Izborni sistem u Bosni i Hercegovini je nedovršen i još uvijek ima puno toga što bi trebalo promijeniti kako bi se zadovoljila načela savremenih demokratskih izbornih sistema, smatraju i stručnjaci i političari.
Izborni zakon BiH usvojen je u septembru 2001. godine i nakon toga mijenjan je 16 puta.
Međutim, ni ovoliki broj izmjena nije pomogao da bh. izborni sistem dostigne standard savremenih demokratskih sistema koji podrazumijevaju pet načela: tajnosti glasanja, slobode glasanja, neposrednih i posrednih izbora, jednakog biračkog prava i opšteg biračkog prava, kaže predsjednica Centralne izborne komisije BiH Irena Hadžiabdić.
„U BiH postoji visok stepen kompatibilnosti sa ovim načelima, međutim zaista imamo problem, najprije u ova dva slučaja kad je riječ o opštem biračkom pravu, a to je da svaki državljanin BiH bez diskriminacije ima pravo da bira i da bude biran. S tim imamo problem kad je riječ o izboru članova Predsjedništva BiH i Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH“, rekla je ona.
Ni načelo jednakog biračkog prava u BiH nije postignuto, kaže Hadžiabdićeva, i kao primjer navodi posljednje opšte izbore i izborne jedinice jedan i tri u RS za Parlamentarnu skupštinu RS.
„Za jedan mandat u izbornoj jedinici jedan potrebno je dobiti 178.000 glasova, a za taj isti mandat u izbornoj jedinici tri je potrebno 94.773 glasa. Dakle, za 83.000 glasova manje. Dužnost Parlamentarne skupštine BiH jeste da se svake četiri godine preispitaju izborne jedinice i broj mandata koji se dodjeljuje. Nažalost, od 2001. godine, iako smo mi iz CIK-a na interresornoj radnoj grupi podsjećali da je vrijeme da se formira komisija i kao u drugim zemljama da se posvetimo tom zadatku, nismo ostvarili nikakav napredak i nije bilo volje“, navodi predsjednica Centralne izborne komisije.
Prema mišljenju Hadžiabdićeve, loš izborni zakon doprinio je trenutnoj krizi u BiH i neformiranju vlasti na državnom nivou nakon opštih izbora 2010. godine.
„Imamo nepoštivanje rokova za formiranje vlasti, a nemate nikakve mehanizme da tome stanete u kraj. Takve mehanizme moramo jednostavno ugraditi“, poručuje ona.
Krivi i birači
Delegat u Domu naroda BiH Mladen Ivanić saglasan je da Izborni zakon BiH ima dosta manjkavosti. Neshvatljivo je da neko ko je izabran u Parlament BiH, pa i ja sam, prima već osam mjeseci platu i primaće je još dok se ne formira vlasti u BiH, a da pri tome ne radi ništa, kaže Ivanić.
„Loše je to napravljeno. Ja mislim da se ti rokovi moraju vezati za period od izbora, pa da se da neki rok. Pa može to biti i pet, šest mjeseci, ali poslije izbora. Ovako kako su sada definisani ostavljaju prostor. Način na koji je Izborni zakon formiran otvara mogućnost manipulacije, zloupotreba i razvlačenja“, smatra Ivanić.
Funkcioner SDP-a BiH Slobodan Popović smatra da Izborni zakon treba pod hitno mijenjati, posebno u dijelu provođenja izbornih rezultata jer omogućuje da se vlasti u BiH nakon izbora ne formiraju ni do narednih izbora.
„Ne postoj nigdje propisano šta se dešava u slučaju nemogućnosti konstituisanja vlasti na državnom nivou. Postoji jedino nešto s čim se operiše, a to je da može Parlament da se samoraspusti, što je apsurd jer se samoraspustiti neće. Mora da postoji neki limit koji kaže ako se nakon određenog broja dana desi nemogućnost konstituisanja vlasti, da se onda kaže da se raspušta sve, organizuju se vanredni izbori na kojima će građani sad izabrati da li iste ili neke druge ljude, koji će onda uraditi posao onako kako treba“, kaže Popović.
