Porodica Kovač, koja je 1992. godine iz Foče izbjegla u Francusku, zatražila je preko francuskog pravosuđa novčanu odštetu od bivših lidera Srba u BiH - Radovana Karadžića, Biljane Plavšić i Ratka Mladića.
O ovom slučaju, sud u Parizu će se izjasniti krajem februara naredne godine.
Bošnjačku porodicu Kovač u aprilu 1992. u njihovoj kući u Foči napale su snage bosanskih Srba, neke od članova porodice pretukli i ubili, a potom zapalili kuću.
Preživjeli članovi porodice Kovač, koji su u međuvremenu postali francuski državljani, podnijeli su zahtjev jednom pariškom sudu protiv Karadžića, Plavšićeve i Mladića. Za preterpljenu traumu zatražili su milion eura odštete, što je prvi takav slučaj u Evropi.
Advokat Kovačevih, Ivan Jurasinović, rekao je da su suđenja za ratne zločine u pariškom sudu neuobičajena, ali i podsjetio da procedura u Hagu predviđa da se žrtve radi odštete mogu obratiti domaćem sudu.
Upravo pojam domaći sud može biti sporan, kaže banjalučki advokat Miroslav Mikeš i pojašnjava:
„Principijelan stav je, koji inače egzistira u većini zemalja evropsko- kontinentalne škole prava, da se tužba podnosi mjesno nadležnom sudu gdje tuženi imaju prebivalište ili boravište. Prebivalište Biljane Plavšić je u Beogradu, boravište Radovana Karadžića je u Hagu, Ratka Mladića u ovom momentu nepoznato, a šteta ako je nastala, nastala je u Sarajevu, tako da principi koji bi se u BiH primjenjivali ne bi bili takvi da se može u nekoj drugoj državi podnijeti tužba. Međutim, za Franusku ne znam. Vi znate da u Belgiji postoji zakon da, kad je genocid u pitanju i teški ratni zločini, se mogu podnositi krivične prijave i voditi krivični postupci protiv ljudi koji nikada nisu imali bilo kakve dodirne tačke sa Belgijom, tako da zaista ne znam u Francuskoj kakvo je zakonodavstvo.“
Moralna satisfakcija
Žrtve, međutim, podsjećaju da je jedan sud u Njujorku Radovana Karadžića već osudio po tužbi sedam žena koje su bile zatvorene u Omarskoj kod Prijedora i da im je dužan na ime odštete isplatiti 700.000 dolara.
Više od materijalne nadoknade ovakve presude su moralna satisfakcija jer žrtve u BiH teško se odlučuju na pojedinačne tužbe, ističe Enisa Salčinović, predsjednica sekcije žena Saveza logoraša BiH.
Fadila Memišević, foto: Midhat Poturović„Nijedna do sada nije podnijela nijednu tužbu jer materijalnih sredstava nije bilo za tako nešto. Pod broj dva, ni moralnu satisfakciju žene u jednom vremenu nisu imale jer je bila samo borba za preživljavanje, a nikako da mi idemo sad nekoga tamo da tužimo, i ganjamo, jer je to proces koji traje dugo i košta puno, a 85 posto naših članica je siromašno. Prema tome, kad se niko drugi nije ponudio da bude procesuiran neko od strane države, kantona ili Federacije, onda ni one nisu mogle. Tako da mi je baš drago da je taj prvi slučaj počeo, pa možda će nam se neko pridružiti i pomoći da se i mi ostali izborimo, jer ima nas koji bismo željeli da podnesemo tužbe“, navodi Enisa Salčinović.
Predsjednica Društva za ugrožene narode u BiH Fadila Memišević, koja je učestvovala u procesu protiv Radovana Karadžića pred sudom u Njujorku, smatra da se može očekivati izvršenje presude po kojoj je dužan isplatiti 700.000 dolara odštete.
„Ja znam za njujorški slučaj - američki sud je nešto drugačiji – oni su blokirali imovinu Radovana Karadžića, ustvari poslali su zahtjev bankama jer javna je tajna da Karadžić u bankama Evrope, u švicarskim bankama ima novac, ne on sam nego i članovi njegove porodice. Taj novac je blokiran. Kada će biti - vjerovatno se čeka presuda Međunarodnog suda u Hagu, ja pretpostavljam. Ja smatram da je to u svakom slučaju i jedan psihički debalans kod ljudi, to je ustvari ne samo zadovoljenje pravde nego to je i pitanje etike. Kao i tužba BiH protiv Srbije i Crne Gore - mi smo u biti trebali dobiti tu odštetu, ali u prvoj liniji je bila presuda“, kaže Fadila Memišević.
Iako je ovo prva pojedinačna tužba za novačnu nadoknadu protiv Karadžića, Mladića i Plavšićeve u Evropi, zbog traume i ratnog zločina, pred sudovima u BiH nalaze se na hiljade sličnih u kojima su žrtve tužile RS, odnosno Federaciju BiH. 15.000 logoraša traži od RS odštetu za nanesenu nematerijalnu štetu, a prije tri dana dana Pravobranilaštvo RS primilo je iz Opštinskog suda u Sarajevu 1.400 tužbi civilnih žrtava rata zbog granatiranja Sarajeva.
