U galeriji Collegium Artisticum bit će otvorena izložba Sarajevo 100. Oko 250 grafičkih dizajnera iz cijelog svijeta nude svoje plakate i multimedijalne uratke, nastale na osnovu poziva Udruženja likovnih urednika primijenjenih umjetnosti i dizajna BiH. Tim povodom, u goste sam pozvao profesoricu Amru Zulfikarpašić, glavnu koordinatorku projekta.
Zulfikarpašić: Još prije dvije godine razmišljali smo o tome šta da učinimo da bi smo taj datum obilježili. Odlučili smo da u kontekstu obilježavanja stogodišnjice sarajevskog atentata, 30 godina od olimpijskih igara, pa i u znak na sjećanje na 1992 – 1995, ratnu opsadu grada, pozovemo poznate grafičke dizajnere, pa onda i perspektivne grafičke dizajnere. Na početku smo imali namjeru da se to desi samo u regiji, a onda smo kontaktirali našeg kolegu, Čedomira Kosovića, koji živi u SAD i koji je predložio da to u stvari bude jedan svjetski događaj.
Onda smo pozvali 200 svjetskih i regionalnih perspektivnih grafičkih dizajnera, koji su se odazvali tom našem pozivu. Pitali smo ih da li oni imaju još toliko perspektivnih svojih studenata ili eventualno nekih omiljenih dizajnera, koje bi oni predložili ili bi ih sami pozvali. Sve u vezi toga da bi imali mišljenje starijih i etabliranih i da bi u isto vrijeme imali i mišljenje mladih. Zbog toga imamo renomirane i perspektivne dizajnere iz čitavog svijeta.
Prijavili su se ljudi iz 30 zemalja. Imamo 282 plakata. To je jedna respektabilna količina plakata. Također smo uključili i četiri akademije sa ovog prostora. Gospođa Hadžiahmetović je koordinatorica sa akademijama. Profesori su radili sa studentima i studenti su također poslali svoje radove. Učestvovale su akademije sa Cetinja, Novog Sada i naša akademija iz Sarajeva. Uključili smo i akademiju iz Splita, međutim oni nisu stigli ništa da urade, tako da nisu ništa ni poslali.
RSE: Šta će to sve naša publika moći vidjeti na izložbi koja će biti otvorena u naredni utorak u Collegium Artisticum-u?
Zulfikarpašić: Mi smo dobili 283 odgovora na naše pitanje - Sarajevo u posljednjih sto godina. Odgovori su obuhvatili sve generacije i stigli su iz trideset zemalja. Odgovori su ispisani raznovrsnim dizajnerskim jezikom, što je vrlo interesantno. Kroz radove različitih kreativaca i različitih senzibiliteta, ljudi mogu da vide da se Sarajevo trajno obogatilo za isto toliko novih i izuzetno kvalitetnih vizuala, koji će ostati trajno u vremenu koje slijedi. I naravno, što nam je i bio cilj, pričat će nove i ljepše priče o nama. Naš osnovni cilj bio je poslati iz Sarajeva neke ljepše slike, nego što su ljudi navikli da vide.
Zulfikarpašić: Jeste. Zanimljivo je to što je dizajnerski jezik dosta privlačan jer je sažet i čitljiv. Ima nesagledive mogućnosti kreiranja, tako da su svi plakati, i poruke koje su nam poslane preko tih plakata, raznovrsne. Kada sam vidjela i prvi put pregledala te plakate, bila sam dirnuta do suza prateći razmišljanja pojedinih autora. Toliko se u tim plakatima zadržalo emocija. Ne samo ljudi iz regije, koji imaju neku istorijsku svijest o ovim prostorima, nego čak i dizajneri iz svijeta, koji nisu ništa znali o nama, pa su morali da se informišu, morali su da istraže, ali niko od njih se nije grubo referirao na našu prošlost, niti je kreirao neke političke implikacije.
Na većini onoga, što ćete moći vidjeti na plakatima, koji će biti izloženi, je to da se autori bave ljubavlju i vizijom budućnosti. Potpuno sam prema ovom projektu sentimentalna. Smatram da je ovo jedan od najvećih projekata iz oblasti dizajna kod nas i da mi do sada nismo imali takvu vrstu projekta. Uvijek sam bila jako zavidna svima koji prave velike festivale i koji prave velike dizajnerske izložbe. Sada se i nama posrećilo da imamo jednu grandioznu izložbu, na kojoj imamo eminentne autore svijeta, od Miltona Glejzera i Pola Dejvisa, pa dalje. Čak Pol Dejvis, koji je jedno od najznačajnijih imena američkog grafičkog dizajna i američke ilustracije, čovjek koji je kreirao I love NY, napravio je plakat za Sarajevo. On dolazi na našu izložbu. Čak će održati i predavanje na akademiji i bit će prisutan na otvorenju.
