Vlada Republike Srpske potrošila je od 2007. godine do danas na lobističke i advokatske firme više od 20 miliona maraka. U taj iznos nisu uračunate milionske sume za otvaranje entitetskih predstavništava u inostranstvu, kao i odlasci domaćih, te posjete stranih zvaničnika RS koje su imale predznak lobiranja. Nisu uračunati ni veliki poslovi sklopljeni sa sumnjivim partnerima, čiju cijenu će građani RS tek da plate.
Desetine miliona maraka koje je RS potrošila na lobiranje nisu rezultirale stranim investicijama u taj entitet, niti njegovim boljim imidžom u međunarodnoj javnosti. Poreski obveznici uskraćeni su za informaciju na šta tačno je utrošen njihov novac jer su izostali izvještaji Narodnoj skupštini Republike Srpske o poslovima koje lobisti rade u interesu tog entiteta. Ipak, analitičari se slažu da jedinu korist od lobiranja imaju pojedinci iz vlasti.
Urednik portala Istinito Željko Raljić kaže da lobiranje ide u tri pravca – Sjedinjene Američke Države, Rusija i Izrael. On ističe da se u RS veoma vodi računa o tome čije kompanije će dobiti neki posao.
„Postoje ozbiljne indicije da se radi o poslovima čija je krajnja svrha lobiranje u korist vladajućih struktura u RS. U prvom redu treba postaviti pitanje zašto je Komsar Enerdži (Comsar Eneregy) kompaniji, koja gradi termoelektranu u Ugljeviku, dato 90 posto vlasništva, ili zašto je njemačkoj kompaniji RWE dato 60 posto, uz mogućnost 20 dodatnih procenata vlasništva kada je riječ o koncesiji gornja Drina. To pojedini analitičari u RS dovode u tijesnu vezu sa slučajem Hipo banka“, navodi Raljić.
Pojedini mediji objavili su da tužilaštvo u Minhenu vodi istragu protiv predsjednika RS Milorada Dodika i njegovog sina Igora zbog navodnih malverzacija u Hipo Alpe Adrija banci. Dio javnosti zbog toga se pita da li je slučajnost strateško partnerstvo sa njemačkom kompanijom RWE na projektu “Gornja Drina”, gdje je udio njemačke firme u vlasništvu čak 60 posto.
Direktor Ekonomskog institute u Bijeljini Aleksa Milojević kaže da su ove investicije korisne samo za politiku, jer domaće vlasti nisu u stanju da naprave preduzeća, već samo da se zadužuju i rasprodaju bogastva. Na pitanje o kakvom lobiranju se tu radi, Milojević kaže:
„Sumnjive veze - jer da je to transparentno, onda bi Vlada napravila studiju o tome i onda bi se na bazi te studije pravio izbor investitora. A onda, ugledajući se na Zapad, i Drina i Ugljevik bili bi u stopostotonom vlasništvu, ne bi se nigdje nikome to ustupilo u koncesiju. Ja mislim da je potpuno netransparentno i potpuno problematično dovođenje takvih investitora jer ti investitori nisu odabrani tenderom, nisu javno izabrani, nego su oni uvijek izgleda u četiri oka dovođeni. Naši poklanjaju prirodna bogatstva drugima - i to sve govori da su te sve veze sumnjive.“
Manifestaciona diplomatija
A o zvaničnom lobiranju u interesu RS, javnost je takođe vrlo malo mogla da sazna. Entitetska ministarka za ekonomske odnose i regionalnu saradnju Željka Cvijanović ranije je izjavila da su zadaci postavljeni pred advokatske i lobističke kuće u potpunosti ispunjeni. Poreski obveznici su ostali uskraćeni za odgovor koji tačno zadaci.
„U pitanju su ugovori koji nose oznaku interno, dakle imaju određeni stepen tajnosti. Za prošlu godinu su planirana sredstva u ukupnom iznosu od šest miliona KM, a za ovu godinu 5,6 miliona KM“, navela je Cvijanović.
Aleksandar Trifunović
Svi ti milioni, i prema mišljenju urednika medijskog projekta Buka Aleksandra Trifunovića, nisu donijeli korist Republici Srpskoj.
„Ali Milorad Dodik je u svakom slučaju proftirao lično. Mislim da su sve posjete koje su mu upriličene - u kojima je on posjećivao prije svega mislim na ruske visoke državnike, pa onda izrealske - bile rezultat lobističkih kuća koje su njemu izlazile u susret. A što se tiče same RS, ona nije imala apsolutno nikakvu korist od toga“, ocjenjuje Trifunović.
Ne djelu je, kaže Trifunović, manifestaciona diplomatija gdje treba da se vidi kako, naprimjer, zvaničnici Izraela dolaze u Republiku Srpsku i podržavaju domaće vlasti. Tako je u dijelu javnosti prepoznata i posjeta izraelskog ministra vanjskih poslova Avigdora Libermana (Lieberman) u septembru ove godine.
„I ono što je sasvim sigurno je to da je njegov boravak bio plaćen iz budžetskih sredstava, tačnije rečeno iz džepova građana RS. Ta posjeta je čak skrivana od očiju javnosti i tek kada je gospodin Liberman iz Dubrovnika odletio u Izrael rečeno je kako je on izjavio da je RS najljepša na svijetu. Od te izjave građani RS nemaju nikakve koristi“, ističe Željko Raljić.
U javnosti se ipak ranije saznalo da su za Republiku Srpsku lobirale kompanije “Hill & Knowlton International” iz Belgije - na području Evrope, i “Quinn Gillespie Associates” na području Sjednjenih Američkih Država. O njihovim efektima do sada se ništa nije uspjelo saznati. A ekonomisti ističu da će efekte neformalnog lobiranja, poput poslova sa ruskim tajkunima, građani Republike Srpske decenijama osjećati.
