Tridesetogodišnja zapuštenost potresom pogođenih krajeva Sisačko –moslavačke županije, sporost u priključivanju infrastkrukture, potkapacitiranost javnih službi na lokalnoj i nacionalnoj razini – to su neke od primjedbi nevladinih udruga s terena 100 dana nakon razornog potresa.
Krajem prošle 2020. godine potres je pogodio šire područje Siska, Petrinje, Gline i Hrvatske Kostajnice iznesene na okruglom stolu o ljudskim pravima u Zagrebu.
Ali Nikola Puharić iz Srpskog narodnog vijeća (SNV) kaže kako oni u tom etnički izmiješanom kraju nisu primijetili diskriminaciju u pomoći i obnovi.
“Ono što je bilo iznimno zanimljivo iz perspektive solidarnosti, ali i općenito iz perspektive ostvarivanja manjinskih prava i manjinskih zajednica je jedan osjećaj koji osobno gajim, a mislim da ga nekako i moja organizacija gaji, da nije došlo do nejednakog postupanja u intervencijama državnih institucija kod pružanja pomoći unesrećenima nakon potresa. Mislim da je tu zaživjela jedna vrsta visoke razine solidarnosti”, prenio je Puharić svoja iskustva s terena.
Solidarnost na djelu
Razdvajanja i dijeljenja po etničkoj osnovi nije bilo ne samo kod državnih instiutucija nego ni kod nevladinih udruga i spontanih inicijativa za pomoć, što Puharić ocjenjuje kao pozitivno i što je po njegovoj ocjeni ojačalo i civilno društvo i uopće društvo na potresom pogođenom području.
Nevladina udruga Kuća ljudskih prava predstavila je na okruglom stolu svoj izvještaj o stanju ljudskih prava za prošlu godinu, gdje je generalno ocijenila kako je zbog epidemije i dva razorna potresa “došlo do stagnacije u većini područja ljudskih prava gdje je prijašnjih godina zabilježen pomak”. Navodi se također da su višegodišnji negativni trendovi postali još naglašeniji i izraženiji, “posebice kod ostvarivanja prava na zdravlje, na dom i adekvatne uvjete života i na rad”, kazao je programski direktor Kuće ljudskih prava Ivan Novosel:
“Na društvene probleme koje je potrebno sustavno rješavati, poput netolerancije, govora mržnje, diskriminacije i nasilja te nasilja motiviranog mržnjom odgovara se površno i reaktivno, često tek nakon što eskaliraju, čime se propušta zaštiti one najranjivije u društvu. Djeca i mladi ne uče dovoljno o ljudskim pravima, jednakosti i solidarnosti, dok istovremeno raste nepovjerenje u institucije, a mogućnosti za građansku participaciju slabe”, upozorio je Novosel.
Još pred pet godina istekao je nacionalni program zaštite i promocije ljudskih prava, ali se upućivanje na javno savjetovanje prijedloga novog Nacionalnog plana zaštite i promicanja ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije za razdoblje od 2021. do 2027. godine očekuje vrlo skoro, najavio je potpredsjednik Vlade za društvene djelatnosti i ljudska prava Boris Milošević.
“Naglasak je upravo stavljen na zaštiti i promicanju jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka i suzbijanju diskriminacije u cijelom obimu, onako kako je definira Zakon o suzbijanju diskriminacije. Naglasak će biti na suzbijanju diskriminacije pri zapošljavanju onih ranjivih skupina koje su bile pogođene diskriminacijom pri zapošljavanju ii male neku vrstu socijalne isključenosti”, pobrojao je Milošević.
O položaju srspke manjine
Što se tiče srpske manjine, u izvještaju navodi se kako su “govor mržnje, ekstremističke poruke i povijesni revizionizam i dalje prisutni u pojedinim marginalnim medijima, u komentarima čitatelja portala i objavama na društvenim mrežama te u obliku grafita na zgradama i javnim površinama. Pozitivna je brza rekacija pojedinih lokalnih vlasti usmjerena uklanjanju mrzilačkih grafita i poruka,” stoji u izvještaju.
Upozorava se kako “nastavlja zabrinjavati sveprisutnost ustaškog znakovlja u javnosti kao najuočljivijeg primjera historijskog revizionizma, a s ustaškim simbolima i pokličima usko je povezan i govor mržnje na javnim površinama i u kontekstu sportskih događaja gdje se nerijetko otvoreno poziva na ubojstvo i nasilje prema Srbima.”
Vukovar je spomenut u kontekstu odbijanja lokalnih vlasti da primijene zakonsku obavezu uvođenja srpskoj jezika i ćirilice i službenu upotrebu pored hrvatskog jezika i ćirilice, ali i niza međuetničkih fizičkih incidenata.
Problemi pripadnika romske populacije
Izvještaj navodi kako su glavni problemi s kojima su se pripadnici romske populacije suočavali u kontekstu epidemije: gubitak zaposlenja, nemogućnost bavljenja neformalnim poslovima (prikupljanje sekundarnih sirovina, svakodnevni poljoprivredni poslovi), ograničeni pristup javnim službama zbog ograničenja kretanja, ograničena dostupnost zdravstvenih i socijalnih usluga, izazovi povezani sa školovanjem preko interneta, privremena nedostupnost zaštitne opreme te rizici povezani sa siromaštvom i lošim uvjetima stanovanja (mogućnost držanja socijalne distance, ograničen pristup vodi).
Romska djeca i dalje pohađaju segregirano obrazovanje a nastavom na daljinu njihova prava su dodatno narušena jer nisu imala mogućnost dodatne nastave na hrvatskom jeziku,” stoji u izvještaju Kuće ljudskih prava.
U dijelu o medijima spomenuto je među ostalim kako je u 2020. godini zabilježeno pet fizičkih napada na novinarke i novinare.
