Dvadesetšestogodišnji Nikola Dronjak, student Medicinskog fakulteta u Banjaluci, osnovao je udruženje građana “Slobodna Republika”, kao odgovor na trenutnu socijalnu i ekonomsku situaciju u RS. Nikola otvoreno govori o kriminalu, korupciji i siromaštvu, ali i svim ostalim problemima koji tište građane BiH, a naročito mlade. Učesnik je većine protesta organizovanih u Banjaluci sa ciljem da se skrene pažnja na ove probleme.
Dronjak: Kada me pitaju zašto ja – pa eto, jednostavno, neko mora da kaže. Vjerovatno će biti još ljudi koji će se uključivati i koji će iznositi javno svoje probleme. Želio bih da kažem zašto se mi zalažemo, mi mladi ljudi, šta je to nešto što mi vidimo kao nekakvu viziju u ovom društvu.
Dronjak: Protesti u Federaciji su svakako u svom začetku imali potrebu da građani iskažu svoje socijalne probleme i dobro je što se probudio taj vid borbe kod građana, međutim, taj segment kada je došlo do određenih paljenja nije svakako dobar. Mislim da je dao argument kontra onih ljudi koji su iskreno protestovali. Vidim danas da aktuelna politika u Federaciji i Republici Srpskoj osuđuje proteste da su bili nasilni. Ja čak želim i smatram da su mnoge te nasilne stvari radili upravo političari kako bi okrenuli proteste u nekom drugom smjeru. Ono što je sigurno jeste da poslije tih protesta ništa više neće biti isto, i da se strah političara od naroda svakako povećao i da im je svakodnevno to u glavi.
Dronjak: Ovdje su građani protestovali mjesecima, vezano za neke aktivnosti u Parku, kada je došlo do određenih kriminalnih radnji kada je Dodikov kum kupio to zemljište, i tada nije bilo nikakve reakcije. U Sarajevu je bila neka manja podrška. Ja nisam to zamjerio ljudima, jednostavno, treba prepustiti građanima da oni sami odluče, i sigurno će ovdje biti aktivnosti. Ovdje ne trebaju protesti podrške Federaciji, naprotiv, ovdje trebaju biti protesti da se izrazi socijalno nezadovoljstvo odavde. Ja razumijem - Bosna i Hercegovina je bilo društvo koje je bilo tri-četiri godine u ratu i postoje određeni strahovi između naroda. Zato je potrebno da niko ne vrši pritisak na narod da li nekoga podržava. Narod će sam procijeniti kad mu to odgovara. Narod je prepoznao da su to socijalni problemi u Federaciji. Ja sam prije neki dan imao gostovanje na jednoj sarajevskoj televiziji i vidio sam iskrenost među tim ljudima. Ali, najbitnije je prepustiti ljudima da oni sami odluče, a što više se distancirati od dnevne politike koja truje narod, koja socijalne probleme, ekonomske probleme želi da stavi u drugi plan, a u prvi plan ponovo da istakne nacionalne probleme. Tako u Republici Srpskoj imate konstanto priču kako moja organizacija ili neke nevladine organizacije, u saradnji sa organizacijama iz Federacije, žele da mijenjaju Ustav, da ruše Republiku Srpsku, što je apsolutna laž. Svim građanima je jasno da je Bosna i Hercegovina nastala na dogovoru tri naroda i da postoji takav ustav, i da će se samo onda kada se ti ljudi ponovo dogovore nešto mijenjati. A nijedna ulica, nijedan protest, niko ne može to da promijeni, sem zvanične politike. Ali, vjerujte mi, politika koja već dvadeset godina vlada u oba entiteta, koja je duboko ukorijenjena na ratnom švercu cigareta i nafte, taj svoj kapital koji su stekli, koji se mjeri stotinama miliona evra, najlakše je sačuvati izazivanjem novog sukoba. Što god se više približavamo nekim evropskim standardima, neko će izvana postaviti pitanje: otkud vama prvi milion? A na to pitanje naši političari neće imati odgovor.