Nedostatak sankcija u Izbornom zakonu BiH izražena je i u slučaju izbornih prevara, kaže Ivanić.
„Recimo, PDP je dokazao da je na jednom mjestu od 500 glasača preko stotinu bilo falsifikovanih, da su, dakle, ubačeni, da je osnovna kazna bila 100 maraka članovima biračkog odbora i da to ne mogu raditi četiri godine. Otišao je taj predmet i na sud i na tužilaštvo. Čisto sumnjam da će išta od toga biti“, skeptičan je on.
Mogućnost manipulacija i tokom izbora ne negira ni predsjednica Centralne izborne komisije BiH.
„Vi znate da smo mi u procesu sankcioniranja preko stotinu članova biračkih odbora, da smo veliki broj sumnji u krivična djela u vezi sa izbornim procesom već proslijedili tužilaštvu, ali još uvijek bar nama u CIK-u nije poznato da je podignuta neka optužnica“, navodi Hadžiabdićeva.
Šef Misije Bosne i Hercegovine pri Organizaciji za evropsku bezbjednost i saradnju Igor Davidović vjeruje da se trenutni nedostaci u Izbornom zakonu BiH mogu prevazići ako bude političke volje. Kao problem svih izbora u BiH nakon rata, Davidović vidi u samim biračima koji ne glasaju za programe već za ličnosti.
„One kategorije koje dobiju jednom izbore, obično na sljedećim izborima gube te izbore jer su propustili da urade ono radi čega su ljudi glasali i nisu postupili po očekivanju biračkog tijela. Biračko tijelo umjesto toga ne prepoznaje neke nove koncepte, nego prepoznaje ljude koji su oponenti do lične netrpeljivosti prema tima koji treba da siđu sa vlasti i kažnjavaju ih time što na izborima glasaju za njihove oponente, bez obzira što oni nemaju koncept i što nemaju program koji bi bio atraktivan za biračko tijelo“, kaže Davidović.
Izborni zakon, smatraju svi, treba mijenjati, ali i postavljaju pitanje kako ga mijenjati ako nemate načina za to dok se ne formira vlast na državnom nivou.
Izborni zakon BiH usvojen je u septembru 2001. godine i nakon toga mijenjan je 16 puta.
Međutim, ni ovoliki broj izmjena nije pomogao da bh. izborni sistem dostigne standard savremenih demokratskih sistema koji podrazumijevaju pet načela: tajnosti glasanja, slobode glasanja, neposrednih i posrednih izbora, jednakog biračkog prava i opšteg biračkog prava, kaže predsjednica Centralne izborne komisije BiH Irena Hadžiabdić.
„U BiH postoji visok stepen kompatibilnosti sa ovim načelima, međutim zaista imamo problem, najprije u ova dva slučaja kad je riječ o opštem biračkom pravu, a to je da svaki državljanin BiH bez diskriminacije ima pravo da bira i da bude biran. S tim imamo problem kad je riječ o izboru članova Predsjedništva BiH i Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH“, rekla je ona.
Hadžiabdić: Imamo problem, najprije u ova dva slučaja kad je riječ o opštem biračkom pravu, a to je da svaki državljanin BiH bez diskriminacije ima pravo da bira i da bude biran.
Ni načelo jednakog biračkog prava u BiH nije postignuto, kaže Hadžiabdićeva, i kao primjer navodi posljednje opšte izbore i izborne jedinice jedan i tri u RS za Parlamentarnu skupštinu RS.
„Za jedan mandat u izbornoj jedinici jedan potrebno je dobiti 178.000 glasova, a za taj isti mandat u izbornoj jedinici tri je potrebno 94.773 glasa. Dakle, za 83.000 glasova manje. Dužnost Parlamentarne skupštine BiH jeste da se svake četiri godine preispitaju izborne jedinice i broj mandata koji se dodjeljuje. Nažalost, od 2001. godine, iako smo mi iz CIK-a na interresornoj radnoj grupi podsjećali da je vrijeme da se formira komisija i kao u drugim zemljama da se posvetimo tom zadatku, nismo ostvarili nikakav napredak i nije bilo volje“, navodi predsjednica Centralne izborne komisije.
