Piše: Kemal Kurspahić
(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)
Ovonedjeljni NATO samit u Londonu, na kojem je svečano obilježena 70. godišnjica postojanja najmoćnijeg vojnog saveza na svijetu, pokazao je kako se i na tako pomno pripremanim i protokolarno režiranim skupovima najzanimljivije stvari događaju na marginama a ne u konferencijskim dvoranama i na blještavim prijemima.
Unaprijed napisani govori šefova država i vlada očekivano su naglašavali istorijske zasluge Saveza za očuvanje svjetskog mira u decenijama hladnog rata i osiguranje mirne integracije bivših članica sovjetske imperije u evropsku porodicu naroda. Samit je – u tom službenom dijelu dvodnevnog programa – potvrdio i odanost zemalja članica Povelji Saveza uključujući i njen član 5 o kolektivnoj bezbjednosti po kojem se napad na jednu članicu smatra napadom na sve.
To je pravovremena potvrda trajne vrijednosti NATO-a koja je posljednjih godina dovođena pod znak pitanja i iz najznačajnijih prijestonica uključujući i Vašington i Pariz.
Američki predsjednik Donald Tramp (Trump), pobjeđujući na izborima 2016. godine pod parolom "prvo Amerika", povukao je Sjedinjene Države iz brojnih multilateralnih ugovora – o klimatskim promjenama, iranskom nuklearnom programu, slobodnoj trgovini – i govorio je kako je i NATO "beskoristan" i kako njegove druge članice "iskorištavaju Ameriku" ne ulažući propisanih dva posto nacionalnog bruto proizvoda za odbranu.
Neposredno uoči 70. godišnjice NATO-a Savez je uzdrmala i izjava francuskog predsjednika Emanuela Makrona (Emmanuel Macron) kako je, dijelom i zbog nepouzdanog američkog liderstva, NATO "klinički mrtav".
To je okvir u kojem se na marginama londonskog samita događaju i za nas poučne dramatične promjene. Tramp, koji je koliko juče dovodio u pitanje korisnost daljeg postojanja Saveza, sada brani NATO od francuskog predsjednika izjavljujući kako je njegova izjava o "moždanoj smrti" Saveza "gadna i krajnje uvredljiva".
Protokolarno neuobičajena uzajamna kritika Trampa i Makrona na posredan način bacila je novo svjetlo i na Makronovu izjavu – u istoj prilici u kojoj je govorio o "moždanoj smrti" NATO-a – kako je Bosna i Hercegovina "tempirana bomba" islamističke prijetnje u Evropi. Tramp je, naime, ponudio Makronu da Francuska preuzme "francuske teroriste uhapšene u Siriji i Iraku", a francuski predsjednik je odgovorio kako je "u odnosu na ukupan problem" među uhapšenim džihadistima "malo onih iz Evrope".
Zanimljivo: ista argumentacija kojom se u Bosni i Hercegovini odgovaralo na Makronovu izjavu o toj zemlji kao "tempiranoj bombi" u Evropi: tvrdilo se kako je više džihadista na stranim ratištima imala Francuska nego Bosna i Hercegovina. To je i tačno i – na žalost – pogrešno: u apsolutnim brojkama više ih je iz Francuske ali je u odnosu na broj stanovništva Bosna i Hercegovina daleko ispred Francuske i, kao i Kosovo i Makedonija, među prvih deset zemalja porijekla ratnika militantne organizacije "Islamska država".
Za NATO aspiracije Bosne i Hercegovine poučna su iskustva najmlađe članice Saveza, Crne Gore, i zemlje čiji se prijem u NATO očekuje početkom iduće godine, Sjeverne Makedonije.
Infografika: Hronologija puta BiH ka NATO-u
Crna Gora je od prijema u NATO prije dvije i po godine prošla i naknadni "prijemni ispit" od krajnje neugodne epizode na majskom samitu u Briselu 2017. u kojoj američki predsjednik gura crnogorskog premijera kako bi prošao u prvi red za fotografisanje lidera zemalja članica do Trampovog odgovora na pitanje jednog od njegovih omiljenih voditelja na Fox TV o tome zašto bi njegov sin – po članu 5 Povelje – morao ići da brani Crnu Goru. Tramp je tada rekao kako Crnogorci jesu "vrlo agresivan narod". "Oni mogu postati agresivni i, čestitam, vi ste u trećem svjetskom ratu".
U debati koja je uslijedila nakon tog intervjua objašnjeno je kako je član 5 primijenjen samo jednom u istoriji NATO-a kad su se zemlje članice pridružile Sjedinjenim Državama u intervenciji u Afganistanu nakon terorističkih napada 11. septembra 2001.
U ulozi u kojoj je Crna Gora bila kao nova članica prije dvije godine u Briselu sada je na samitu u Londonu bila Sjeverna Makedonija. Iako je njen prijem zbog odgađanja u političkim turbulencijama u Španiji ratifikacije odluke o prijemu Sjeverne Makedonije taj čin odgođen vjerovatno do proljeća 2020. godine, u Londonu se zastava Sjeverne Makedonije razvila sa zastavama 29 zemalja članica, a njen premijer Zoran Zaev objavio je na društvenim mrežama poruku oduševljenja: "Ispunjavamo san svih generacija, postajemo članica NATO-a".
Bosna i Hercegovina, u ostvarivanju vlastitih euroatlantskih aspiracija, može ponešto naučiti iz iskustva najmlađih članica Saveza: i Crna Gora i Sjeverna Makedonija suočavale su se s ruskim pokušajima ometanja tog njihovog strateškog izbora kao što se Bosni i Hercegovini, iz Rusije i njenih balkanskih ispostava, uporno dokazuje kako "postoje i druge alternative" osim euroatlantskih integracija.
Premijer Zaev je u Londonu rekao kako je njegova zemlja zaslužila članstvo i tako što je provela "program reformi" – što može značiti i da bosanskohercegovačko slanje u Brisel Programa reformi može biti po sadržaju isto što i godišnji nacionalni program (ANP) ako sadrži projekt usklađivanja nacionalnog zakonodavstva sa standardima NATO-a.
Radost pripadanja euroatlantskoj porodici naroda, koju danas dijele Crna Gora i Sjeverna Makedonija, mogla bi biti i inspiracija u bosanskohercegovačkim promišljanjima budućnosti.
Facebook Forum