Dronjak: Velika većina, mislim oko 70-75 posto, mladih ljudi želi da ode odavde. I to vam je sav odgovor. Žele da odu tamo gdje osjećaju da im je bolje. A ja ne vidim nikoga ko želi da dođe ovdje. I to je odgovor na to pitanje. Žive loše, nemaju zaposlenje, muči ih nepravda, nemaju kvalitetno obrazovanje, ne mogu svoju kreativnost, znanje i energiju koju posjeduju, ovdje negdje unovčiti, ne mogu da nađu dobar posao, ne mogu da zasnuju porodicu i da žive nekim normalnim kulturnim evropskim životom. To mogu na nekom drugom mjestu, i tu mladi ljudi odlaze, da li je to Njemačka, da li je to Skandinavija, bilo gdje u Evropi ili na zemaljskoj kugli, gdje će se njihov rad i život cijeniti na jedan dostojanstven način. A ne ovdje, gdje će svakodnevno gledati kako na konkursima gube od djece onih koji su ovu zemlju zavili u crno.
Dronjak: U svakom slučaju – vjerujem. Da ne vjerujem, ne bih stajao ovdje, nego bih stajao na peronu ili nekom vozu koji bi išao u inostranstvo. Svakako da se može promijeniti, ali to je dugotrajan proces. Taj proces će nositi žrtve, što političke, što svakojake druge i vjerovatno smatram da će i moj neki rad doživjeti neku žrtvu, jer sam pod ogromnom harangom režimskih medija, na mene je stavljena meta nekog izdajnika, što apsolutno ne stoji jer imam ogromnu podršku građana. Postoji taj neki nacionalistički i šovinistički dio koji u svemu vidi izdaju Republike Srpske i urušavanje ustavnog poretka, protiv čega se svakodnevno borimo. Nade ima. Građane ne trebaju zaboraviti da je cilj korupcije i korumpirane vlasti da običnog građanina, mladog čovjeka ubijedi da se ništa ne može promijeniti. Može se promijeniti, počevši od svoje kuće, nekog svog ličnog ambijenta, pa do nekog većeg ambijenta.
RSE: Nikola, Vi ste učesnik većine protesta koji su se u posljednje vrijeme događali u Banjaluci, u Republici Srpskoj. Šta Vas je natjeralo da na taj način ukažete na stvari koje se dešavaju, na to da su potrebne promjene u ovoj državi?
Dronjak: Kada me pitaju zašto ja – pa eto, jednostavno, neko mora da kaže. Vjerovatno će biti još ljudi koji će se uključivati i koji će iznositi javno svoje probleme. Želio bih da kažem zašto se mi zalažemo, mi mladi ljudi, šta je to nešto što mi vidimo kao nekakvu viziju u ovom društvu.
RSE: Šta mislite o protestima u Federaciji?
Dronjak: Protesti u Federaciji su svakako u svom začetku imali potrebu da građani iskažu svoje socijalne probleme i dobro je što se probudio taj vid borbe kod građana, međutim, taj segment kada je došlo do određenih paljenja nije svakako dobar. Mislim da je dao argument kontra onih ljudi koji su iskreno protestovali. Vidim danas da aktuelna politika u Federaciji i Republici Srpskoj osuđuje proteste da su bili nasilni. Ja čak želim i smatram da su mnoge te nasilne stvari radili upravo političari kako bi okrenuli proteste u nekom drugom smjeru. Ono što je sigurno jeste da poslije tih protesta ništa više neće biti isto, i da se strah političara od naroda svakako povećao i da im je svakodnevno to u glavi.
RSE: A šta mislite o tome da je mali broj ljudi, konkretno u Banjaluci, izašlo da podrži te proteste?