RSE: Imati Dejvisa ovdje, među nama, je jedno sjajno iskustvo. Biće naravno još dosta gostiju i dosta prilika da se vi umjetnici, nastavnici, studenti, sretnete sa novim iskustvima i da razgovarate o novim idejama?
Zulfikarpašić: U principu je to jedan veliki podsticaj za studente, a i za nas je jako važno da ta naša posvećenost profesiji, kojom se bavimo, bude vidljiva i da ljudi dobiju svijest o značaju te profesije, koja u stvari predstavlja naše kompletno okruženje. I sami možete da vidite vizuelno zagađenje u gradu, koje nas svaki dan obasipa sa raznih bilborda i reklama. Ljudi danas kod nas su sve manje svjesni šta im znači grafički dizajn i kolika je snaga te vrste poruke. Pojavljuje se jedna masa amatera koji rade naš posao. Interesantno je to da mi nismo ponudili nikakvu nagradu, a nama se toliko ljudi odazvalo.
Zulfikarpašić: Da. Sve će ostati u fundusu Udruženja. Već unaprijed imamo dogovoreno gostovanje u Marseju i imamo predstavljanje naše izložbe na bijenalu. To je najveće bijenale grafičkog dizajna u svijetu, održava se u Meksiku. Spremamo se da pokažemo ovu priču o Sarajevu, koju imamo, cijelom svijetu. Sada, kada imamo već to odštampano, nije teško sve spakovati i slati širom svijeta. Kada se priča o Sarajevu, uvijek postoji neki vizual koji može da krasi i zidove nekih značajnih prostora u gradu, koji su javni. Ti plakati i vizuali tome mogu da posluže.
Uglavnom, vidjet ćete kako ti vizuali izgledaju, pa ćete poželjeti da ih imate, ne samo na zidu, nego i na majici i da imate bilo šta od toga. Za sada mi nismo imali novac da tako nešto štampamo, da bi smo to prodavali i od toga napravili neku veću akciju, ali nadamo se da ćemo nekako našim entuzijazmom nešto i postići.
Zulfikarpašić: Tada sam bila predsjednica Udruženja, sada više nisam. Uglavnom, sve je počelo naivno. Počelo je pričom, kada sam ja postala predsjednica Udruženja, da se ovdje mora nešto raditi. Stavili smo na papir šta bi smo tu sve mogli uraditi, napisali par projekata koje bi smo mi možda mogli da uradimo. Uglavnom, tu smo u stvari bile nas tri: Lejla Hodžić, Mila Melank i ja. Mi smo to izmaštale i počele polako da pišemo nešto o tome, da sastavljamo i da nižemo ideju jednu na drugu. To se na neki način proširilo.
Što je najvažnije u svemu ovome, treba biti beskrajno zahvalan autorima, a ne onima koji su se toga sjetili. Bez obzira što uvijek neko treba da ima glavnu ideju, stvarno sam sentimentalna prema ovom značajnom i velikom projektu, ali istovremeno sam i beskrajno zahvalna autorima. Naročito sam im zahvalna što najčešće poruke sa ovih plakata glase - mir, ljubav i tolerancija. To je nešto što je za mene najznačajnije. U isto vrijeme sam zahvalna i američkoj ambasadi i opštini Centar, koja je također jedan od značajnih sponzora ovog projekta.
Zulfikarpašić: Pozivam sve da dođu u utorak na otvorenje izložbe u Kolegijum Artistikum. Imat će šta da vide. Neka pripreme svoju dušu jer će da je napune bit će sretni kada vide na koji način ljudi razmišljaju o našem gradu. Sutradan, u srijedu 18. 6., tačno u podne, Pol Dejvis drži predavanje na Akademiji likovnih umjetnosti. Pozivam sve da dođu na to predavanje. Predavanje je otvoreno za sve one koje zanima grafički dizajn i koje zanima rad jednog od najpoznatijih ilustratora svijeta.
RSE: Šta se zapravo krije iza naziva Sarajevo 100, sa onim brojkama u zagradi?
