Kurspahić: Prizivanje "jačeg kalibra"

Ova nedjelja nudila je priliku za međunarodnu afirmaciju Bosne i Hercegovine, sa značajnim događajima u vezi s njenim važnim partnerstvima u bližem i daljem balkanskom susjedstvu - sa Srbijom i Turskom - i polugodišnjim izvještajem međunarodnog Visokog predstavnika Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija o stanju u zemlji. Sve tri prilike su propuštene.

U posjetama predsjedavajućeg državnog predsjedništva Turskoj i premijera Srbije Sarajevu, a zatim i u raspravi pred Savjetom bezbjednosti, umjesto da se predstavi kao relevantan partner s vizijom i samosvijeti o sadašnjosti i budućnosti, Bosna i Hercegovina predstavila se kao zemlja na "vještačkom disanju" bez skorijih perspektiva buđenja.

Takvom utisku doprinijelo je i odsustvo konkretnih ekonomskih i političkih projekata i prioriteta, koje se nastojalo kompenzirati upštenim i uglavnom ispraznim izjavama o "stvaranju investicione klime" i načelnim pozivima investitorima iz Turske i Srbije, ali i sistematsko nastojanje da se u ime domaćih rivalstava i otvorenih mržnji potkopaju čak i pokušaji unapređenja odnosa. U vezi s Turskom: bilo je upadljivo kako je na dan kad je predsjedavajućem Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakiru Izetbegoviću, makar i zbog poštovanja za njegovog oca, prostrt crveni tepih u Ankari i ukazane najviše državne počasti ta vijest koja bi u svakoj zemlji sa i najmanje državotvorne svijesti predstavljala vijest dana potpuno ignorisana u najčitanijem bošnjačkom listu čiji je osnivač ujedno i pretendent na liderstvo među Bošnjacima.

U Internet izdanju tog lista u vrhu rubrike vijesti umjesto turskih obećanja političke i ekonomske podrške Bosni i Hercegovini javljaju kako je "u Cazinu prigodnim programom svečano obilježen Dan Prve srednje škole". Bila je to upadljiva demonstracija realnosti u kojoj su promocija vlastitih interesa i osporavanje - pa i onemogućavanje - ikakvog napretka koji bi mogao biti pripisan političkom protivniku iznad svakog državnog prioriteta ili interesa. Kad se tom unutarbošnjačkom obračunavanju na štetu Bosne i Hercegovine doda i nimalo neočekivan prigovor srpskog člana Predsjedništva kako je u posjetu Turskoj "pozvan samo Izetbegović", za razliku od komičnih scena kad se na tepisima prostrtim za domaćina i gosta gurkaju trojica gostujućih "predsjednika" ne treba da iznenađuje što se već dvije decenije slične manifestacije međunarodne dobre volje istapaju i gube u bosanskohercegovačkoj stvarnosti.

Sličan potencijal, da se u realnostima države bez definisanog državnog interesa istope i najbolje namjere, ima i ovonedjeljna posjeta premijera Srbije Sarajevu. Na manifestacionaj ravni - sve je tu u najboljem redu: Aleksandar Vučić je došao u Sarajevo s porukama dobrosusjedstva i pozivom na uzajamno poštovanje i jačanje ekonomske saradnje.

Ali, pokazalo se da ideja obnove povjerenja nije baš univerzalno prihvatljiva u balkanskoj poratnoj zbilji. Iz perspektive bosanskih dubokih podjela posjeta je uglavnom poticala na mudrovanja na temu hoće li "približavanje Sarajevu" značiti "udaljavanje od Banjaluke" i sam Vučić je na pitanja o tome davao konzistentan odgovor: Dejtonski sporazum dozvoljava bliske odnose i specijalne veze Srbije s Republikom Srpskom i to nije u suprotnosti s poštovanjem teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine i obnovom povjerenja i prijateljstva.

Pozivanje na Dejtonski sporazum - koje se u politici Beograda posljednjih godina svodilo na "podršku svemu o čemu se dogovore sva tri naroda" a u politici međunarodne zajednice na "domaće vlasništvo" nad procesom euroatlantskih integracija - moglo bi se uskoro pokazati nedovoljnim s obzirom da Bosna i Hercegovina već punih osam godina uglavnom nazaduje na tom putu.
"Osam godina je jako dugo za jednu zemlju da ide u pogrešnom smjeru" - rekao je o tome u izlaganju pred Savjetom bezbjednosti Ujedinjenih nacija u četvrtak, 15. maja, međunarodni visoki predstavnik Valentin Inzko. On je upozorio kako su februarski protesti građana bili poziv na buđenje ne samo domaćim političarima nego i međunarodnoj zajednici koja bi - kako je rekao - morala preispitati "kalibar" svog angažovanja u Bosni i Hercegovini.

Slično je i sa do sada standardnim insistiranjem Beograda o "podršci Dejtonskom sporazumu". Ako je ona iskrena - onda bi morala podrazumijevati i najprije povjerljivo i prijateljsko upozorenje predsjedniku Republike Srpske da odustane od antidejtonske retorike a - ako se ona nastavi - onda i javno ograđivanje od takve retorike.

Inzko je, naime, u izvještaju Savjetu bezbjednosti citirao čitav spektar izjava funkcionera Republike Srpske u kojima se poziva na raspad Bosne i Hercegovine i osamostaljenje Republike Srpske: "Te izjave naizmjenično predskazuju ili pozivaju na raspad Bosne i Hercegovine kao nešto neminovno i prijete da će do raspada doći ako se dramatično ne smanje nadležnosti države ili ako se ona ne reorganizuje u neku vrstu konfederacije. Zvaničnici Republike Srpske nastavili su da pogrešno tvrde kako su entiteti države koje imaju vlastiti suverenitet. U decembru 2013, predsjednik Republike Srpske je javno proklamovao kako je nezavisnost Republike Srpske nacionalni cilj."

Kako je Visoki predstavnik zabrinutost iz svog izvještaja podijelio i sa zvaničnicima američke administracije u Vašingtonu biće zanimljivo vidjeti hoće li njegov poziv za "preispitivanje kalibra" međunarodnig angažovanja u Bosni i Hercegovini imati ikakvog odjeka u razmatranjima i stavovima Savjeta za provedbu mira koji se sastaje u Sarajevu iduće nedjelje.