Tekst: Amos Chapple

U ljeto 1920. jugoistočni kutak Evrope bio je mjesto očaja. U sukobima, počevši s Prvim balkanskim ratom 1912. i nastavljajući s Prvim svjetskim ratom 1914-1918. godine, izgubljeni su mnogi životi.

Američki Crveni krst djelovao je na Balkanu od 1915. godine, a od 1919. do 1920. fotograf Lewis Hine* uspio je putovati ovim regionom s kamerom velikog formata kako bi napravio izvanredan zapis o životu na Balkanu u nekim njegovim najmračnijim trenucima. Ispod fotografija koje slijede korišteni su njihovi originalni naslovi i pojašnjenja koja nude uvid u živote ovdašnjih naroda, a ponekad i predodžbu Zapada prema ovoj regiji.

"Stari ljudi kod kuće. To je tip ljudi koji smatra da je u rumunskom životu sve najbolje. Ovi seljani sjajne, žitom valjane zemlje, još od djetinjstva su na ovom tlu. To je tip Balkanaca kojima je produžena pomoć [Crvenog krsta]."

"Dječak, srpski izviđač. Ovaj bistar mladić Balkana pripada sirotištu u Beogradu, glavnom gradu Srbije, jednoj od brojnih institucija ove vrste koja privlači pažnju omladinskog Crvenog krsta. Srpska siročad su Amerikance viđala gotovo od prvih dana rata i smatrali su ih dijelom svog života. Većina dječaka pripada izviđačima, po uzoru na američke i engleske izviđače."

"Mlada crnokosa beskućnica pokupljena s ulice. Djevojčica je u ratu izgubila roditelje, a danju prosi za pomoć i živi sa još 31 beskućnikom u pećini u blizini Podgorice. Bila je smještena u školskoj zgradi [Crvenog krsta] na Cetinju. Krpe koje nosi na fotografiji zamijenjene su toplom američkom odjećom. Sad dobiva redovne obroke, živi u higijenskom okruženju i uči čitanje, pisanje i aritmetiku."

"Dobar primjer starog Crnogorca, čija hrabrost i snažan nacionalni duh predstavljaju krilaticu u istočnoj Evropi. Poznati su kao balkanski tigrovi, jer još uvijek imaju državu, i pored osvajačkih pohoda desetina jačih nacija. Odjeven je u svoje najbolje nedjeljno ruho jer ide posjetiti sina koji leži u podgoričkoj bolnici [Crvenog krsta]. Muškarci njegovog statusa ne računaju na zakon da ih štiti, kao što to nagovještavaju revolver [zadjenut za pojas] i bajonet."

"Balkansko prvoklasno putovanje. Popularan način putovanja u Albaniji, gdje planina prati planinu nevjerovatnom brzinom. Ovaj albanski planinar nadmašuje svog magarca u svemu, osim u snazi i tvrdoglavosti. Slika je zabilježena ispred [Crvenog krsta] u Skadru gdje je jahač došao na liječenje poslije ujeda zmije, nakon što se bezuspješno pokušao liječiti popularnom metodom primjene paučine i duhanskog soka."

"Princeza Ileana od Rumunije."

Mlada princeza i njezina majka, kraljica Rumunije, sarađivale su s Crvenim krstom na raspodjeli pomoći u svojoj zemlji.

"Tipična Cigančica na Balkanu. U ovom dijelu svijeta Cigana ima u velikom broju. Tokom nedavne borbe protiv zaraznih bolesti, ovi lutajući ljudi predstavljali su veliki problem doktorima [Crvenog krsta]. Fotka ove djevojčice je načinjena dok je na ulici prodavala grnčarsko posuđe."

"Berberi ne znače ništa u životu. Sin balkanskog tla nažuljanih ruku. Uprkos porocima koji su zahvatili Rumuniju, i dalje vjeruje u budućnost svoje zemlje i dobrote njegovog Boga. Liječio se u bolnici [Crvenog krsta], ali je odbio ostati jer su ga htjeli ošišati. Od te 50-godišnje kose nije se želio odvojiti."

"Grčki vojni cvijet u cvatu. Cvijeće grčke vojske su Evzoni ili Kraljevska garda koju čine muškarci posebno odabrani zbog sposobnosti da nose ovu posebnu odjeću. U balkanskoj vojnoj stilskoj knjižici ovaj kostim se službeno vodi kao 'modifikovani Albanac'. Na fotografiji je čuvar centralnog [Crvenog krsta] u Ateni. Usput, on je muškarac koji je jednog dana pojurio iz Kraljevske palate kako bi pozvao doktora Crvenog krsta da izliječi kralja, kojeg je snažno ugrizao pas."

"Ratni veteran u dobi od 12 godina. Ovaj dječak je imao [5 godina] kad je izgubio ruku u Balkanskom ratu 1912. Te godine se u Tirani pojavio s jednom drvenom rukom. On je izbjeglica s borbenih linija s udaljenih brda. Seljani Balkana sažalili su se kad su ga našli kako se, zbog komadića hrane, bori s uličnim psima. Kad je omladinski Crveni krst došao u Tiranu, našao je dom ovom dječaku, koji sada ima 12 godina i veteran je dva rata."

"Grupa bugarskih seljana koji sjede na suncu. Sunčane kupke su otprilike sve što osobe Balkana mogu sebi priuštiti ovih dana, otkad je nedostatak sapuna značajna karakteristika opšteg ekonomskog kaosa ovog regiona."

"Nema potrebe za 'suhoparnim' kampanjama. Nacionalno piće Albanije i svih ostalih balkanskih zemalja, gdje uticaj Turaka prevladava duži niz godina, je kafa. U manjoj upotrebi su vino i alkoholna pića. Kafa ima jak miris koji se širi ulicama. To pokazuje jedan od tipičnih prodavača kafe u Tirani, koji svoj dolazak najavljuje stružeći viljuškom po zidu. On ovaj gusti i mirisni liker nudi za jedan cent po šoljici. Međutim, posao na Balkanu danas ide loše, pa su čak i poznati trgovci prisiljeni zatražiti pomoć [od Crvenog krsta]. Ovaj posebni 'kafedžija' nosi pantalone, napravljene od pidžame, koje mu je [Crveni krst] poklonio."

"Ljubaznost i siromaštvo. Stara seljanka Crne Gore, koja je bila toliko zadovoljna fotografisanjem da je insistirala da posjetiocima donese vrč domaćeg vina. Ljubaznost je svojstvena osobina ovih siromašnih planinskih ljudi Balkana. Za svaki trud koji [Crveni krst] uloži u njihovo ime, daju nešto zauzvrat, buket cvijeća, nekoliko jaja ili neku sitnicu. Odbijanje prihvaćanja poklona za njih predstavlja veliko razočaranje. To je običaj njihove zemlje - svaku uslugu vratiti na ovaj ili onaj način."

* Ove fotografije, koje se čuvaju u Kongresnoj biblioteci SAD-a, nisu autorski nepotpisane, ali je Lewis Hine jedini profesionalni fotograf koji je naveden da radi za američki Crveni krst na Balkanu u vrijeme snimanja ovih portreta.