Zulfikarpašić: Još prije dvije godine razmišljali smo o tome šta da učinimo da bi smo taj datum obilježili. Odlučili smo da u kontekstu obilježavanja stogodišnjice sarajevskog atentata, 30 godina od olimpijskih igara, pa i u znak na sjećanje na 1992 – 1995, ratnu opsadu grada, pozovemo poznate grafičke dizajnere, pa onda i perspektivne grafičke dizajnere. Na početku smo imali namjeru da se to desi samo u regiji, a onda smo kontaktirali našeg kolegu, Čedomira Kosovića, koji živi u SAD i koji je predložio da to u stvari bude jedan svjetski događaj.
Onda smo pozvali 200 svjetskih i regionalnih perspektivnih grafičkih dizajnera, koji su se odazvali tom našem pozivu. Pitali smo ih da li oni imaju još toliko perspektivnih svojih studenata ili eventualno nekih omiljenih dizajnera, koje bi oni predložili ili bi ih sami pozvali. Sve u vezi toga da bi imali mišljenje starijih i etabliranih i da bi u isto vrijeme imali i mišljenje mladih. Zbog toga imamo renomirane i perspektivne dizajnere iz čitavog svijeta.
Prijavili su se ljudi iz 30 zemalja. Imamo 282 plakata. To je jedna respektabilna količina plakata. Također smo uključili i četiri akademije sa ovog prostora. Gospođa Hadžiahmetović je koordinatorica sa akademijama. Profesori su radili sa studentima i studenti su također poslali svoje radove. Učestvovale su akademije sa Cetinja, Novog Sada i naša akademija iz Sarajeva. Uključili smo i akademiju iz Splita, međutim oni nisu stigli ništa da urade, tako da nisu ništa ni poslali.
RSE: Šta će to sve naša publika moći vidjeti na izložbi koja će biti otvorena u naredni utorak u Collegium Artisticum-u?
Zulfikarpašić: Mi smo dobili 283 odgovora na naše pitanje - Sarajevo u posljednjih sto godina. Odgovori su obuhvatili sve generacije i stigli su iz trideset zemalja. Odgovori su ispisani raznovrsnim dizajnerskim jezikom, što je vrlo interesantno. Kroz radove različitih kreativaca i različitih senzibiliteta, ljudi mogu da vide da se Sarajevo trajno obogatilo za isto toliko novih i izuzetno kvalitetnih vizuala, koji će ostati trajno u vremenu koje slijedi. I naravno, što nam je i bio cilj, pričat će nove i ljepše priče o nama. Naš osnovni cilj bio je poslati iz Sarajeva neke ljepše slike, nego što su ljudi navikli da vide.RSE: Zapravo, jedna nova poruka iz grada o kojem se do sada drugačije govorilo?
Zulfikarpašić: Jeste. Zanimljivo je to što je dizajnerski jezik dosta privlačan jer je sažet i čitljiv. Ima nesagledive mogućnosti kreiranja, tako da su svi plakati, i poruke koje su nam poslane preko tih plakata, raznovrsne. Kada sam vidjela i prvi put pregledala te plakate, bila sam dirnuta do suza prateći razmišljanja pojedinih autora. Toliko se u tim plakatima zadržalo emocija. Ne samo ljudi iz regije, koji imaju neku istorijsku svijest o ovim prostorima, nego čak i dizajneri iz svijeta, koji nisu ništa znali o nama, pa su morali da se informišu, morali su da istraže, ali niko od njih se nije grubo referirao na našu prošlost, niti je kreirao neke političke implikacije.
Na većini onoga, što ćete moći vidjeti na plakatima, koji će biti izloženi, je to da se autori bave ljubavlju i vizijom budućnosti. Potpuno sam prema ovom projektu sentimentalna. Smatram da je ovo jedan od najvećih projekata iz oblasti dizajna kod nas i da mi do sada nismo imali takvu vrstu projekta. Uvijek sam bila jako zavidna svima koji prave velike festivale i koji prave velike dizajnerske izložbe. Sada se i nama posrećilo da imamo jednu grandioznu izložbu, na kojoj imamo eminentne autore svijeta, od Miltona Glejzera i Pola Dejvisa, pa dalje. Čak Pol Dejvis, koji je jedno od najznačajnijih imena američkog grafičkog dizajna i američke ilustracije, čovjek koji je kreirao I love NY, napravio je plakat za Sarajevo. On dolazi na našu izložbu. Čak će održati i predavanje na akademiji i bit će prisutan na otvorenju.