Dronjak: Ovdje su građani protestovali mjesecima, vezano za neke aktivnosti u Parku, kada je došlo do određenih kriminalnih radnji kada je Dodikov kum kupio to zemljište, i tada nije bilo nikakve reakcije. U Sarajevu je bila neka manja podrška. Ja nisam to zamjerio ljudima, jednostavno, treba prepustiti građanima da oni sami odluče, i sigurno će ovdje biti aktivnosti. Ovdje ne trebaju protesti podrške Federaciji, naprotiv, ovdje trebaju biti protesti da se izrazi socijalno nezadovoljstvo odavde. Ja razumijem - Bosna i Hercegovina je bilo društvo koje je bilo tri-četiri godine u ratu i postoje određeni strahovi između naroda. Zato je potrebno da niko ne vrši pritisak na narod da li nekoga podržava. Narod će sam procijeniti kad mu to odgovara. Narod je prepoznao da su to socijalni problemi u Federaciji. Ja sam prije neki dan imao gostovanje na jednoj sarajevskoj televiziji i vidio sam iskrenost među tim ljudima. Ali, najbitnije je prepustiti ljudima da oni sami odluče, a što više se distancirati od dnevne politike koja truje narod, koja socijalne probleme, ekonomske probleme želi da stavi u drugi plan, a u prvi plan ponovo da istakne nacionalne probleme. Tako u Republici Srpskoj imate konstanto priču kako moja organizacija ili neke nevladine organizacije, u saradnji sa organizacijama iz Federacije, žele da mijenjaju Ustav, da ruše Republiku Srpsku, što je apsolutna laž. Svim građanima je jasno da je Bosna i Hercegovina nastala na dogovoru tri naroda i da postoji takav ustav, i da će se samo onda kada se ti ljudi ponovo dogovore nešto mijenjati. A nijedna ulica, nijedan protest, niko ne može to da promijeni, sem zvanične politike. Ali, vjerujte mi, politika koja već dvadeset godina vlada u oba entiteta, koja je duboko ukorijenjena na ratnom švercu cigareta i nafte, taj svoj kapital koji su stekli, koji se mjeri stotinama miliona evra, najlakše je sačuvati izazivanjem novog sukoba. Što god se više približavamo nekim evropskim standardima, neko će izvana postaviti pitanje: otkud vama prvi milion? A na to pitanje naši političari neće imati odgovor.
RSE: Kako danas žive mladi, prije svega, u Bosni i Hercegovini?
Dronjak: Velika većina, mislim oko 70-75 posto, mladih ljudi želi da ode odavde. I to vam je sav odgovor. Žele da odu tamo gdje osjećaju da im je bolje. A ja ne vidim nikoga ko želi da dođe ovdje. I to je odgovor na to pitanje. Žive loše, nemaju zaposlenje, muči ih nepravda, nemaju kvalitetno obrazovanje, ne mogu svoju kreativnost, znanje i energiju koju posjeduju, ovdje negdje unovčiti, ne mogu da nađu dobar posao, ne mogu da zasnuju porodicu i da žive nekim normalnim kulturnim evropskim životom. To mogu na nekom drugom mjestu, i tu mladi ljudi odlaze, da li je to Njemačka, da li je to Skandinavija, bilo gdje u Evropi ili na zemaljskoj kugli, gdje će se njihov rad i život cijeniti na jedan dostojanstven način. A ne ovdje, gdje će svakodnevno gledati kako na konkursima gube od djece onih koji su ovu zemlju zavili u crno.
RSE: Ipak, ne želite otići. Znači li to da vjerujete da se nešto može promijeniti?
Dronjak: U svakom slučaju – vjerujem. Da ne vjerujem, ne bih stajao ovdje, nego bih stajao na peronu ili nekom vozu koji bi išao u inostranstvo. Svakako da se može promijeniti, ali to je dugotrajan proces. Taj proces će nositi žrtve, što političke, što svakojake druge i vjerovatno smatram da će i moj neki rad doživjeti neku žrtvu, jer sam pod ogromnom harangom režimskih medija, na mene je stavljena meta nekog izdajnika, što apsolutno ne stoji jer imam ogromnu podršku građana. Postoji taj neki nacionalistički i šovinistički dio koji u svemu vidi izdaju Republike Srpske i urušavanje ustavnog poretka, protiv čega se svakodnevno borimo. Nade ima. Građane ne trebaju zaboraviti da je cilj korupcije i korumpirane vlasti da običnog građanina, mladog čovjeka ubijedi da se ništa ne može promijeniti. Može se promijeniti, počevši od svoje kuće, nekog svog ličnog ambijenta, pa do nekog većeg ambijenta.
