Čitajući ovih dana banjalučka reagovanja na prošlonedjeljno zasjedanje Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija, na kojem je razmatrana situacija u Bosni i Hercegovini, sjetio sam se poodavne anegdote o zemljaku koji je ušao na njemački autoput u pogrešnom smjeru a kad je na radiju čuo upozorenje kako “jedan vozač juri autoputom iz suprotnog smjera”, ljuttio primjećuje: “Ma, šta jedan, svi!”
Sličan utisak ostavlja ljutnja premijera Republike Srpske Milorada Dodika na kritike što ih je na račun njegove politike u Njujorku izrekao aktuelni visoki predstavnik Valentin Incko (Inzko). Da podsjetimo: Incko je izvijestio Savjet bezbjednosti kako vođe Republike Srpske dovode u pitanje suverenitet, ustavni poredak i teritorijalni integritet bosanske države i kako govore i o jednostranom “samoopredjeljenju”. Rekao je kako je njegova uloga da podržava mirovni sporazum i kako takva ponašanja neće dozvoliti. Neposredno nakon njujorškog zasjedanja uputio je i zahtjev entitetskom parlamentu da opozove vlastite zaključke kojima se potkopavaju temelji države.
Dodik je – uz predvidljivu potporu iz naklonjenih mu medija – odgovorio kako je novi visoki predstavnik potpao pod uticaj “grupe iz OHR-a” koja je uvijek bila protiv Republike Srpske i kako je to sračunato na proizvođenje krizne situacije uoči zasjedanja Savjeta za implementaciju mira od čije ocjene o povoljnoj političkoj situaciji u BiH zavisi kada će OHR biti ukinut i zamijenjen Specijalnim predstavnikom Evropske Unije.
Entitetski premijer nije ni bolji ni gori od neopozivih etničkih vođa iz novije istorije koji su bili sasvim zadovoljni da uživaju svu podršku, nježnost i ljubav lojalnih domaćih medija i javnosti, nezavisno od toga kako ih vidi sav ostali svijet i kolika je cijena tog njihovog prkosa svima ostalima u vidu političke i ekonomske izolacije i sankcija. Da nije tako – ne bi se ova najnovija epizoda odigravala kao repriza priče “visoki predstavnik protiv Dodika i njegovog entiteta” nego bi i mediji i javnost, a preko njih i premijer, primijetili jednu potpuno novu i značajnu dimenziju njujorškog zasjedanja: to da su, za razliku od iskustava iz prošlosti, ovog puta ocjene i upozorenja visokog predstavnika i po sadržaju i po tonu savršeno usklađeni s ocjenama i upozorenjima što su ih iznijeli i predstavnici Sjedinjenih Država i Evropske Unije.
Poslušajmo šta su oni izjavili:
Američka ambasadorka rekla je kako “neki lideri i političke partije još guraju uske, etničke interese i još promovišu nacionalizam” i kao drastičan primjer navela je zaključke parlamenta Republike Srpske o navodnoj nezakonitosti ranijeg prenosa ovlašćenja s entiteskog na državni nivo kojima se podrivaju državne institucije koje moraju ojačati ako Bosna i Hercegovina hoće da odgovori izazovima moderne državnosti i napreduje prema članstvu u NATO-u i EU. Zaključak? Savjet za implementaciju mira će imati u vidu takve izjave i akcije kad bude odlučivao o tome jesu li se ispunili uslovi za ukidanje funkcije i ovlašćenja visokog predstavnika.
Ambasador Češke Republike, kao predsjedavajućeg Evropske Unije, pridružio se ovim ocjenama kad je rekao kako “nacionalistička, antidejtonska retorika – koja dovodi u pitanje suverenitet, teritorijalni integritet i ustavni poredak BiH – narušava nastojanja da se nađe zajednički jezik i kompromis”.
