Piše: Kemal Kurspahić
(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)
Ove nedjelje u rasplamsavanju krize izazvane bojkotom odlučivanja u institucijama države i Federacije Bosne i Hercegovine od strane vodeće i srpske i hrvatske partije najčešće spominjana i ključna riječ za razumijevanje opasnih razmjera te krize je - prijetnja.
Na jednoj strani: prijetnja srpskog lidera Milorada Dodika da će – ako ne bude ispunjen srpski ultimatum za uklanjanje stranih sudija iz državnog Ustavnog suda – Republika Srpska "poći svojim putem" a Bosne i Hercegovine "neće više biti".
Na drugoj: upozorenja američkih i evropskih diplomata, koja Dodik javno opisuje kao prijetnje, da se radi o antidejtonskom i antiustavnom djelovanju čiji bi se nosioci, sljedbenici i pomagači mogli suočiti s američkim a možda i evropskim sankcijama.
Dodik tim povodom – u verbalnoj paljbi o tome kako su mu prijetili i veći od sadašnjih američkih izaslanika na Balkanu koja liči na rastjerivanje straha – širi privid bezbrižnosti iz stihova njegove omiljene pjesme pod vašarskim šatrama ("ne može nam niko ništa") ali nepoštovanje i ugrožavanje mirovnog sporazuma u koji su Sjedinjene Države i njihovi saveznici uložili milijarde dolara, diplomatski autoritet i godine vojnog prisustva na Balkanu predstavlja opasno poigravanje interesima i svog i ostalih naroda na Balkanu.
Jedna od ključnih epizoda s neupitnim srpskim vođom iz devedesetih pokazuje da zov "vitalnih nacionalnih interesa" u našim podnebljima ima moć da potisne logiku pa i kada bi Dodiku bile predočene sankcije koje ga očekuju za ugrožavanje Dejtonskog sporazuma ne znači da bi on zbog toga mogao odustati od, kako kaže, svojih "snova" o spajanju njegovog entiteta sa Srbijom.
Riječ je o posljednjem susretu vodećeg američkog pregovarača na Balkanu devedesetih Ričarda Holbruka (Richard Holbrooke) i srpskog vođe Slobodana Miloševića krajem marta 1999.
Danas se, naravno, ne radi o vojnoj prijetnji već o vjerovatnim pojačanim ekonomskim sankcijama i diplomatskoj izolaciji ali ta epizoda je primjer koliko se daleko može ići u rizikovanju stvarnih radi mitoloških "interesa naroda".
Holbruk se nakon neuspjelih pokušaja da u posjeti svoje delegacije Beogradu postigne sporazum o mirnom rješenju krize na Kosovu na kraju još jednom vratio na razgovor u četiri oka s Miloševićem.
"Vi razumijete da će, ako ja danas odem bez sporazuma, smjesta početi bombardovanje?" – Ja to razumem. "Razumijete da će to biti žestoko, razorno i istrajno". - Vi ste velika zemlja, moćna zemlja i vi možete da učinite sve što hoćete. Mi vas ne možemo zaustaviti. "Je li vama apsolutno jasno šta će se desiti kad mi odemo?" – Da, vi ćete nas bombardovati.
Bombardovanje je počelo 30 sati kasnije i trajalo je 77 dana s masovnim ljudskim žrtvama – oko hiljadu poginulih u oružanim snagama i oko 500 među civilima – i rezultiralo je proglašenjem i priznanjem nezavisnosti Kosova.
Dodik je, nakon jednodušne međunarodne osude njegovog ultimatuma u vezi sa stranim sudijama u Ustavnom sudu, pokušao da ublaži štetu tvrdnjama kako nikad nije spomenuo otcjepljenje.
To zvuči neuvjerljivo pored izjava kako će entitet "krenuti svojim putem" a Bosne i Hercegovine "neće biti", ali je Dodikova antidejtonska retorika međunarodno široko dokumentovana.
Dovoljno je pogledati u bilješke u svakom šestomjesečnom izvještaju visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija.
Izvještaj od 8. maja 2019, navodi i sljedeće Dodikove izjave:
- (U reagovanju na inicijativu za ocjenu ustavnosti imena Republika Srpska): "Mi smo se svi okupili, i vlast i opozicija, i rekli da ćemo preduzeti mjere da odlučimo o svom statusu. Ne treba da bude sumnje o tome šta to znači, preduzećemo mjere, provesti referendum i otcijepiti se od Bosne i Hercegovine" (RTS Upitnik, 26. februar 2019.).
- "Stranci znaju da bi se Srbi otcijepili od BiH u prvoj prilici da to urade bez nasilja i rata, i Milorad Dodik nije jedini koji tako misli, nego većina naroda" (Radiosarajevo.ba-Srna, 10. januar 2019.).
- "BiH nije mjesto naše slobode, naša sloboda je samo RS povezana sa Srbijom, i to je to što mi vidimo" (Radiosarajevo.ba/Srna, 10. januar 2019.).
- "Mi smo već odvojeni, to samo još nije objavljeno... Najstabilnija opcija bila bi da se Srbi ujedine u jedinstvenu prosperitetnu državu Srbiju" (Večernje novosti, 15. april 2019.).
- "Sve ovo će se završiti referendumom. Osnovno pravo, na kojem smo koncipirali svaku od naših aktivnosti, je pravo naroda na samoopredjeljenje" (Espreso Intervju Nedjelje, 8. april 2019.).
- "BiH je neuspjela država. To je očito svima osim međunarodnim igračima" (RTRS, 9. april 2019.).
Navedene izjave o neminovnom raspadu neuspjele države davao je u svojstvu predsjedavajućeg njenog Predsjedništva i nerijetko u prisustvu – i uz prećutno odobravanje – predsjednika Srbije.
Tom odobravanju otvoreno se pridružuje i Ruska Federacija odbijajući da se pridruži ostalim članicama Savjeta za provedbu mira u osudi antiustavnog i antidejtonskog djelovanja entitetskog vođe.
- Specijal RSE – Tajne Dejtona
Sada, kad je po ocjeni najpozvanijih sponzora projekta mirne Bosne, bojkotom odlučivanja u državnim institucijama pređena "crvena linija" dopuštenog, jedino preostalo pitanje je: kakav će biti međunarodni odgovor?
Facebook Forum