Na brojne socijalne probleme i politička previranja, velika nazodavanja u obrazovnom sustavu, akademska zajednica u BiH posljednjih godina šuti. Potaknuti ovim činjenicama, profesori s univerziteta u Tuzli i Sarajeva, te predstavnici nevladinog sektora govorili su u Tuzli o lošem stanju u obrazovanju, šutnji i neangažiranosti akademske zajednice. Naši sugovornici složili su se da je akademska šutnja uvjetovana politikom koja je već iskreirala obrazovni smjer bh. univerziteta.
Mnogi problemi ove zemlje, pa i sam obrazovni sustav kao da se ne tiču onih koji bi trebali biti kreatori društvene scene. Na pitanje zašto akademska zajednica šuti, Vedad Pašić, aktivista i docent na Prirodno matematičkom fakultetu Univerziteta u Tuzli, kaže:
„Moje mišljenje je da akademska zajednica u velikoj većini vrlo dobro situirana u ovome društvu i mnogi imaju jako puno da izgube od nekih fundamentalnih, socijalnih previranja i promjena. To smo pogotovo vidjeli u našem glavnom gradu - za razliku od Tuzle gdje je, mora se to istaknuti, veliki broj profesora učestvovao u plenumskim protestnim i svim drugim aktivnostima. U Sarajevu je to skoro u potpunosti izostalo. Postavlja se pitanje zbog čega. Moja analiza je da je da je u Sarajevu prevelika sprega intelektualne i zakonodavne i izvršne vlasti.“
Studentica sa sarajevskog Filozofskog fakulteta Hana Obradović ističe da je akademska zajednica u BiH zapravo preslika bh. društva:
„To je kao pitanje zašto nam država ne funkcionira. S obzirom da je akademska zajednica - Akademija i Univerzitet - stub zdravog društva, mi možemo vidjeti na šta naše društvo liči. Zašto Akademija šuti je isto kao i pitanje zašto studenti šute. Ja kao studentica na drugom ciklusu mogu reći da im je dobro ili valjda im je dobro u roditeljskim gnijezdima i nisu još uvijek svjesni zato što ne plaćaju iz svojih džepova. Tokom februarskih protesta bile su angažirane na ulici su bile dvije kolegice i jedna asistentica sa Filozofskog fakluteta, tako da mislim da to prilično govori. A svaki filozofski fakultet bi trebao da se vodi kao fakultet na kojem su ljudi samosvjesni.“
I ona nekolicina profesora koja se usudi progovoriti o problemima koji su srozali akademsku zajednicu u BiH prijetnja su onim svojim kolegama koji političke ciljeve svojih stranaka pokušavaju ostvariti na univerzitetima. Berko Zečević, predsjednik Sindikata visokog obrazovanja UNSA:
„Mi smo prijetnja eliti, prijetnja politici, prijetnja rektoratu, prijetnja jednom dijelu dekana. Međutim, izvjestan broj dekana pokazuje svjesnost da su oni izabrani od svojih kolega, da trebaju da budu prvi među jednakima, ali ne jedini. Poenta je sada što biti izabran za rektora ili biti izabran za dekana na nekim fakultetima znači da imate društvo jednog lica. A to nije akademska zajednica, nisu akademske slobode.“
Profesori na univerzitetima šute čak i na one političke odluke koje nazaduju njihov rad. Naime, u znanstveno-istraživacke radove i na znanost općenito vlasti u BiH ništa ili veoma malo ulažu. Obrazovni sustav je podijeljen od kantona do kantona, a potpuno je drukčiji i u entitetima. A bez znanstveno-istraživačkih radova i procesa jedna akademska zajednica u svijetu teško da je ozbiljna. Borislav Vukojević, s Instituta za društvena istraživanja iz Banje Luke, kaže da su istraživanja njihovog instituta pokazala da se veoma mali broj profesora i želi baviti znanošću:
„Akademska zajednica nije dovoljno obrazovana. Oni se, dakle, boje nekog neznanja. Činjenica je da kada kod nas na Univerzitetu u Banjoj Luci pitaju za mišljenje nekog stručnjaka, to je neko mišljenje koje može bilo ko da kaže. Dakle, nemaju tu dodatnu vrijednost zato što se ne bave naukom, nemaju nova saznanja ni nova istraživanja da bi mogli da govore o nekim novim podacima, nego je to uvijek prežvakavanje nekih podataka koji su stari 20 i više godina.“
Ovakvo loše stanje akademske zajednice u BiH posljedica je politizacije univerziteta, kaže nam profesor Univerziteta u Tuzli Samir Nurić:
„Nad akademskom zajednicom je svojevrsni pritisak i izvana i iznutra. Izvana direktno politikom, finaciranjem itd., a iznutra opet politikom preko izabranih ljudi iz politike na univerzitetima - ljudi razmišljaju sutra im je napredovanje, tako da je uvijek pojednica zabrinut hoće li imati neki problem ili kod svog doktoranta ili kod objavljivanja neke knjige i slično, tako da se može s pravom kazati koliko je akademska zajednica - akademska ako je toliko ucijenjena i ako je toliko opterećena politikom. Ako se neke ozbiljne i korijenite promjene ne dese, zaista ne vidim svijetlu budućnost za ove mlade ljude.“
Na univerzitetima u BiH rektori se nezvanično biraju političkim putem. Također, ministarstva, kako kantonalna tako i entitetska, masovno daju dozvole privatnim univerzitetima za rad, na kojima studenti za godinu dana završe četverogodišnji studij.
