Ove sedmice u BiH je stigla i posljednja grupa radnika bh. firmi koje su decenijama prisutne na tržištu Libije. Jedan od njih je Emir Baralić, direktor poslovne jedinice Energoinvesta u Tripoliju. Baralić, koji je 10 godina radio u Libiji, kaže kako se ne bi ni vratio da BiH u Vijeću sigurnosti UN-a nije glasala za vojnu intervenciju.
„Do samog tog izglasavanja, mi kao Bosanci i Hercegovci smo se u Libiji osjećali više nego dobrodošli. Naravno, ni iza toga mi nismo imali nikakvih problema, ljudi su nam stvarno htjeli izaći u susret pomoći bilo šta da nam je trebalo. Međutim, mi smo osjećali da mi kao dugogodišnji radnici Energoinvesta u Libiji smo na neki način izdali svoje prijatelje. Iako je takva odluka naše države, ali mi smo se ružno osjećali. Inače, odluka o samom bombardovanju, a pogotovo što je BiH bila za, će se odraziti na pristup BiH u Libiju“, navodi Baralić.
I ambasador BiH u Libiji Ferhat Šeta nakon glasanja BiH u Vijeću sigurnosti UN-a za vojnu intervenciju povukao se iz Tripolija. No, uprkos glasanju, prijateljski odnos Libijaca prema Bosancima i Hercegovcima nije se promijenio do zadnjeg trenutka, kaže ambasador Šeta.
„Libijci nama nisu zamjerili. Oni kažu: ’Mi nismo od vas ni očekivali da možete glasati’, ali može se reći da im je malo žao“, navodi ambasador.
Radomir Traparić, direktor trebinjske građevinske firme Neimarstvo, se nakon četiri godine boravka u Libiji također vratio u domovinu. I Traparić, kao i prethodnici, kaže kako BH državljani tamo nisu imali nikakvih problema.
„Nije nas uopšte bilo strah u smislu da mislimo da će nas neko ugroziti, da nam je bezbjednost ugrožena. Mi smo se kretali po gradu i sve to. Ali da je bilo pljačke, ubijanja i toga, apsolutno nije bilo. Smatramo ih nekim trećim svijetom, a tu su ispali civilizovaniji od nas. Ni dan-danas ostalo je sve. Niko nije obijao prodavnice, pljačkao. Šta god da se dešava, to se ne dešava. Toga nema“, kaže Traparić.
Hiljade živjele od posla s Libijom
Koliko je Libija značila BiH govori i podatak da je samo Energoinvest za ovu i narednu godinu imao ugovorenih poslova u vrijednosti od 315 miliona eura, kaže Emir Baralić.
„Energoinvest u Libiju ulaže 40 godina. Skoro prije ambasada Energoinvest i Hidrogradnja su krčili put u Libiji i na drugim tržištima. I to je sada presječeno. Sigurno je pet firmi 90 posto svojih poslova odrađivalo u Libiji, Kako će to dalje izgledati, niko ne može da procijeni, ali ja se nadam da će libijski partneri i libijski prijatelji shvatiti da smo mi jedna mala zemlja i dati nam opet šansu", navodi Baralić.
Kad se uzmu u obzir i ostale firme iz BiH, gotovo pola milijarde eura na godišnjem nivou trebalo je stići u BiH. Prema procjenama privrednika, 20.000 ljudi samo u Sarajevskom kantonu živjelo je od poslova sklopljenih sa Libijom.
„Po tri generacije su odrasle na hljebu zarađenom u Libiji, mnoge su kuće popravljene od para koje su zarađene u Libiji, i mi ne možemo a da ne žalimo te ljude koji su bili prijatelj naš - i žalimo ih“, kaže ambasador Ferhat Šeta.
Traparić objašnjava da je i on, kao i mnogi drugi, imao predrasude o Libijcima, ali da su se pokazali kao civiliziran narod.
„Mislim da je taj neki njihov fanatizam, koji naravno postoji u dobrom dijelu arapskog svijeta, fabrikovan bukvalno. Bukavlno su proizveli te fanatike. Znači, oni nisu definitivno svi fanatici, ali je neko proizveo takvu vrstu nekakvih fanatičnih frakcija tu koje rade to što rade. Ali generalno, narod kao narod je jako dobronamjeran“, navodi bh. diplomata.
Ambasador Šeta kaže da niko ne može predvidjeti dalji tok krize u Libiji, ali je izrazio nadu da će se sukobi uskoro okončati i da će poslovni ljudi moći nastaviti saradnju.
„Libijski narod da će naći sebi rješenje. I ako narod bude našao rješenje, to je najbolje rješenje. Ako im drugi budu nalazili rješenje, onda će to biti lošija verzija“, zaključuje Šeta.
Analize, komentare, intervjue, fotografije i videa o međunarodnoj akciji protiv Libije, kao i o situaciji u Egiptu i drugim arapskim zemljama nakon protesta i promjena, možete naći ovde.
