Zafranović: Tito je fenomen koji se treba istražiti

Serija Lordana Zafranovića, " Tito -svjedoci vremena" privodi se kraju na Hrvatskoj televiziji. Gledanost serije je velika, između 420 i 450 tisuća gledatelja po epizodi. Ipak, stručne kritike serije jos uvijek nema.

Zafranović je svojim filmovima, dokumentarcima i do sada izazvao različite reakcije, nikada ravnodušnost. Na jednoj su strani oni koji su fascinirani njegovom umjetničkom kreativnošću i izuzetnom filmskom osobnošću, a s druge strane su oni koji mu zamjeraju sve, od osobnih uvjerenja, pa do toga da ne zna ispričati priču.

U razgovoru za RSE režiser govori o radu na seriji, osobnom stavu prema Titu, te o svojoj trilogiji o ratu, filmovima Okupacija u 26 slika, Pad Italije i Večernja zvona koji su upravo objavljeni u Češkoj.

RSE: Vaša serija Tito - posljednji svjedoci testamenta na HTV-u se privodi kraju. Prvu epizodu vidjelo je oko 420.000 gledatelja. Kakva je ukupna gledanost serije? Da li ima interesa i u drugim državama regije?

Zafranović: Interes za serijom je dosta visok, oko 500.000 gledaoca po epizodi. Kažu da gledanost stalno raste. Naravno da ima interesa. Pregovaramo sa dvije beogradske televizije, sa crnogorskom, koja bi je htjela otkupiti i odmah prikazati, ali HTV to nije dala dok ne završi serija na HTV-u. Slovenska, makedonska i bosanska televizija će je kupiti i uvrstiti u program.

RSE: Da li su to državne ili privatne televizije?

Zafranović: U Beogradu je zainteresirana B92, a to je privatna televizija. Ostale su državne televizije.

RSE: Koliko vam je naporno bilo raditi na seriji, obzirom na delikatnost, i osoba i događaja, u tom iznimnom povijesnom vremenu?

Zafranović: Bilo je jako zahtjevno. Dugo se bavim ovom profesijom i unaprijed mogu znati šta me čeka, ali nisam znao da će oko filma biti teško. Sama realizacija je bila teška jer sam htio da napravim film bez umetanja ideoloških tekstova, bez obzira s koje strane oni dolazili. Htio sam ostaviti gledaocima da oni procjene sami šta svjedoci govore. To su posljednji, vrlo interesantni svjedoci, koji su bili u blizini Tita i koji govore o Titu dosta intimno.

Dobili smo niz od skoro 80 godina preko tih svjedoka, što je bilo vrlo teško. Ipak smo primijenili jednu novu vrstu estetike za dokumentarni film, a to je neuplitanje zločinačkih tekstova koji se stavljaju u arhivske snimke i na te ljude.

RSE: Dijelovi serije s Hertom Hass, Titovom drugom suprugom, zapravo su izuzetni, vrlo snažni. Otkrivaju kakav je Tito bio čovjek prije nego je postao doživotni predsjednik. Koliko je toga ostalo, što nije ušlo u seriju, a jednako je zanimljivo za javnost?

Zafranović: U početku smo imali skoro 20 epizoda. To nerazumijevanje sa strane HTV-a za dužinu serije, dovela je do toga da je skratio na 13 epizoda. Ostalo je skoro šest epizoda izvan. To ne znači da mi nećemo pokušati od toga nešto napraviti. I izdavanje knjiga za određenu publiku je moguće.

Zagrebačka javnost šuti

RSE: Osobno mislim da smo vidjeli jako puno tema koje su zanimljive. Recimo dijelovi oko Bleiburga, o čemu se u Hrvatskoj, od 90-tih godina, počelo govoriti u drugačijem svijetlu.

Zafranović: Sasvim sigurno da se izvlače uvijek neki periodi koji služe za neku propagandu. Kod nas su propagande zaista ubitačne. Izvlači se broj žrtava i Jasenovca i Bleiburga. Ni jedna od cifara nije tačna i niko nije do kraja istražio ni Jasenovac, ni Bleiburg. Maše se cifra, a kao da se govori o krumpirima.

Naš pokušaj je bio da govorimo preko direktnih svjedoka i da ti svjedoci objasne šta se desilo te 1945. godine, tih majskih dana na Bleiburga, i ne samo na Bleiburgu, nego i okolo, pri oslobođenju čitavog dijela Slovenije, pa onda sama predaja. Rat se vodio još sedam dana nakon oficijelnog kraja rata. Tu je izginulo masu ljudi, i s jedne i s druge strane. Križni put je trajao dosta dugo i na njemu je najviše njih stradalo.

RSE: Po meni, uspjeli ste pokazati i pozitivne, ali i negativne strane Brozove ličnosti. No, čini mi se, da to Vaši kritičari ne uspijevaju, ili ne žele razumjeti.

Zafranović: Nakon 12 epizode nema još ni jednog članka koji bi analizirao šta je zapravo ta serija. Od prijatelja i ljudi koji me poznaju doživljavam satisfakciju. Hvale je. Čak su me zvali i sa Novog Zelanda, Australije, Kanade. Zagrebačka javnost šuti, kao i novine. Ne znam da li će o tome iko išta pisati. Ne znam o čemu se radi. Oni do kojih ja držim, dosta pohvalno govore o seriji i govore upravo o tome da se nismo dali navući ni na jednu od strana.

RSE: Nakon završetka rada ne seriji, kakav je Vaš osobni stav o Titu?

Zafranović: Tito je strahovito zanimljiva ličnost. Sama činjenica da je on iz Hrvatskog Zagorja, jednog zabitog, a u ono vrijeme još zabitijeg mjesta, koji se zove Kumrovec, izrastao u jednog od najvećih državnika svijeta. To je fenomen koji se treba istražiti.

S druge strane to je pogled na vrijeme u kojem smo živjeli. Tu su naši korijeni. To je jedan od vrlo bitnih životnih slojeva. Ono što sada govorimo, za sekundu će biti historija, iako spada u sloj sadašnjosti. Mi smo sačinjeni od svih tih slojeva, pa tako i od Titovog vremena. Meni je bilo vrlo važno da istražujem gdje sam i kako sam u tom vremenu živio i stvarao.

RSE: U Češkoj Vam je upravo izašla filmska trilogija – Okupacija u 26 slika, Pad Italije i Večernja zvona. Ima li sličnih pothvata u Hrvatskoj ili u drugim državama regije?

Zafranović: Češka prva izdaje ta tri filma. Skoro 20 godina u Hrvatskoj ta tri filma su zabranjena jer, niti se prikazuje na televiziji, niti se na njih vraćaju, niti ih prikazuju u kinima. Jedino je Okupacija u 26 slika izdata prije nekoliko godina u Beogradu i rasprodana je u roku od nekoliko dana, kao što je sada u Češkoj rasprodano ovo izdanje za nekoliko dana.

Interes je veliki, ali u Hrvatskoj to ne ide. Treba preispitati odakle dolaze ti otpori.