Autor: Wladimir van Wilgenburg, priredila Biljana Jovićević
Istraživač sa bojnog polja u Siriji Wladimir van Wilgenburg u mnoštvu različitih grupacija izdvojio je dominatno kurdske, ali i multietničke jedinice SDF, kao ključnog igrača u borbi protiv militantne organizacije "Islamska država" (IDIL). Detaljno je objasnio zašto ih smatra ključnim saveznikom za međunarodnu koaliciji predvođenu SAD u borbi protiv "Islamske države" u Siriji.
Kurdi najefikasniji u borbi protiv IDIL-a
Kurdi nikad nijesu imali sreće sa geografijom, uvijek bez svoje zemlje, a teritorijalno rasprostranjeni ili podijeljeni između Irana, Iraka, Sirije i Turske. U aktuelnoj krizi i zbog toga što se takozvani “islamski kalifat” graniči sa kurdskim oblastima u Siriji, sirijski Kurdi postali su jedan od najpouzdanijih saveznika međunarodne koalicije u borbi protiv militantne grupe “Islamska država”. Po svemu sudeći igraće jednu od važnijih uloga u osvajanju 'de facto' prijestonice IDIL-a, Rake.
Kurdi se izgleda savršeno uklapaju u aktulenu strategiju SAD fokusiranu na to da se poraze džihadističke grupe, a ne sirijski predsjednik Bašar al Asad, na kojeg su fokusirane najumjerenije pobunjeničke grupacije. Podrška nekim od umjerenih pobunjeničkih grupa predstavlja problem za Vašington, jer su pojedine od njih partneri sa Al Kaidinim saveznicima - Al Nusra frontom i selafističkim Džaiš al Islamom - u borbi protiv Asada. Utvrđeno je i da su neke pobunjeničke grupe američku vojnu pomoć dijelile džihadistima.
Dok su borci IDIL-a nedavno porazili pobunjenike u ofanzivama na sjeveru Sirije, sirijski Kurdi su bili uspješniji na bojnom polju i dokazali da su sposobni da se bore protiv “Islamske države” u blizini granice sa Turskom.
“Oni su bili i hrabri i uspješni”, rekao je nedavno portparol State Departmenta John Kirby u Vašingtonu.
Suprotstavljajući se sirijskim i ruskim vazdušnim udarima, pobunjenici su bili prilično uspješni u odbrani svojih teritorija već godinama, ali su bili nesposobni da ostvare bilo kakav uspjeh u borbi protiv IDIL-a.
Dok su pobunjenici protiv Asada gubili svoje bitke u blizini turske granice, Kurdi su napredovali na sjeveroistoku Sirije. Pukovnik Talal Silo, zvanični glasnogovornik Sirijskih demokratskih snaga (SDF), predvođenih Kurdima, rekao je da su imali tri moguća pravaca za kampanju nakon završetka operacije Šadadi u februaru: na zapad, prema Manbidži, na jug da oslobode sela oko Rake, ili jugoistočno prema Deir el Zoru. Kritičari kažu da SDF nije voljan da se bori izvan tradicionalnih kurdskih oblasti, ali kada sam pukovnika Sila pitao o tome tvrdnje je odbacio, rekavši:
"Naš cilj nijesu samo kurdski gradovi. Meta SDF nije samo da oslobodi kurdske regione, jer smo, na primjer, oslobodili sela oko Šadadija i južni region Hasakah, koji su kompletno arapski", precizirao je Silo i dodao: "U našim jedinicama nijesu samo Kurdi, već i Arapi, Turkmeni i hrišćani."
Jedan od glavnih ciljeva SDF je da prezmu kontrolu na sjeveru Sirije, uključujući i otvaranje koridora iz Kobanea do kurdske enklave Efrin. To je suprotno od ciljeva pobunjeničkih snaga koje podržava susjedna Turska, jer oni žele da iskoriste oblast sjeverne Sirije kao liniju snabdijevanja za Alepo, koji je trenutno pod opsadom snaga sirijskog režima. Nedavno su tamo ponovo izbili žestoki sukobi kada su pobunjenici pokušali da osvoje Tel Rifat od SDF trupa koje predvode Kurdi, što je dovelo do pogibije na desetina pobunjenika, naročito iz grupe Džaiš al Suna, čije je porijeklo iz Homsa.
Problem turske konfrontacije sa Kurdima
Sirijski kudski borci su dominantno pripadnici Demokratske partije jedinstva (PYD), koja je bliska Radničkoj partiji Kurdistana (PKK), militantnoj organizaciji ljevice koja je zabranjena u Turskoj. To je problem za Tursku, jer je Ankara protiv bilo kakavog oblika koalicione podrške za sirijske Kurde, naročito od kada je dvogodišnji prekid vatre između turskih Kurda i turske države propao u julu 2015. Čak je Turska davala podršku pobunjeničkim grupama, uključujući i džihadističke, sve u nadi da će poraziti PYD i Jedinice za narodnu zaštitu (YPG) na sjeveru Sirije, ali bezuspješno.
U februaru, Turska je počela da granatira kurdske grupe u Alepu, nakon što su Kurdi iskoristili prednost ruskog bombardovanja sirijskih pobunjeničkih grupa u blizini Azaza i preuzeli kontrolu nad avio bazom Menag. Turska je takođe granatirala jedinice savezničkih YPG snaga koje su pokušavale da pređu rijeku prema gradu pod kontrolom IDIL-a, Džarabulusu, u julu 2015. Izvan bojnog polja, Turska je uspjela da isključi PYD iz mirovnih pregovora u Ženevi.