Pokušaj da se i nakon ovako upadljive demonstracije potpunog saglasja u ocjenama Evrope i Amerike kritika visokog predstavnika pripisuje “grupi iz OHR-a” prilično je blijeda kopija tradicionalnih balkanskih teorija zavjere i zabrinjavajući indikator spremnosti ili sposobnosti i vođa, i medija, i kritičke javnosti da se analizira vlastita pozicija u odnosu na ostali svijet i da se buduće izjave i aktivnosti usklađuju sa zahtjevima vremena. Da napomenemo: u najboljem interesu te javnosti.
Ovaj konkretni njujorški “incident”, recimo, ne može se posmatrati izolovano od zajedničke posjete i zajedničkih poruka najviših predstavnika Sjedinjenih Država i Evropske Unije Bosni i Hercegovini koje su nedvosmisleno ukazale na nekoliko ključnih elemenata buduće zajedničke politike u odnosu na BiH. Iz te zajedničke perspektive – jasno je da svijet hoće da vidi Bosnu i Hercegovinu kao jedinstvenu, funkcionalnu, održivu državu nepovratno na putu prema euroatlantskim integracijama. Svi oni koji u toj zemlji pokažu da žele doprinositi u tom procesu – mogu računati i na evropsku i na američku podršku i pomoć; svi koji se pokažu kao prepreka na tom putu – biće odbačeni i izolovani.
Zato je krajnje pogrešno, pa i štetno po interese i same Republike Srpske, njujoršku kritiku visokog predstavnika pripisivati nekakvoj “grupi iz OHR-a”: istovjetne ocjene američkog i evropskog predstavnika pred Savjetom bezbjednosti očit su indikator svakome ko zna da misli kako je riječ o najzad usaglašenoj međunarodnoj platformi a ne o bilo kakvoj zavjereničkoj grupi ili raboti.
Ali, ko će to reći premijeru u okolini u kojoj i pretpostavljeno najnezavisniji mediji povodom optužbi za milionske zloupotrebe postavljaju jedino pitanje “ispravnosti procedure” u kojoj su te optužbe dospjele u javnost a povodom kritike međunarodnog predstavnika, umjesto da ukažu na široke međunarodne dimenzije i posljedice takvih ocjena, kritikuju, zna se – međunarodnog predstavnika.
Sličan utisak ostavlja ljutnja premijera Republike Srpske Milorada Dodika na kritike što ih je na račun njegove politike u Njujorku izrekao aktuelni visoki predstavnik Valentin Incko (Inzko). Da podsjetimo: Incko je izvijestio Savjet bezbjednosti kako vođe Republike Srpske dovode u pitanje suverenitet, ustavni poredak i teritorijalni integritet bosanske države i kako govore i o jednostranom “samoopredjeljenju”. Rekao je kako je njegova uloga da podržava mirovni sporazum i kako takva ponašanja neće dozvoliti. Neposredno nakon njujorškog zasjedanja uputio je i zahtjev entitetskom parlamentu da opozove vlastite zaključke kojima se potkopavaju temelji države.
Dodik je – uz predvidljivu potporu iz naklonjenih mu medija – odgovorio kako je novi visoki predstavnik potpao pod uticaj “grupe iz OHR-a” koja je uvijek bila protiv Republike Srpske i kako je to sračunato na proizvođenje krizne situacije uoči zasjedanja Savjeta za implementaciju mira od čije ocjene o povoljnoj političkoj situaciji u BiH zavisi kada će OHR biti ukinut i zamijenjen Specijalnim predstavnikom Evropske Unije.