„Do samog tog izglasavanja, mi kao Bosanci i Hercegovci smo se u Libiji osjećali više nego dobrodošli. Naravno, ni iza toga mi nismo imali nikakvih problema, ljudi su nam stvarno htjeli izaći u susret pomoći bilo šta da nam je trebalo. Međutim, mi smo osjećali da mi kao dugogodišnji radnici Energoinvesta u Libiji smo na neki način izdali svoje prijatelje. Iako je takva odluka naše države, ali mi smo se ružno osjećali. Inače, odluka o samom bombardovanju, a pogotovo što je BiH bila za, će se odraziti na pristup BiH u Libiju“, navodi Baralić.
"Odluka o samom bombardovanju, a pogotovo što je BiH bila za, će se odraziti na pristup BiH u Libiju“, navodi diektor poslovne jedinice Energoinvesta u Tripoliju Baralić.
I ambasador BiH u Libiji Ferhat Šeta nakon glasanja BiH u Vijeću sigurnosti UN-a za vojnu intervenciju povukao se iz Tripolija. No, uprkos glasanju, prijateljski odnos Libijaca prema Bosancima i Hercegovcima nije se promijenio do zadnjeg trenutka, kaže ambasador Šeta.
„Libijci nama nisu zamjerili. Oni kažu: ’Mi nismo od vas ni očekivali da možete glasati’, ali može se reći da im je malo žao“, navodi ambasador.
Radomir Traparić, direktor trebinjske građevinske firme Neimarstvo, se nakon četiri godine boravka u Libiji također vratio u domovinu. I Traparić, kao i prethodnici, kaže kako BH državljani tamo nisu imali nikakvih problema.
„Nije nas uopšte bilo strah u smislu da mislimo da će nas neko ugroziti, da nam je bezbjednost ugrožena. Mi smo se kretali po gradu i sve to. Ali da je bilo pljačke, ubijanja i toga, apsolutno nije bilo. Smatramo ih nekim trećim svijetom, a tu su ispali civilizovaniji od nas. Ni dan-danas ostalo je sve. Niko nije obijao prodavnice, pljačkao. Šta god da se dešava, to se ne dešava. Toga nema“, kaže Traparić.
Hiljade živjele od posla s Libijom
Koliko je Libija značila BiH govori i podatak da je samo Energoinvest za ovu i narednu godinu imao ugovorenih poslova u vrijednosti od 315 miliona eura, kaže Emir Baralić.
„Energoinvest u Libiju ulaže 40 godina. Skoro prije ambasada Energoinvest i Hidrogradnja su krčili put u Libiji i na drugim tržištima. I to je sada presječeno. Sigurno je pet firmi 90 posto svojih poslova odrađivalo u Libiji, Kako će to dalje izgledati, niko ne može da procijeni, ali ja se nadam da će libijski partneri i libijski prijatelji shvatiti da smo mi jedna mala zemlja i dati nam opet šansu", navodi Baralić.
Kad se uzmu u obzir i ostale firme iz BiH, gotovo pola milijarde eura na godišnjem nivou trebalo je stići u BiH. Prema procjenama privrednika, 20.000 ljudi samo u Sarajevskom kantonu živjelo je od poslova sklopljenih sa Libijom.
„Po tri generacije su odrasle na hljebu zarađenom u Libiji, mnoge su kuće popravljene od para koje su zarađene u Libiji, i mi ne možemo a da ne žalimo te ljude koji su bili prijatelj naš - i žalimo ih“, kaže ambasador Ferhat Šeta.
Traparić objašnjava da je i on, kao i mnogi drugi, imao predrasude o Libijcima, ali da su se pokazali kao civiliziran narod.
„Mislim da je taj neki njihov fanatizam, koji naravno postoji u dobrom dijelu arapskog svijeta, fabrikovan bukvalno. Bukavlno su proizveli te fanatike. Znači, oni nisu definitivno svi fanatici, ali je neko proizveo takvu vrstu nekakvih fanatičnih frakcija tu koje rade to što rade. Ali generalno, narod kao narod je jako dobronamjeran“, navodi bh. diplomata.
Ambasador Šeta kaže da niko ne može predvidjeti dalji tok krize u Libiji, ali je izrazio nadu da će se sukobi uskoro okončati i da će poslovni ljudi moći nastaviti saradnju.
„Libijski narod da će naći sebi rješenje. I ako narod bude našao rješenje, to je najbolje rješenje. Ako im drugi budu nalazili rješenje, onda će to biti lošija verzija“, zaključuje Šeta.
Kriza u arapskom svijetu
Analize, komentare, intervjue, fotografije i videa o međunarodnoj akciji protiv Libije, kao i o situaciji u Egiptu i drugim arapskim zemljama nakon protesta i promjena, možete naći ovde.