Radoje Lalović i Soniboj Škiljević su oslobođeni optužbe jer Apelaciono vijeće Suda BiH nije van razumne sumnje utvrdilo da su počinili zločine koji su im stavljeni na teret optužnicom Tužilaštva BiH.
“Sud je bio u sumnji da li postoji veza između radnji optuženih i izvršenog djela u KPD-u ‘Butmir’ i zbog toga je donijeta oslobađajuća presuda. U KPD-u Butmir su od maja 1992. do decembra 1995. godine počinjeni strašni zločini, i najbliži, svi Bosanci i Hercegovci, kao i ovaj Sud, traže da se počinitelji kazne. Moguće je da dodatnim angažmanom odgovorni budu kažnjeni”, kazao je Senadin Begtašević, predsjedavajući Apelacionog vijeća, obrazlažući presudu.
Prema drugostepenoj presudi, Lalović i Škiljević su oslobođeni optužbe da su od maja do decembra 1992. godine, zajedno sa pripadnicima vojnih, policijskih i političkih struktura tadašnje Srpske Republike BiH, učestvovali u sistematskom udruženom zločinačkom poduhvatu čiji je cilj bio progon, zatvaranje civilnih osoba, namjera lišenja života, kao i mučenje i prisiljavanje na prinudni rad.
Lalović kao upravnik KPD-a Butmir kraj Sarajeva, te Škiljević kao njegov zamjenik, prema presudi, nisu imali efektivnu kontrolu nad radom ove ustanove, gdje su smještani zatvorenici, te držani u nehigijenskim uslovima, sa slabom ishranom, sa nemogućnošću ostvarenja medicinske zaštite.
Predsjednik Saveza udruženja logoraša KS Asim Zulić, koji je i sam bio zatočenik logora Kula, kaže kako prosto ne može da vjeruje da je presuda na ponovljenom suđenju oslobađajuća. Zulić napominje da je u logoru je ubijena 51 osoba, a 46 ljudi se još uvijek vodi kao nestalo.
«Ne treba zaboraviti činjenicu da je kroz logor Kula u proteklom ratu prošlo više hiljada ljudi koji su bili izloženi najokrutnijim torturama i mučenjima, prislinom radu, živom štitu, strijeljanju i slično. Izražavam duboku zabrinutost za nestručan rad našeg tužilaštva i suda koji je najvjerovatnije izvodio svjedoke koji nisu bili očevici počinjenih zločina u KPD Kula. Trebalo je ozbiljnije poraditi na dokazivanju ratnih zločina koji su počinjeni u ovom logoru. Trebalo je pronaći prave svjedoke koji bi potvrdili stvarne počinjene zločine u logoru Kula», kazao je Zulić.
“Tužilaštvo BiH nije dokazalo diskriminatorsku namjeru optuženih. Svi saslušani svjedoci su govorili o slaboj ishrani, nedostatku prostora, ali i o korektnom odnosu optuženih prema zatvorenicima. Svjedoci su govorili da je optuženi Škiljević jednog zatvorenika odveo u bolnicu da mu se pruži medicinska pomoć, dok im je Lalović donosio cigarete. Lalović i Škiljević su skretali pažnju stražarima da ne smije biti maltretiranja zatvorenih osoba”, kazao je sudija Begtašević.
Atmosfera straha
No, Almin Dželilović, koji je svjedočio na prvom suđenju Laloviću i Škiljeviću, kaže kako na ponovljenom suđenju nisu ni razmatrali prva svjedočenja, niti su svjedoke ponovo pozivali.
