Haško suđenje zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću nastavilo se iskazom Miloša Milinčića, predsjednik općine Srbac (1990-1997) i lokalne Srpske demokratske stranke, SDS-a u vrijeme rata.
Milinčić je kao svjedok obrane pokušao prikazati generala Mladića – kao miroljubivog vojskovođu koji je zajedno s njim spriječio odmazdu nad stanovništvom obližnjeg mjesta Davor u Hrvatskoj 1992.godine. Tijekom unakrsnog ispitivanja haška optužba podsjetila je pak svjedoka na klimu nekažnjivosti zločina protiv građana hrvatske i bošnjačke nacionalnosti u Srbcu i ratnu retoriku političkih vođa SDS-a – koja je i dovela do progona.
Umirovljeni profesor Milinčić pokušao je pjesničkim izrazima opravdati ratno-huškačku retoriku političkih vođa SDS-a. Poput Voje Kuprešanina i Radovana Karadžića – koji su se isticali u izjavama o nemogućem suživotu svih nacionalnih zajednica.
Nakon njegovih riječi – da se „samo radilo o patriotama koji su žestoko diskutirali“, haški tužitelj Mekdonald (Jonathan MacDonald) suočilo je Milinčića s rezultatima takve diskusije – odnosno podacima o odlasku gotovo svih Hrvata i Bošnjaka iz Srbca početkom sukoba 1992.godine.
„Kao predsjednik općine Srbac Vi biste trebali znati u to vrijeme.“, suočio je svjedoka tužitelj.
„Ja znam da su ljudi išli, ali te podatke ne znam. Niti sam trebao znati. Imao sam puno veće probleme u to vrijeme.“, branio se od odgovornosti svjedok obrane, koji je inače u glavnom iskazu ustvrdio – da se nacionalni sastav općine nije promijenio tijekom rata.
Vojnici ubojice puštani na slobodu
Kako bi pokazao da je Milinčić kao predsjednik općine znao za zločine protiv građana nesrpske nacionalnosti tužitelj Mekdonald je podsjetio na Ljubomira Stankovića, vojnika VRS-a koji je nekažnjeno ubio člana Skupštine općine Srbac Halida Hadžiselimovića te počinio još nekoliko zločina.
Iako je Milinčić tada, u svibnju 1992.godine protestirao jer je ubojica pušten na slobodu – poručeno mu je da su tako odlučile vojne vlasti VRS-a, a za koje je prema optužbi zapovjedno odgovoran general Mladić, kao i za stvorenu klimu nekažnjivosti zločina protiv Hrvata i Bošnjaka.
„A zatim u kolovozu 1992.godine, nekoliko mjeseci kasnije, on otvara vatru na četvoricu muslimana. Dvojicu ubija i dvojicu ranjava, je li tako? I ponovno je pušten na slobodu jer je 1994.godine počinio još jedno kazneno djelo – slučajno pogodivši i ozlijedivši dvoje djece srpske nacionalnosti.“, naveo je tužitelj podatke o nekažnjivosti pripadnika VRS-a Stankovića.
U pokušajima opravdanja događaja koje haško tužiteljstvo smatra elementima progona u općini Srbac – Milinčić je naveo i mogućnost da su „muslimani sami zapalili džamiju“ u mjestu Kobaš. „Do danas to nije raspetljano. Ja u svojoj knjizi koju pišem ne mogu dati odgovor na to.“, naveo je svjedok koji je više puta upozoren od strane sudaca – da sud ne zanima njegovo mišljenje, vjerovanje i razna tumačenja – već ono što sigurno zna i što je vidio.
Na suđenju generalu Mladiću najavljeno je do četvrtka izvođenje još petorice svjedoka obrane, čiji će se iskazi najviše odnositi na događaje u bosanskohercegovačkim općinama gdje su prema optužnici srpske snage počinile progon Bošnjaka i Hrvata 1992.godine, negdje i s razmjerima genocida.