Entitetski premijer nije ni bolji ni gori od neopozivih etničkih vođa iz novije istorije koji su bili sasvim zadovoljni da uživaju svu podršku, nježnost i ljubav lojalnih domaćih medija i javnosti, nezavisno od toga kako ih vidi sav ostali svijet i kolika je cijena tog njihovog prkosa svima ostalima u vidu političke i ekonomske izolacije i sankcija. Da nije tako – ne bi se ova najnovija epizoda odigravala kao repriza priče “visoki predstavnik protiv Dodika i njegovog entiteta” nego bi i mediji i javnost, a preko njih i premijer, primijetili jednu potpuno novu i značajnu dimenziju njujorškog zasjedanja: to da su, za razliku od iskustava iz prošlosti, ovog puta ocjene i upozorenja visokog predstavnika i po sadržaju i po tonu savršeno usklađeni s ocjenama i upozorenjima što su ih iznijeli i predstavnici Sjedinjenih Država i Evropske Unije.
Poslušajmo šta su oni izjavili:
Američka ambasadorka rekla je kako “neki lideri i političke partije još guraju uske, etničke interese i još promovišu nacionalizam” i kao drastičan primjer navela je zaključke parlamenta Republike Srpske o navodnoj nezakonitosti ranijeg prenosa ovlašćenja s entiteskog na državni nivo kojima se podrivaju državne institucije koje moraju ojačati ako Bosna i Hercegovina hoće da odgovori izazovima moderne državnosti i napreduje prema članstvu u NATO-u i EU. Zaključak? Savjet za implementaciju mira će imati u vidu takve izjave i akcije kad bude odlučivao o tome jesu li se ispunili uslovi za ukidanje funkcije i ovlašćenja visokog predstavnika.
Ambasador Češke Republike, kao predsjedavajućeg Evropske Unije, pridružio se ovim ocjenama kad je rekao kako “nacionalistička, antidejtonska retorika – koja dovodi u pitanje suverenitet, teritorijalni integritet i ustavni poredak BiH – narušava nastojanja da se nađe zajednički jezik i kompromis”.
Pokušaj da se i nakon ovako upadljive demonstracije potpunog saglasja u ocjenama Evrope i Amerike kritika visokog predstavnika pripisuje “grupi iz OHR-a” prilično je blijeda kopija tradicionalnih balkanskih teorija zavjere i zabrinjavajući indikator spremnosti ili sposobnosti i vođa, i medija, i kritičke javnosti da se analizira vlastita pozicija u odnosu na ostali svijet i da se buduće izjave i aktivnosti usklađuju sa zahtjevima vremena. Da napomenemo: u najboljem interesu te javnosti.
Ovaj konkretni njujorški “incident”, recimo, ne može se posmatrati izolovano od zajedničke posjete i zajedničkih poruka najviših predstavnika Sjedinjenih Država i Evropske Unije Bosni i Hercegovini koje su nedvosmisleno ukazale na nekoliko ključnih elemenata buduće zajedničke politike u odnosu na BiH. Iz te zajedničke perspektive – jasno je da svijet hoće da vidi Bosnu i Hercegovinu kao jedinstvenu, funkcionalnu, održivu državu nepovratno na putu prema euroatlantskim integracijama. Svi oni koji u toj zemlji pokažu da žele doprinositi u tom procesu – mogu računati i na evropsku i na američku podršku i pomoć; svi koji se pokažu kao prepreka na tom putu – biće odbačeni i izolovani.
Zato je krajnje pogrešno, pa i štetno po interese i same Republike Srpske, njujoršku kritiku visokog predstavnika pripisivati nekakvoj “grupi iz OHR-a”: istovjetne ocjene američkog i evropskog predstavnika pred Savjetom bezbjednosti očit su indikator svakome ko zna da misli kako je riječ o najzad usaglašenoj međunarodnoj platformi a ne o bilo kakvoj zavjereničkoj grupi ili raboti.
Ali, ko će to reći premijeru u okolini u kojoj i pretpostavljeno najnezavisniji mediji povodom optužbi za milionske zloupotrebe postavljaju jedino pitanje “ispravnosti procedure” u kojoj su te optužbe dospjele u javnost a povodom kritike međunarodnog predstavnika, umjesto da ukažu na široke međunarodne dimenzije i posljedice takvih ocjena, kritikuju, zna se – međunarodnog predstavnika.