«Jeste, bio sam svjedok u prvom postupku i poslije završetka tog postupka i presude, koja je bila pet i osam godina za njih obojicu, u drugom postupku ja nisam više pozivan. Svoje svjedočenje sam bazirao na tome da sam bio lični svjedok pet pogibija ljudi. Škiljević, ja sam to i na sudu rekao, je apsolutni uzročnik svih tih ubistava i smrti tih ljudi jer je on bio taj koji je dolazio ispred spavaona i nas upućivao i davao tim vojnicima koji su dolazili. I čak, a rekao sam to i pred Škiljevićem, on je bio taj ako se radilo o nekim težim uslovima, izloženijim, na prvoj liniji, ili opasnijim, govorio ovim riječima:’Za te poslove trebaju nam mlađe balije.’ Ovim riječima je on bio glavni sudionik. Gospodina Lalovića - ja sam čovjeka dva puta vidio - uopšte ne teretim.»
Islam Zulović, koji je bio zatvoren u ovom logoru tri godine i koji je takođe svjedočio na prvom suđenju Laloviću i Škiljeviću, kaže kako je u logoru vladala atmosfera straha.
«Svako jutro su njih dvojica dolazili, određivali ljude koje su kasnije oni čuvari, predstavnici one vojske, vodili na kopanje rovova. Normalno da smo se plašili. Niko nije smio da kaže ni da je bolestan, ni da ne može – ljudi su morali da idu», kaže Zulović.
Drugostepena presuda je donesena nakon što je Apelaciono vijeće prihvatilo žalbe koje su iznesene na prvostepenu presudu Suda BiH. Prema presudi koja je izrečena u junu 2010., Lalović je bio osuđen na pet, a Škiljević na osam godina zatvora.
Lalović i Škiljević su oslobođeni onoga što im je stavljeno na teret, a to je sačinjavanje spiskova zatvorenika koji su odvođeni na prinudne radove, kao što je kopanje rovova, sahranjivanje ubijenih i slično, a gdje su mnogi ranjeni ili poginuli.
Drugostepenom presudom optuženi su oslobođeni i što nisu poduzeli nijednu radnju da se spriječi odvođenje zatvorenika na nepoznate lokacije, gdje su ubijani.
Na ovu presudu ne postoji mogućnost žalbe.
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Evropa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Program uređuju Dženana Halimović, Marija Arnautović i Dženana Karabegović.
Tekstove svih priloga iz emisije možete naći ovdje.
“Sud je bio u sumnji da li postoji veza između radnji optuženih i izvršenog djela u KPD-u ‘Butmir’ i zbog toga je donijeta oslobađajuća presuda. U KPD-u Butmir su od maja 1992. do decembra 1995. godine počinjeni strašni zločini, i najbliži, svi Bosanci i Hercegovci, kao i ovaj Sud, traže da se počinitelji kazne. Moguće je da dodatnim angažmanom odgovorni budu kažnjeni”, kazao je Senadin Begtašević, predsjedavajući Apelacionog vijeća, obrazlažući presudu.
Prema drugostepenoj presudi, Lalović i Škiljević su oslobođeni optužbe da su od maja do decembra 1992. godine, zajedno sa pripadnicima vojnih, policijskih i političkih struktura tadašnje Srpske Republike BiH, učestvovali u sistematskom udruženom zločinačkom poduhvatu čiji je cilj bio progon, zatvaranje civilnih osoba, namjera lišenja života, kao i mučenje i prisiljavanje na prinudni rad.
Lalović kao upravnik KPD-a Butmir kraj Sarajeva, te Škiljević kao njegov zamjenik, prema presudi, nisu imali efektivnu kontrolu nad radom ove ustanove, gdje su smještani zatvorenici, te držani u nehigijenskim uslovima, sa slabom ishranom, sa nemogućnošću ostvarenja medicinske zaštite.
Zulić: Ne treba zaboraviti činjenicu da je kroz logor Kula u proteklom ratu prošlo više hiljada ljudi koji su bili izloženi najokrutnijim torturama i mučenjima, prislinom radu, živom štitu, strijeljanju i slično.
