Piše: Kemal Kurspahić
(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)
Ove nedjelje Bosna i Hercegovina se u dva uticajna centra svjetske politike, Njujorku i Berlinu, uz umjerene pohvala za prohodavanje na evropskom putu – ispunjavanje upitnika za članstvo u EU; usvajanje zakona o akcizama kao uslova za odobravanje sredstava Međunarodnog monetarnog fonda; trilateralni sastanak članova državnog Predsjedništva s predsjednicima Srbije i Hrvatske ... – predstavila i kao zemlja koju u odsustvu ujedinjujuće politike i vizije usmjerava neka vrsta autopilota. I kojoj je, za bilo kakav napredak ka evropskim integracijama, i dalje kritično potrebna međunarodna pomoć i savjet.
U Njujorku je međunarodni visoki predstavnik Valentin Inzko uspio da i od nečega što bi, kao 53. ritualni polugodišnji izvještaj Savjetu bezbjednosti, moglo postati dosadno napravi politički horror dokument citirajuću u footnotama autentične ratnohuškačke ili bar ratom zastrašujuće ili ratom prijeteće izjave najodgovornijih za očuvanje mirne Bosne.
Predsjednik Republike Srpske već je odavno šampion u najavama raspada države i otcjepljenja Republike Srpske. Ovom prilikom citirane su, pored ostalih, njegove sljedeće izjave:
"Garantujem da će nam nezavisnost Republike Srpske pasti u krilo kao zrela jabuka. Bosna i Hercegovina je neodrživa."
"Srpski narod danas ima dvije države – Srbiju i Republiku Srpsku."
"Mislim da bi treći entitet, koji bi imao ista prava kakva sada imaju Republika Srpska i Federacija, znatno ojačao hrvatsku poziciju."
Ovog puta mu se – u prizivanju trećeg entiteta ili nekog drugog načina koji će osigurati da Hrvati "sami biraju svog predstavnika" – pridružuju i visoki hrvatski zvaničnici:
"Ja sam siguran da ćemo mi ostvariti jednakopravnost. Hoće li to biti osigurano putem tri federalne jedinice ili šest, to je pitanje umjetnosti. Mora biti sporazum. Ja mogu sanjati o trećem entitetu. Mogu sanjati o nekoj drugoj organizaciji..." (Dragan Čović).
"Budite sigurni da ako ne bude izmjena izbornog zakona i ako Hrvati ne budu u mogućnosti da biraju svoje vlastite predstavnike, to će biti kraj Bosne i Hercegovine."
Kao primjer zapaljive retorike navode se i izjave kojima se veličaju osuđeni ratni zločinci.
"Presuda nije iznenađenje ali će ojačati uvjerenje srpskog naroda da je general Mladić heroj i patriota. U nemogućoj situaciji, on je organizovao vojsku Republike Srpske i spasio srpski narod od genocida." (Dodik).
"Presuda je zločin protiv svakog oficira HVO i cijelog hrvatskog naroda i kao takva neće doprinijeti pomirenju u BiH, koje je sada najpotrebnije." (Čović).
Ovu kolekciju zlih slutnji moguće obnove sukoba upotpunjavaju i novije izjave više bošnjačkih čelnika (Bakira Izetbegovića, Fadila Novalića i Fahrudina Radončića) među kojima se – s obzirom na njegov status "prvoga u Bošnjaka" – izdvaja Izetbegovićeva izjava:
"Proizvodićemo mobilne haubice, već proizvodimo puške, proizvodićemo dronove, konsolidovaćemo proizvodnju svih vrsta municije i raketnih sistema itd. To je namijenjeno tržištu ali i za 'ne-daj-Bože'."
U kontekstu tako suprotstavljenih politika, u kojima se obnavlja neposredno predratno miloševićevsko-tuđmansko razumijevanje o podmirivanju velikodržavnih apetita na račun Bosne i Hercegovine, jasno je zašto ni od koga traženi "izvještaj Republike Srpske" generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija ima samo jednog promotora i čitaoca: Rusiju.
Taj izvještaj u znatnoj mjeri se bavi dokazivanjem kako nema nikakvih nepoželjnih ruskih uticaja na srpski entitet i kako je najveća prijetnja bezbjednosti regiona i čak Evrope to što Bosna i Hercegovina postaje "sigurno utočište džihadista" uz pozivanje i na izvještaje hrvatske tajne službe predsjednici Hrvatske kako se islamske radikalne grupe "sve više koncentrišu u BiH neposredno uz granicu sa Hrvatskom i da u BiH živi između 5.000 i 10.000 islamskih radikala".
Predstavljajući stanje u Bosni i Hercegovini u tako mračnim tonovima entitetska vlada, nasuprot zahtjevima za ukidanje funkcije i uloge Visokog predstavnika i zamjenu stranih sudija u državnom Ustavnom sudu domaćim sudijama, samo doprinosi uvjerenju međunarodnih faktora da ni približno nisu ispunjeni uslovi za ukidanje kancelarije Visokog predstavnika, među kojima je i nalaz da je politička situacija u Bosni i Hercegovini stabilna a zemlja nepovratno na putu evropskih – ili, još bolje: euroatlantskih – integracija.
Isto tako, insistiranje kako Republika Srpska dosljedno poštuje "izvorni Dejtonski sporazum" moralo bi početi od poštovanja člana 1 Dejtonskog Ustava u kojem se kaže: "Republika Bosna i Hercegovina, čije će zvanično ime od sada biti Bosna i Hercegovina, nastaviće svoje zakonsko postojanje po međunarodnom pravu kao država čija je unutrašnja struktura modifikovana kako je ovdje predviđeno i u svojim današnjim međunarodno priznatim granicama".
Po "izvornom Dejtonu", dakle, jasno je kako je i Republika Srpska kao entitet unutar Bosne i Hercegovine ozakonjena tek u Dejtonu i kako neustavno obilježavanje 9. januara kao datuma nastanka Republike Srpske predstavlja i nepoštovanje Dejtonskog sporazuma.
Troglavo Predsjedništvo države je, izgleda, uspjelo da se za radnom večerom s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel u Berlinu uzdrži od licitiranja katalogom uzajamnih sumnjičenja, optužbi i napetosti i da se vrati kući zabavljeno slaganjem Rubikove kugle i rješavanjem kvadrature kruga kako je proces sporazumijevanja o Izbornom zakonu – nakon što su izbori već raspisani za 7. oktobra – opisao Izetbegović.
Facebook Forum