Prema mišljenju Hadžiabdićeve, loš izborni zakon doprinio je trenutnoj krizi u BiH i neformiranju vlasti na državnom nivou nakon opštih izbora 2010. godine.
„Imamo nepoštivanje rokova za formiranje vlasti, a nemate nikakve mehanizme da tome stanete u kraj. Takve mehanizme moramo jednostavno ugraditi“, poručuje ona.
Krivi i birači
Delegat u Domu naroda BiH Mladen Ivanić saglasan je da Izborni zakon BiH ima dosta manjkavosti. Neshvatljivo je da neko ko je izabran u Parlament BiH, pa i ja sam, prima već osam mjeseci platu i primaće je još dok se ne formira vlasti u BiH, a da pri tome ne radi ništa, kaže Ivanić.
„Loše je to napravljeno. Ja mislim da se ti rokovi moraju vezati za period od izbora, pa da se da neki rok. Pa može to biti i pet, šest mjeseci, ali poslije izbora. Ovako kako su sada definisani ostavljaju prostor. Način na koji je Izborni zakon formiran otvara mogućnost manipulacije, zloupotreba i razvlačenja“, smatra Ivanić.
Funkcioner SDP-a BiH Slobodan Popović smatra da Izborni zakon treba pod hitno mijenjati, posebno u dijelu provođenja izbornih rezultata jer omogućuje da se vlasti u BiH nakon izbora ne formiraju ni do narednih izbora.
„Ne postoj nigdje propisano šta se dešava u slučaju nemogućnosti konstituisanja vlasti na državnom nivou. Postoji jedino nešto s čim se operiše, a to je da može Parlament da se samoraspusti, što je apsurd jer se samoraspustiti neće. Mora da postoji neki limit koji kaže ako se nakon određenog broja dana desi nemogućnost konstituisanja vlasti, da se onda kaže da se raspušta sve, organizuju se vanredni izbori na kojima će građani sad izabrati da li iste ili neke druge ljude, koji će onda uraditi posao onako kako treba“, kaže Popović.
Nedostatak sankcija u Izbornom zakonu BiH izražena je i u slučaju izbornih prevara, kaže Ivanić.
„Recimo, PDP je dokazao da je na jednom mjestu od 500 glasača preko stotinu bilo falsifikovanih, da su, dakle, ubačeni, da je osnovna kazna bila 100 maraka članovima biračkog odbora i da to ne mogu raditi četiri godine. Otišao je taj predmet i na sud i na tužilaštvo. Čisto sumnjam da će išta od toga biti“, skeptičan je on.
Mogućnost manipulacija i tokom izbora ne negira ni predsjednica Centralne izborne komisije BiH.
„Vi znate da smo mi u procesu sankcioniranja preko stotinu članova biračkih odbora, da smo veliki broj sumnji u krivična djela u vezi sa izbornim procesom već proslijedili tužilaštvu, ali još uvijek bar nama u CIK-u nije poznato da je podignuta neka optužnica“, navodi Hadžiabdićeva.
Šef Misije Bosne i Hercegovine pri Organizaciji za evropsku bezbjednost i saradnju Igor Davidović vjeruje da se trenutni nedostaci u Izbornom zakonu BiH mogu prevazići ako bude političke volje. Kao problem svih izbora u BiH nakon rata, Davidović vidi u samim biračima koji ne glasaju za programe već za ličnosti.
„One kategorije koje dobiju jednom izbore, obično na sljedećim izborima gube te izbore jer su propustili da urade ono radi čega su ljudi glasali i nisu postupili po očekivanju biračkog tijela. Biračko tijelo umjesto toga ne prepoznaje neke nove koncepte, nego prepoznaje ljude koji su oponenti do lične netrpeljivosti prema tima koji treba da siđu sa vlasti i kažnjavaju ih time što na izborima glasaju za njihove oponente, bez obzira što oni nemaju koncept i što nemaju program koji bi bio atraktivan za biračko tijelo“, kaže Davidović.
Izborni zakon, smatraju svi, treba mijenjati, ali i postavljaju pitanje kako ga mijenjati ako nemate načina za to dok se ne formira vlast na državnom nivou.