«Ne treba zaboraviti činjenicu da je kroz logor Kula u proteklom ratu prošlo više hiljada ljudi koji su bili izloženi najokrutnijim torturama i mučenjima, prislinom radu, živom štitu, strijeljanju i slično. Izražavam duboku zabrinutost za nestručan rad našeg tužilaštva i suda koji je najvjerovatnije izvodio svjedoke koji nisu bili očevici počinjenih zločina u KPD Kula. Trebalo je ozbiljnije poraditi na dokazivanju ratnih zločina koji su počinjeni u ovom logoru. Trebalo je pronaći prave svjedoke koji bi potvrdili stvarne počinjene zločine u logoru Kula», kazao je Zulić.
“Tužilaštvo BiH nije dokazalo diskriminatorsku namjeru optuženih. Svi saslušani svjedoci su govorili o slaboj ishrani, nedostatku prostora, ali i o korektnom odnosu optuženih prema zatvorenicima. Svjedoci su govorili da je optuženi Škiljević jednog zatvorenika odveo u bolnicu da mu se pruži medicinska pomoć, dok im je Lalović donosio cigarete. Lalović i Škiljević su skretali pažnju stražarima da ne smije biti maltretiranja zatvorenih osoba”, kazao je sudija Begtašević.
Atmosfera straha
No, Almin Dželilović, koji je svjedočio na prvom suđenju Laloviću i Škiljeviću, kaže kako na ponovljenom suđenju nisu ni razmatrali prva svjedočenja, niti su svjedoke ponovo pozivali.
«Jeste, bio sam svjedok u prvom postupku i poslije završetka tog postupka i presude, koja je bila pet i osam godina za njih obojicu, u drugom postupku ja nisam više pozivan. Svoje svjedočenje sam bazirao na tome da sam bio lični svjedok pet pogibija ljudi. Škiljević, ja sam to i na sudu rekao, je apsolutni uzročnik svih tih ubistava i smrti tih ljudi jer je on bio taj koji je dolazio ispred spavaona i nas upućivao i davao tim vojnicima koji su dolazili. I čak, a rekao sam to i pred Škiljevićem, on je bio taj ako se radilo o nekim težim uslovima, izloženijim, na prvoj liniji, ili opasnijim, govorio ovim riječima:’Za te poslove trebaju nam mlađe balije.’ Ovim riječima je on bio glavni sudionik. Gospodina Lalovića - ja sam čovjeka dva puta vidio - uopšte ne teretim.»
Zulović: Svako jutro su njih dvojica dolazili, određivali ljude koje su kasnije oni čuvari, predstavnici one vojske, vodili na kopanje rovova.
Islam Zulović, koji je bio zatvoren u ovom logoru tri godine i koji je takođe svjedočio na prvom suđenju Laloviću i Škiljeviću, kaže kako je u logoru vladala atmosfera straha.
«Svako jutro su njih dvojica dolazili, određivali ljude koje su kasnije oni čuvari, predstavnici one vojske, vodili na kopanje rovova. Normalno da smo se plašili. Niko nije smio da kaže ni da je bolestan, ni da ne može – ljudi su morali da idu», kaže Zulović.
Drugostepena presuda je donesena nakon što je Apelaciono vijeće prihvatilo žalbe koje su iznesene na prvostepenu presudu Suda BiH. Prema presudi koja je izrečena u junu 2010., Lalović je bio osuđen na pet, a Škiljević na osam godina zatvora.
Lalović i Škiljević su oslobođeni onoga što im je stavljeno na teret, a to je sačinjavanje spiskova zatvorenika koji su odvođeni na prinudne radove, kao što je kopanje rovova, sahranjivanje ubijenih i slično, a gdje su mnogi ranjeni ili poginuli.
Drugostepenom presudom optuženi su oslobođeni i što nisu poduzeli nijednu radnju da se spriječi odvođenje zatvorenika na nepoznate lokacije, gdje su ubijani.
Na ovu presudu ne postoji mogućnost žalbe.
Pred licem pravde sa IWPR (april 2011)
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Evropa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Program uređuju Dženana Halimović, Marija Arnautović i Dženana Karabegović.
Tekstove svih priloga iz emisije možete naći ovdje.