U Sarajevu je održan prvi ciklus Ljetne škole sjećanja (01. - 05. septembar) u organizaciji Istraživačko-dokumentacionog centra iz Sarajeva. Ideja ove škole, čija je ambicija da bude dugogodišnja, jeste da dodatno obrazuje mlade akademske građane i ponudi im nove perspektive kako graditi novu kulturu sjećanja.
Bosanskohercegovačko društvo, i 20 godina nakon rata, još uvijek pati od posljedica zatvaranja u etnije, te od različitih tumačenja ili reinterpretacija historijskih dešavanja iz perioda devedesetih godina. Ukazati na ove probleme je misija Ljetne škole sjećanja.
"Ta naša kultura sjećanja u Bosni i Hercegovini treba da ruši neka zatvaranja u sebi, da se u građenju kolektivnih, pojedinačnih i nacionalnih sjećanja ili zajedničkih sjećanja u našoj zemlji, ne prave nikakve barijere. Mi smo ovdje okupili mlade ljude kojima nudimo nova teoretska znanja jer nijedan fakultet društvenih nauka nema razvijene curriculume koji ih educiraju o kulturi sjećanja", kaže za RSE Mirsad Tokača, direktor Istraživačko-dokumentacionog centra Sarajevo.
Petnaest učesnika, mladih akademskih bh. građana, prisustvovalo je prvoj Ljetnoj školi sjećanja uz predavanja renomiranih domaćih predavača.
"Ova škola je prva ovakve vrste u Bosni i Hercegovini. Nije samo fokus na edukaciji, već želimo otvoriti društveni dijalog o sjećanju. Mi smo u BiH previše govoriti o različitim pojmovima i o pojmu tranzicione pravde i suočavanju sa prošlošću, a zapravo sve to skupa oblikuje naše historijsko sjećanje", navodi Tokača.
Komunikolog Bakir Junuzović, polaznik Ljetne škole sjećanja, smatra da ovakvi susreti mogu polučiti mnoge zaključke, a među ključnima je izučavati kulturu sjećanja u nastavnom procesu.
"Kultura sjećanja prisutna je u curriculumima pojedinih bh. škola. Neke privatne univerzitetske ustanove govore o ovoj tematici dok je kod javnih to malo teže ili je, na žalost, podešeno 'svako svome'. Potrebno je da se ovaj diskurs otvori i razvije kako bi se upoznao drugi i drugačiji, odnosno da se ne vrši generalizacija 'da su svi isti'. Treba upoznati samog sebe, ljude iz svog naroda, upoznati ono šta se radilo u ime nekog naroda i cijelu priču staviti u jedan širi konktekst", ističe Junuzović.
Visok stepen politizacije na svim nivoima u Bosni i Hercegovini je odgovoran za stanje mraka u pojedinim pitanjima, riječi su Olivere Nedić. Ova profesorka geografije i demokratije navodi da je priča o različitim narativima i pomirenju dugogodišnji proces o kojem je nužno stalno promišljati.
"Međutim, jedan od problema je u tome što nemamo adekvatnu sistemsku metodologiju u obrazovanju. Imamo mlade ljude koji će biti budući nosioci ovih odnosa u društvu. Ako se prenebregava pristup u tom domenu, ako nemamo obrazovanje za mir u domenu curriculuma niti u grupi nacionalnih predmeta niti razvijenog na nivou kompetencija potrebnih i poželjnih ishoda, onda ne možemo očekivati efikasnu promjenu. Sve što radi civilni sektor je nužno i poželjno, ali ako prenebregavamo obrazovanje kao domen u kojem treba ovo razvijati - onda će i rezultati biti manjkavi", kaže Nedić.
Maja Mirković kao magistrica međunarodnog krivičnog prava, a uskoro i stručnjakinja međunarodnog javnog prava, istražuje kako se formira politika sjećanja i šta sve utiče na etabliranje iste. Ona tvrdi da je taj proces u Bosni i Hercegovini vrlo ispolitizovan.
"Ta politizacija utiče na fiksaciju različitih verzija istine koje su prisutne kod različitih etničkih grupa što onemogućava izgradnju interkulturnog dijaloga. Takođe, politizacija utiče na kolektiv jer okolina u kojoj živimo oblikuje nas i naš način razmišljanja. Ukoliko želimo da razbijemo te okove koje nam okolina nameće onda moramo nešto da uradimo po tom pitanju. Rekla bih da je tu obrazovanje najbitnije", smatra Mirković.
"Katarza bosanskohercegovačkog društva u cijelini se mora desiti prije ili kasnije. Kada će se ona desiti - to je prije svega do samog naroda, da li žele i dalje biti u jednoj kolotečini jer sada vidimo da se ne žele suočiti sami sa sobom i kao narod i kao pojedinac. Smatram da se o ovim temama treba razgovarati, a ne da se 'guraju pod tepih' ili da se o njima razgovara kroz sistemske ili režimske medije kako to u modernom svijetu funkcioniše", ističe Bakir Junuzović.
Teorija i sociologija sjećanja danas je itekako cijenjeno polje istraživanja. Stoga i ne čudi poduhvati sarajevskog Istraživačko-dokumentacionog centra da i Bosna i Hercegovine, te zemlje susjedstva, progovaraju o temama koje ih najviše tište.
"Mi se ne bi zadržali samo na nivou Bosne i Hercegovine. Mi želimo napraviti regionalnu čak i internacionalnu školu sjećanja u kojoj bi mnogi ljudi mogli naći znanja, razmjenjivali iskustva kako druga društva se suočavaju sa prošlošću, kako interpretiraju prošlost i na koji način oblikuju svoje sjećanje", zaključuje Mirsad Tokača.
Ljetnoj školom sjećanja Istraživačko-dokumentacioni centar želi ostvariti određeni društveni uticaj, odnosno inicirati uvođenje u visokoškolske ustanove cikluse predavanja posvećeni kulturi sjećanja.