No važno je napomenuti da kurdska Demokratska partija jedinstva (PYD), za razliku od iračkih kurdskih partija, slijedi multietničku ideologiju i njeni su lideri shvatili da je korisno i dobro regrutovati Arape i druge u regionima koji nijesu dominantno kurdski.
Snažna koalicija različitosti
U martu je PYD objavio da želi federalizaciju Sirije, u kojoj bi cijeli sjever, ne samo kurdski "Rojava" – sirijski Kurdistan, bio zastupljen. Uz to su imenovali jednog Arapa, Mansura Salouma, iz Tal Abjada kao kopredsjedavajućeg.
“Mi smo svi tu iz ove oblasti i sve etničke grupe će zajednički raditi na postizanju tog projekta”, rekao je Saloum.
Ovaj su potez, međutim, osudili i odbacili i Asadova vlada i opozicija. Plan je takođe protivan pristupu koji ima rivalski Kurdski nacionalni savjet (KNC), koji je dio sirijske opozicije i koji želi region Kurdistana, sličan onom u Iraku. Stoga je i KNC sa saveznicima osudilo PYD zbog težnje za federalizacijom Sirije, umjesto uspostavljanja "federalne zone Kurdistana".
Podrška federalizmu mogla bi YPG donijeti i nove neprijatelje. U miješovitoj sredini, gradu Kuamišli gdje su se vodili žestoki sukobi između sirijskog režima i Kurda krajem aprila, većina boraca su bili Arapi, ne Kurdi. Raniji sukobi između Asadovih snaga i Kurda u Alepu, Hasakahu i Kuamišliu bili su niskog intenziteta. To je bio prvi put da su se sukobi proširili kroz Kuamišli i na okolna područja. Tamošnji Kurdi misle da ih je sirijski režim napao jer se osjećaju jači nakon ruske podrške, kao i da bi im pokazali da odabacuju bilo kakvu formu federalizma.
Saradnja PYD sa Arapima nije nova. Oni su se fokusirali na saradnju sa aprapskim plemenima još od kada su osvojili sirijsko-iračku granicu zajedno sa borcima iz arapskog plemena Šamar, u oktobru 2013. Veze sa SAD uspostavljene su kasnije, kada je IDIL pokušao da osvoji Kobani i kada su ih odbili, izgubivši stotine boraca, uz vazdušnu podršku međunarodne kolicije predvođene SAD, kao i pomoć koju su dobili u oružju. Nakon što su primili podršku SAD uspjeli su da ostvare nekoliko pobjeda, porazivši snage IDIL-a u Tal Abjadu, Al Havlu i Al Šadadiju, sve arapskim oblastima.
Koliko vidim, SDF se fokusira na regrutovanje još više Arapa za buduće operacije. Iako su zvaničnici SAD govorili o Sirijskoj arapskoj koaliciji, u stvarnosti to su Arapi koji su se pridružili SDF. Do sada, nijesam sreo nikoga ko tvrdi da predstavlja Sirijsku arapsku koaliciju na sjeveru Sirije.
"Šta je Sirijska arapska koalicija?" pitao je Bandar al Humajdi, iz arapskih Sandid snaga koje su saveznici YPG. Arapi su se vrlo vjerovatno iz finasijskih razloga pridružili kurdskom SDF ili zbog činjenice da je riječ o najjačoj vojnoj snazi na sjeveru Sirije.
Štaviše, oni su jedna od tek nekoliko oružanih grupacija koje se zaista mogu suprostaviti “Islamskoj državi” na sjeveru Sirije i pri tom imaju dvije važne stvari: i jaku ideologiju i vojnu snagu. Pored toga, komanda i kontrola nad SDF-om još uvjek je dominantno kurdska iz YPG i Arapi nemaju veliku ulogu u vojnom vođstvu.
U bivšem uporištu IDIL-a, Al Šadadiju, dvojica Arapa pripadnika lokalne policije koje sam intervjuisao, rekli su mi da primaju platu od 80 dolara mjesečno.
"Priključio sam se radi oslobađanja grada od Daeša (uvredljivi arapski akronim za IDIL)” rekao je Eksaf Mohamed, dvadesettrogodišnji Arap. Iako su organizacije za ljudska prava optužile SDF za kršenje prva Arapa, mnogo lokalnih civila Arapa u regionu Hasakah dobrodošli su u SDF jedinice.
“U početku je postotak kurdskih vojnika u SDF jedinicama bio oko 60 posto, ali to se sada promijenilo, jer su ljudi koji se sada priključuju SDF uglavnom Arapi”, rekao je portparol SDF, pukovnik Silo.
U zatvoru koji je nekad bio pod kontrolom vlade u mjesti Alaji, Arapi koji su se priključili kurdskoj policiji, sada štite taj objekat.
”Arapi ovdje djeluju protiv režima, jer ih je režim ugnjetavao i zato što su vidjeli humanost na našoj strani”, kaže Bave Egid, kurdski policajac stacioniran u tom zatvoru.
SDF je snažna koalicija različitosti i ona koja će u doglednoj budućnosti vjerovatno biti ključni partner međunarodnoj koliciji koju SAD predvode u borbi protiv “Islamske države” u Siriji.
****
Wladimir van Wilgenburg trenutno je u Kuamišliu, na sjeveru Sirije, gdje predvodi istraživački projekat za Irački institut za strateške studije (IIST), koji je formirao Međunarodni razvojni istraživački centar (IDRC) o sirijskim Kurdima.
