(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)
Današnja drama sa svim elementima kriminalističke priče – s hapšenjem nekad vrlo bliskog savjetnika američkog predsjednika Stivena Benona (Stephen Bannon) na jahti kineskog doseljenika uz obalu Konektikata pod optužbom za prisvajanje milion dolara sa računa neprofitne organizacije Mi gradimo zid – za vlastite potrebe ima potencijalno značajne i domaće i međunarodne posljedice.
Organizacija je osnovana s misijom sakupljanja priloga za ključno obećanje iz pobjedničke izborne kampanje Donalda Trampa (Trump) 2016. godine: da će podići zid na granici s Meksikom da spriječi dolazak u Ameriku „silovatelja, ubica, trgovaca drogom“ uz često ponavljano uvjeravanje kako će „Meksiko platiti taj zid“.
Na web stranici kojom se traže prilozi za zid zapisano je u skladu s propisima neprofitnog organizovanja da nosioci projekta, među kojima je bio i Benon, neće od toga imati nikakve lične koristi.
Odziv je bio veliki: prikupljano je više od 25 miliona dolara. Da bi se prikrili tragovi prebacivanja novca na privatne račune registrovane su i druge neprofitne organizacije preko čijih je računa učesnicima ove prevare ili članovima njihovih porodica prebacivan novac.
Pravni eksperti kažu da je riječ o lako dokazivom slučaju finansijskog kriminala: postoje papirni ili digitalni tragovi uplata i naplata.
Tramp je, kao i u ranijim slučajevima hapšenja i presuda protiv njegovih brojnih bliskih saradnika za finansijski kriminal i korupciju, požurio da kaže kako to nema ništa s Bijelom kućom.
„On je bio neko vrijeme u predsjedničkoj kampanji i kratko vrijeme u Bijeloj kući“, rekao je u prvom reagovanju izbjegavajući da odgovori na pitanje šta o njegovom prosuđivanju o ljudima kazuje to što je desetina njegovih bliskih saradnika završila u zatvoru: od savjetnika za nacionalnu bezbjednost Majkla Flina (Michael Flynn) i šefa izborne kampanje Pola (Paul) Manaforta do ličnog advokata Majkla Koena (Michael Cohen) i ličnog savjetnika Rodžera Stona (Roger Stone)...
U nekim svojim perifernim dimenzijama hapšenje Benona ima i izvjesne reperkusije na predstojeću obnovu američkog interesovanja – ako ne i angažmana – za rješavanje balkanske poratne „kvadrature kruga“ uključujući najavljeni sastanak visokih predstavnika Srbije (predsjednik Aleksandar Vučić) i Kosova (premijer Avdulah Hoti) 2. septembra u Vašingtonu.
Postoje za sada nepremostive razlike i u razumijevanju prirode tog susreta: za srpsku stranu to je sastanak s „predstavnicima kosovskih Albanaca“ – a ne dvije susjedne države – dok se u Prištini na to gleda kao na pregovore dviju strana koji bi mogli rezultirati uzajamnim priznanjem možda već u Vašingtonu.
Vučić u zauzimanju polazne pozicije za „tešku situaciju“ u kojoj će se – kako najavljuje – naći srpska strana pokušava proširiti dnevni red sastanka u Bijeloj kući učestalo ponavljajući kako „ne mogu svi dobijati a samo Srbija gubiti“ najavljujući – a da to javno ne kaže – i kako bi se djelimično nadoknadio najteži neželjeni „gubitak“: kaže da očekuje neko pismo iz Banjaluke i za sada nepoznatu odluku Skupštine Republike Srpske. Tu već stvar ima i dodirne tačke s Benonom.
On je bliskost s Trampom i uticaj u njegovoj administraciji pokušao materijalizovati i svojim međunarodnim angažmanom u projektu nazvanom Pokret čija je misija bila podrška jačanju desničarskog populističkog nacionalizma, prije svega, u Evropi s prisvajanjem zasluga za izborne uspjehe takvih projekata u Mađarskoj, Austriji i Italiji i sa namjerom da podrži njihov pohod na Evropski parlament.
Ta Benonova naklonost desničarskom populističkom nacionalizmu - koju ovih dana član Predsjedništva Bosne i Hercegovine usvaja u vidu vlastite interpretacije političkog programa predsjednika Trampa: „Budućnost ne pripada globalistima; budućnost pripada patriotima“ – učinila je Benona poželjnim saveznikom u nastojanjima da se u Vašingtonu počne nalaziti razumijevanje za ostvarivanje „iskonskog sna još od 1992. godine“ otcjepljenja Republike Srpske od Bosne i Hercegovine i njenog pridruženja Srbiji.
U tom pridobijanju Benonove naklonosti 29. jula 2018. učinjen je i prvi medijski eksponirani korak: entitetska predsjednica Željka Cvijanović posjetila je Benona u njegovoj vašingtonskoj kući a susrela se i sa više drugih sadašnjih ili bivših Trampovih saradnika: kritičarima administracije nije promakla neumjesnost uvažavanja ukazanog političarki čiji je partijski šef pod važećim američkim sankcijama.
Od tada je, na novembarskim izborima 2018, politika otcjepljenja i pridruženja izgubila još jednog uticajnog zagovornika.
Republikanski kongresmen iz Kalifornije Dejna Rohrabaher (Dana Rohrabacher) koji je 15 puta biran na dvogodišnji mandat – ukupno 30 godina - u Predstavničkom domu izgubio je to mjesto u pobjedničkom demokratskom „plavom talasu“ na tim izborima.
Rohrabaher je u američkoj javnosti bio poznat kao „omiljeni Putinov kongresmen“ a, kao kopredsjedavajući potkomiteta za međunarodne odnose u Predstavničkom domu, bio je među rijetkima u Kongresu koji su pokazivali razumijevanje i podršku za moguće „prilagođavanje granica na Balkanu“.
U odsustvu ta dva prirodna saveznika biće zanimljivo vidjeti: ko će u Vašingtonu primiti – i širiti – pismo iz Banjaluke koje donosi Vučić?