Udruga Dugine obitelji, koja se bavi zaštitom i promocijom prava LGBTIQ+ osoba, provela je prvo istraživanje o mentalnom zdravlju neheteroseksualnih osoba u Hrvatskoj i manjinskom stresu kojeg proživljavaju.
Rezultati među ostalim pokazuju da je to ranjiva skupina koja živi u grču da će doživjeti nasilje ili diskriminaciju.
Odgovornost za takvo stanje leži na marginalnim ultrakonzervativnim grupama koje politički zloupotrebljavaju problematiku LGBTIQ+ zajednice, ocjenjuju autori istraživanja.
O rezultatima za Radio slobodna Europa (RSE) govori psihologinja i voditeljica projekta u Duginim obiteljima Matea Popov.
Depresije, anksioznost, razmišljanje o suicidu
„Odgovor na pitanje – jesmo li dobro, je – ne nismo baš tako dobro. Rezultati su pokazali da LGBTIQ+ populacija manifestira različite depresivne i anksiozne simptome, visoku stopu konzumiranja sredstava ovisnosti, a ono što je bilo posebno šokantno je količina ljudi koja je planirala, razmišljala ili pokušavala počiniti sucid“, kaže Matea Popov.
Naime, 75 posto anketiranih razmišljalo je o suicidu, dok ga je pokušalo počiniti čak 15 posto ispitanika.
„To je izrazito visok postotak“, naglašava istraživačica.
Mjerilo se i zadovoljstvo životom, i pokazalo se da je ono kod LGBTIQ+ populacije manje nego u heteroseksualnoj populaciji. Mjerilo se i manjinski stres, koncept koju obuhvaća doživljenu diskriminaciju i verbalno i fizičko nasilje.
„Tu smo također dobili izrazito visoke brojeve. Na primjer, svaka četvrta osoba doživjela je fizičko nasilje, dok je verbalno nasilje doživjelo preko 70 posto ispitanika. No, ono što se pokazalo da je najviše povezano sa mentalnim zdravljem - čak i više nego doživljena diskriminacija i nasilje - konstantno očekivanje da bi se tako nešto moglo dogoditi“, ističe Matea Popov.
Život pod konstantnim stresom
Istraživanje je pokazalo da preko 70 posto ispitanika očekuje da će biti diskriminirano na radnom mjestu, 65 posto da će biti diskriminirano u bolnici, 50 posto da će biti diskriminirano u obitelji.
„Dakle to konstantno očekivanje kada će nešto krenuti po krivu ili kada ćemo doživjeti neko negativno iskustvo ili iskustvo nasilja je ono što čini taj konstantni stres i pritisak, odnosno ono što zasigurno dugoročno narušava mentalno zdravlje“, zaključuje naša sugovornica.
Odgovorne marginalne skupine, ali i oni koji ih podržavaju
Tko je odgovoran za ovakvo stanje? Po ocjeni Matee Popov, uzrok je klima u društvu stvorena političkom zloupotrebom problematike LGBTIQ+ populacije od strane marginalnih ekstremno konzervativnih grupa poput „U ime obitelji“, od referenduma
o ustavnoj definiciji braka nadalje.
„Oni pokušavaju kapitalizirati na ugnjetavanju tuđih prava! To definitivno jesu marginalne struje, ali su na momente podržane i od strane različitih religijskih organizacija, prvenstveno rimokatoličke crkve. A onda su i medijski jako dobro popraćeni zbog prašine koju povremeno dignu“, pojašnjava Matea Popov.
Ona kaže kako je dosta teško komparirati rezultate ovog istraživanja sa istraživanjima izvan Hrvatske, jer to nisu standardizirane ljestvice i standardizirana pitanja koja bi se postavljala svugdje, međutim da strana istraživanja govore kako LGBTIQ+ osobe imaju dva do deset puta veću vjerojatnost zastupljenosti baš u kategorijama depresije, anksioznosti i ovisnosti.
„Istraživanja u Sjedinjenim državama i Europi uvijek pokazuju da je LGBTIQ+ populacija ranjiva skupina što se tiče mentalnog zdravlja“, naglašava naša sugovornica.
Država se treba angažirati u zaštiti mentalnog zdravlja LGBTIQ+
I upravo zato što je identificirana kao ranjiva skupina, država bi trebala pružiti adekvatne prevencijske programe očuvanja mentalnog zdravlja LGBTIQ+ osoba, poručuje Matea Popov.
„Bilo to u vidu psihološkog savjetovanja, bilo u vidu psihoedukativnih programa. Država i zdravstveni sustav definitivno imaju svoje moći ponuditi ovoj populaciji mjesta gdje se mogu obratiti i dobiti pomoć, što bi pomoglo u ranoj prevenciji“, predlaže psihologinja.
Naime, ona upozorava da se brigu za mentalno zdravlje LGBT)Q+ populacije ne smije prebaciti samo na nevladine udruge kojih je malo i koje nemaju za to sustavno riješeno financiranje, a da u javnom sektoru za to postoji potrebna infranstruktura, ali je ne koristimo, odnosno nije dovoljno financirana.
„Primjerice svaki kvart ima dom zdravlja koji ima ili bi trebao imati zaposlene psihologe. Svaka škola ima školskog psihologa. Svaki fakultet bi trebao imati, a mnogo ih već i sada ima zaposlenog psihologa i svoje malo studentsko savjetovalište“, podsjeća Matea Popov.
Podjednako je važno stvarati klimu koja je podržavajuća i uključujuća za LGBTIQ+ osobe.
„To bi svakako značilo da se kod javnog finaciranja različitih programa pazi da oni ne promiču govor mržnje ili propitivanje prava LGBTIQ+ osoba i narušavanje tih prava, nego da su to programi koji su afirmativni i doprinose uključivosti u društvu“ sugerira istraživačica.
O istraživanju
Ovo je prvo istraživanje o mentalnom zdravlju neheteroseksualnih osoba u Hrvatskoj kojeg je provela Udruga Dugine obitelji s istraživačicama psihologinjama Mirtom Blažev, Mateom Popov i Paolom Laginjom uz pomoć Klare Juranović i Leonarde Lončarić. Istraživanje je obavljeno online na uzorku od 1.600 ispitanika u dobi od 18 do 70 godina.
U veljači ove godine predstavljen je u Zagrebu najnoviji izvještaj o stanju ljudskih prava LGBTIQ+ zajednice u Hrvatskoj što ga je pripremila udruga Zagreb Pride.
U njemu se upozorava na stagnaciju i nerad institucija na zaštiti i promicanju prava te zajednice, kao i na povećani broj slučajeva govora i zločina iz mržnje.
Pozitivni pomaci zabilježeni su u pravosuđu i činjenici da je ova zajednica u Hrvatskoj sve emancipiranija i aktivnija.
