkne krava i mlekarska industrija?
Jakovina: Nisam vam ja kriv što vaše mlijeko nije ništa zdravije od našeg. To je, kad me već vučete za jezik, potvrdio i potpredsjednik vojvođanske vlade, usprkos vašim osobnim lažima da je srpsko mlijeko zdravo. On kaže da je nedopuštena količina aflatoksina otkrivena u čak 29 od 35 ispitanih uzoraka mlijeka srpskih proizvođača.
Knežević: Nisam ni sumnjao da taj vojvođanski separatista dejstvuje u saradnji sa vama i ostalim neprijateljima Srbije i zdravog srpskog mleka! A naše je mleko, ako niste znali, deset puta zdravije od onog koje pije Obama.
Jakovina: Hoćete reći da bi od srpskog mlijeka i Obama pobijelio?
Knežević: Od vašeg bi sigurno pozeleneo.
Šarović: Nemojte, ljudi, da se svađamo! Dajte da vidimo šta može da se uradi da to mlijeko bude zdravije!
Jakovina: Da u njegovo zdravlje trgnemo po rakiju.
Knežević: I ja kažem. Za zdravo mleko – zdrava rakija!
Šarović: Popićemo mi rakiju, al šta ćemo sa mlijekom?
Jakovina: Ne možemo pit i rakiju i mlijeko... To bi bilo za povratit.
Knežević: Bolje da se popije rakija nego mleko. I bolje da se, ako se već mora, prolije mleko nego rakija.
Jakovina: Za to smo se i borili.
Šarović: Za šta? Za prolijevanje mlijeka?
Jakovina: Pa da živimo u izobilju, ko ljudi. Da imamo svega, pa tako i mlijeka na bacanje.
Šarović: A gdje da ga bacamo? Da ga prolijevamo po ulicama?
Jakovina: Pa šta bi falilo?! Hajde, daj tu rakiju pa da zapjevamo za naše buduće zajedničke poslove! Hajde, da vas čujem: „Druže Tiho, mi ti se kunemo da sa Mliječnog puta ne skrenemo...“
Šarović: Šta ćemo mi, ljudi, s ovim mlijekom?
Jakovina: Nećemo ga valjda pit, nismo djeca. Daj nama po rakiju!
Knežević: Dobro čovek kaže. I ja sam za zdravu rakiju u zdravom telu.
Šarović: Lako ćemo za rakiju, al šta sa mlijekom?
Jakovina: Daj ga djeci! Mlijeko je zdravo za djecu.
Šarović: Daj ga ti svojoj! Malo vam je što nam prodajete otrovno mlijeko, nego još oćete da ga dajemo djeci, da se potruju, pa da nam onda uvaljujete i lijekove! Mlijeko s vaših farmi i lijekove iz vaših farmacija!
Knežević: Govoriš mudro ko Njegoš: „Čaša mlijeka ište čašu lijeka, smiješane najlakše se piju.“
Jakovina: A tko se to, molim vas lijepo, otrovao od tog mlijeka?! Nitko ne bi ni znao da u njemu ima viška aflatoksina da vi u Bosni niste digli galamu!
Šarović: A šta je trebalo: da ćutimo i da se trujemo? Da mi nismo digli glas, nikad se ne bi otkrilo da vi to svoje otrovno mlijeko prodajete i u Hrvatskoj.
Knežević: I u Srbiji ga prodaju. Mleko Dukat.
Jakovina: Pa tko vam je kriv što ga kupujete?! Šta mislite: da u njemu stvarno ima dukata? Dobro da ga niste odnijeli na kontrolu kod ovih što otkupljuju zlato!
Šarović: Mnogo si duhovit! Ne mora mlijeko da ima dukata, al ne treba da ima ni toksina.
Jakovina: Nije samo naše mlijeko toksično. I nije nikakva tajna da smo mi prodavali i vaše bosansko mlijeko skupa s toksinima.
Šarović: Nemoj da izmišljaš! To nije bilo naše mlijeko.
Jakovina: Kako nije?! Proizvedeno je u Tuzli i Kozarskoj Dubici.
Šarović: To tuzlansko nije naše nego slovenačko. Jel ti na njemu lijepo piše Mercator?
Jakovina: Ja sam vidio samo da piše „Trajno mlijeko“. Valjda zato što ostavlja trajne posljedice.
Šarović: Pogledaj malo bolje, pa ćeš da vidiš da piše i Mercator Tuzla. A ovo, što kažeš, iz Kozarske Dubice takođe nije naše već genšerovsko.
Jakovina: Kakvo genšerovsko? Pa niste muzli Genschera nego krave!
Šarović: Vi ste mlijeko naših krava iz Dubice zapakovali u tetrapake vaše švapsko-hrvatske firme Lidl Hrvatska. Nije ni čudo što se otrovalo.
Jakovina: Od čega se otrovalo?
Šarović: Šta ja znam od čega... Vjerovatno je alergično na antisrpsku ambalažu.
Jakovina: A od čega vam se otrovalo mlijeko što ste ga uvezli iz Srbije?! U njemu je također pronađena povišena koncentracija aflatoksina.
Knežević: Ne dirajte se vi, kolega, u naše mleko! Svi znamo da je taj aflatoksin najpre otkriven u vašem hrvatskom đubretu od mleka. Šta sad oćete: da i komšiji crkne krava i mlekarska industrija?
Jakovina: Nisam vam ja kriv što vaše mlijeko nije ništa zdravije od našeg. To je, kad me već vučete za jezik, potvrdio i potpredsjednik vojvođanske vlade, usprkos vašim osobnim lažima da je srpsko mlijeko zdravo. On kaže da je nedopuštena količina aflatoksina otkrivena u čak 29 od 35 ispitanih uzoraka mlijeka srpskih proizvođača.
Knežević: Nisam ni sumnjao da taj vojvođanski separatista dejstvuje u saradnji sa vama i ostalim neprijateljima Srbije i zdravog srpskog mleka! A naše je mleko, ako niste znali, deset puta zdravije od onog koje pije Obama.
Jakovina: Hoćete reći da bi od srpskog mlijeka i Obama pobijelio?
Knežević: Od vašeg bi sigurno pozeleneo.
Šarović: Nemojte, ljudi, da se svađamo! Dajte da vidimo šta može da se uradi da to mlijeko bude zdravije!
Jakovina: Da u njegovo zdravlje trgnemo po rakiju.
Knežević: I ja kažem. Za zdravo mleko – zdrava rakija!
Šarović: Popićemo mi rakiju, al šta ćemo sa mlijekom?
Jakovina: Ne možemo pit i rakiju i mlijeko... To bi bilo za povratit.
Knežević: Bolje da se popije rakija nego mleko. I bolje da se, ako se već mora, prolije mleko nego rakija.
Jakovina: Za to smo se i borili.
Šarović: Za šta? Za prolijevanje mlijeka?
Jakovina: Pa da živimo u izobilju, ko ljudi. Da imamo svega, pa tako i mlijeka na bacanje.
Šarović: A gdje da ga bacamo? Da ga prolijevamo po ulicama?
Jakovina: Pa šta bi falilo?! Hajde, daj tu rakiju pa da zapjevamo za naše buduće zajedničke poslove! Hajde, da vas čujem: „Druže Tiho, mi ti se kunemo da sa Mliječnog puta ne skrenemo...“