Zahtijeva se isplata preko 900 miliona KM, a pravni osnov je haška presuda generalu VRS Stanislavu Galiću.
Crna Gora je prva zemlja u regionu čiji je sud donio odluku o isplaćivanju odšteta porodicama ratnih žrtava, 2008. U 42 procesa po tužbama zbog deportacija u maju 1992. godine postignuto je sudsko poravnanje u iznosu od 4,13 miliona eura.
O ovom slučaju, sud u Parizu će se izjasniti krajem februara naredne godine.
Bošnjačku porodicu Kovač u aprilu 1992. u njihovoj kući u Foči napale su snage bosanskih Srba, neke od članova porodice pretukli i ubili, a potom zapalili kuću.
Preživjeli članovi porodice Kovač, koji su u međuvremenu postali francuski državljani, podnijeli su zahtjev jednom pariškom sudu protiv Karadžića, Plavšićeve i Mladića. Za preterpljenu traumu zatražili su milion eura odštete, što je prvi takav slučaj u Evropi.
Advokat Kovačevih, Ivan Jurasinović, rekao je da su suđenja za ratne zločine u pariškom sudu neuobičajena, ali i podsjetio da procedura u Hagu predviđa da se žrtve radi odštete mogu obratiti domaćem sudu.
Upravo pojam domaći sud može biti sporan, kaže banjalučki advokat Miroslav Mikeš i pojašnjava:
„Principijelan stav je, koji inače egzistira u većini zemalja evropsko- kontinentalne škole prava, da se tužba podnosi mjesno nadležnom sudu gdje tuženi imaju prebivalište ili boravište. Prebivalište Biljane Plavšić je u Beogradu, boravište Radovana Karadžića je u Hagu, Ratka Mladića u ovom momentu nepoznato, a šteta ako je nastala, nastala je u Sarajevu, tako da principi koji bi se u BiH primjenjivali ne bi bili takvi da se može u nekoj drugoj državi podnijeti tužba. Međutim, za Franusku ne znam. Vi znate da u Belgiji postoji zakon da, kad je genocid u pitanju i teški ratni zločini, se mogu podnositi krivične prijave i voditi krivični postupci protiv ljudi koji nikada nisu imali bilo kakve dodirne tačke sa Belgijom, tako da zaista ne znam u Francuskoj kakvo je zakonodavstvo.“
Moralna satisfakcija
Žrtve, međutim, podsjećaju da je jedan sud u Njujorku Radovana Karadžića već osudio po tužbi sedam žena koje su bile zatvorene u Omarskoj kod Prijedora i da im je dužan na ime odštete isplatiti 700.000 dolara.
Više od materijalne nadoknade ovakve presude su moralna satisfakcija jer žrtve u BiH teško se odlučuju na pojedinačne tužbe, ističe Enisa Salčinović, predsjednica sekcije žena Saveza logoraša BiH.
Predsjednica Društva za ugrožene narode u BiH Fadila Memišević, koja je učestvovala u procesu protiv Radovana Karadžića pred sudom u Njujorku, smatra da se može očekivati izvršenje presude po kojoj je dužan isplatiti 700.000 dolara odštete.
„Ja znam za njujorški slučaj - američki sud je nešto drugačiji – oni su blokirali imovinu Radovana Karadžića, ustvari poslali su zahtjev bankama jer javna je tajna da Karadžić u bankama Evrope, u švicarskim bankama ima novac, ne on sam nego i članovi njegove porodice. Taj novac je blokiran. Kada će biti - vjerovatno se čeka presuda Međunarodnog suda u Hagu, ja pretpostavljam. Ja smatram da je to u svakom slučaju i jedan psihički debalans kod ljudi, to je ustvari ne samo zadovoljenje pravde nego to je i pitanje etike. Kao i tužba BiH protiv Srbije i Crne Gore - mi smo u biti trebali dobiti tu odštetu, ali u prvoj liniji je bila presuda“, kaže Fadila Memišević.
Iako je ovo prva pojedinačna tužba za novačnu nadoknadu protiv Karadžića, Mladića i Plavšićeve u Evropi, zbog traume i ratnog zločina, pred sudovima u BiH nalaze se na hiljade sličnih u kojima su žrtve tužile RS, odnosno Federaciju BiH. 15.000 logoraša traži od RS odštetu za nanesenu nematerijalnu štetu, a prije tri dana dana Pravobranilaštvo RS primilo je iz Opštinskog suda u Sarajevu 1.400 tužbi civilnih žrtava rata zbog granatiranja Sarajeva.
Zahtijeva se isplata preko 900 miliona KM, a pravni osnov je haška presuda generalu VRS Stanislavu Galiću.
Crna Gora je prva zemlja u regionu čiji je sud donio odluku o isplaćivanju odšteta porodicama ratnih žrtava, 2008. U 42 procesa po tužbama zbog deportacija u maju 1992. godine postignuto je sudsko poravnanje u iznosu od 4,13 miliona eura.