RSE: Imati Dejvisa ovdje, među nama, je jedno sjajno iskustvo. Biće naravno još dosta gostiju i dosta prilika da se vi umjetnici, nastavnici, studenti, sretnete sa novim iskustvima i da razgovarate o novim idejama?
Zulfikarpašić: U principu je to jedan veliki podsticaj za studente, a i za nas je jako važno da ta naša posvećenost profesiji, kojom se bavimo, bude vidljiva i da ljudi dobiju svijest o značaju te profesije, koja u stvari predstavlja naše kompletno okruženje. I sami možete da vidite vizuelno zagađenje u gradu, koje nas svaki dan obasipa sa raznih bilborda i reklama. Ljudi danas kod nas su sve manje svjesni šta im znači grafički dizajn i kolika je snaga te vrste poruke. Pojavljuje se jedna masa amatera koji rade naš posao. Interesantno je to da mi nismo ponudili nikakvu nagradu, a nama se toliko ljudi odazvalo.RSE: Da, ali ćete zato vi dobiti nagradu. Čujem da će sve ovo ostati u fundusu Udruženja?
Zulfikarpašić: Da. Sve će ostati u fundusu Udruženja. Već unaprijed imamo dogovoreno gostovanje u Marseju i imamo predstavljanje naše izložbe na bijenalu. To je najveće bijenale grafičkog dizajna u svijetu, održava se u Meksiku. Spremamo se da pokažemo ovu priču o Sarajevu, koju imamo, cijelom svijetu. Sada, kada imamo već to odštampano, nije teško sve spakovati i slati širom svijeta. Kada se priča o Sarajevu, uvijek postoji neki vizual koji može da krasi i zidove nekih značajnih prostora u gradu, koji su javni. Ti plakati i vizuali tome mogu da posluže.
Uglavnom, vidjet ćete kako ti vizuali izgledaju, pa ćete poželjeti da ih imate, ne samo na zidu, nego i na majici i da imate bilo šta od toga. Za sada mi nismo imali novac da tako nešto štampamo, da bi smo to prodavali i od toga napravili neku veću akciju, ali nadamo se da ćemo nekako našim entuzijazmom nešto i postići.
RSE: Kako ste se vi u organizaciji uopšte odvažili i usudili, u ovako sirotinjskim uslovima i ovako mizernim vremenima, uhvatiti se u koštac sa ovako velikim izazovom?
Zulfikarpašić: Tada sam bila predsjednica Udruženja, sada više nisam. Uglavnom, sve je počelo naivno. Počelo je pričom, kada sam ja postala predsjednica Udruženja, da se ovdje mora nešto raditi. Stavili smo na papir šta bi smo tu sve mogli uraditi, napisali par projekata koje bi smo mi možda mogli da uradimo. Uglavnom, tu smo u stvari bile nas tri: Lejla Hodžić, Mila Melank i ja. Mi smo to izmaštale i počele polako da pišemo nešto o tome, da sastavljamo i da nižemo ideju jednu na drugu. To se na neki način proširilo.
Što je najvažnije u svemu ovome, treba biti beskrajno zahvalan autorima, a ne onima koji su se toga sjetili. Bez obzira što uvijek neko treba da ima glavnu ideju, stvarno sam sentimentalna prema ovom značajnom i velikom projektu, ali istovremeno sam i beskrajno zahvalna autorima. Naročito sam im zahvalna što najčešće poruke sa ovih plakata glase - mir, ljubav i tolerancija. To je nešto što je za mene najznačajnije. U isto vrijeme sam zahvalna i američkoj ambasadi i opštini Centar, koja je također jedan od značajnih sponzora ovog projekta.
RSE: Šta nam ostaje na kraju, osim da pozovemo naše ljude da dođu, da čuju i da vide jer imat će šta, i da vide i da čuju.
Zulfikarpašić: Pozivam sve da dođu u utorak na otvorenje izložbe u Kolegijum Artistikum. Imat će šta da vide. Neka pripreme svoju dušu jer će da je napune bit će sretni kada vide na koji način ljudi razmišljaju o našem gradu. Sutradan, u srijedu 18. 6., tačno u podne, Pol Dejvis drži predavanje na Akademiji likovnih umjetnosti. Pozivam sve da dođu na to predavanje. Predavanje je otvoreno za sve one koje zanima grafički dizajn i koje zanima rad jednog od najpoznatijih ilustratora svijeta.
