Od početka 2026. osam žena je ubijeno na Kosovu, a počinioci su najčešće partneri ili bivši partneri. To znači da je u prosjeku svakih pet sedmica ubijena po jedna žena.
Posljednje ubistvo, Arlinde Zekaj u Vitomirici, Peć, 25. oktobra, ponovo je otvorilo javnu raspravu o reakciji institucija na nasilje u porodici i djelotvornosti mehanizama zaštite.
Tri dana prije ubistva, Zekaj se žalila glavnom tužiocu u Peći na način na koji institucije postupaju u njenom slučaju i upozorila da joj je život u opasnosti.
Arrita Rezniqi iz Kosovskog pravnog instituta (KLI) kaže da, kada žena zatraži pomoć i upozori da je u opasnosti, institucije moraju odmah reagovati i poduzeti konkretne mjere.
"Prijem izjave, evidentiranje slučaja ili prosljeđivanje dokumenata nisu dovoljni da bi se smatralo da je ova obaveza ispunjena", kaže Rezniqi.
Procjena rizika, naglašava ona, trebala bi se ponavljati tokom cijelog postupka, posebno kada se pojave nove prijetnje ili se okolnosti promijene.
Zekaj je željela da se vrati u svoj dom, u skladu sa sudskom odlukom kojom joj je priznato pravo na zajedničko korištenje te kuće s bivšim suprugom.
Osnovno tužilaštvo u Peći dan nakon ubistva saopćilo je da joj je bivši suprug prijetio te da je, nakon saslušanja obje strane, zadržan u pritvoru, a Zekaj se vratila kući, gdje je živio i njen sin.
Međutim, samo nekoliko minuta nakon njenog povratka, Zekaj je, kako se sumnja, nasmrt pretukao djever. Hronologija koju je objavilo Tužilaštvo ne pojašnjava da li je procijenjen rizik koji su predstavljali drugi članovi porodice i koje su mjere poduzete kako bi se osigurala njena sigurnost nakon povratka.
Osumnjičeni za ubistvo i dalje je u bjekstvu, dok je Osnovno tužilaštvo u Peći zatražilo određivanje pritvora za bivšeg supruga zbog "nepoštivanja suda", odnosno zbog kršenja naloga kojim mu je zabranjeno fizičko ili psihičko nasilje nad Zekaj.
Rezniqi kaže da, kada je rizik prepoznatljiv, ali se ne poduzmu zaštitne mjere, posljedice mogu biti ozbiljne.
"Potcjenjivanje prijetnji, tretiranje nasilja kao privatnih sporova, nepotpune istrage i izostanak reakcije na kršenje mjera mogu žrtvu ostaviti izloženu eskalaciji nasilja", kaže ona.
Nakon ubistva Zekaj, glavni državni tužilac zatražio je detaljan izvještaj kako bi se razjasnilo da li je bilo propusta i odgovornosti na institucionalnom ili pojedinačnom nivou.
Međutim, Rezniqi naglašava da odgovornost ne bi smjela ostati samo na javnim izjavama, već bi trebalo ispitati postupke svakog uključenog službenika.
"Kultura nekažnjivosti institucionalnih službenika mora prestati", kaže Rezniqi.
Raniji propusti
Pitanja o reakciji države na nasilje u porodici nisu nova. U martu 2023. godine, Ustavni sud utvrdio je da je država prekršila pravo na život Sebahate Morine, koju je njen bivši suprug ubio 2021. godine.
U augustu iste godine, Amnesty International izvijestio je da se žene koje pokušavaju pobjeći iz nasilnih veza na Kosovu suočavaju s nesigurnošću i nedostatkom državne podrške za samostalan život, zbog čega su neke od njih prisiljene vratiti se u nasilne situacije, navodi se u izvještaju.
U izvještaju je izražena i zabrinutost zbog načina na koji institucije postupaju u slučajevima nasilja, uključujući njegovo umanjivanje i nedjelotvornu primjenu zaštitnih mjera.
Kosovo je 2023. godine izmijenilo zakonodavstvo kako bi se prioritet dao istrazi i krivičnom gonjenju u slučajevima nasilja u porodici.
U međuvremenu, u decembru 2024. godine, počeo je s radom sistem elektronskog nadzora za praćenje osoba kojima sudovi izreknu zaštitne mjere. Međutim, upotreba ovog sistema i dalje je ograničena.
Za sociologinju Dhuratu Prokshi, problem nije samo u primjeni zakona, već i u načinu na koji se nasilje nad ženama razumije i tretira u društvu i institucijama.
"Broj ubistava pokazuje da su načini na koje institucije sprečavaju ubistva nevidljivi. Institucije, tačnije, djeluju nakon samog čina, nakon što se ubistva već dogode", kaže Prokshi.
Prema njenim riječima, psihičko nasilje, prijetnje i slučajevi s blažim fizičkim posljedicama često se umanjuju, dok zahtjevi za dodatnim dokazima mogu ometati ozbiljno razmatranje slučajeva.
Prokshi naglašava da su institucionalni službenici dio istog društva i da patrijarhalne norme mogu utjecati na način na koji postupaju u slučajevima nasilja nad ženama. Ona poziva na angažiranje specijaliziranog osoblja koje nasilje neće tretirati kao privatnu stvar i koje će nastaviti pratiti slučajeve čak i kada žrtva povuče prijavu.
Rezniqi kaže da je, iako je pravni okvir unaprijeđen, njegova primjena i dalje izazov. Potrebne su dokumentirane procjene rizika, hitna koordinacija u slučajevima visokog rizika i jasno utvrđene odgovornosti za provođenje zaštitnih mjera.
Prema riječima Rezniqi, kada se utvrdi nemar u izvršavanju dužnosti, trebalo bi razmotriti disciplinsku odgovornost, a kada su ispunjeni zakonski uslovi, i krivičnu odgovornost.
U pismu upućenom institucijama tri dana prije ubistva, Zekaj je zatražila hitne mjere protiv službenika koji, prema njenim riječima, nisu ispunili svoje dužnosti, kao i hitno provođenje sudske odluke koja se odnosi na kuću.
"Nadam se da neće doći dan kada ćete vi i odgovorne institucije biti prisiljeni polagati račune tek nakon što mi život bude oduzet. Sada razumijem zašto ima toliko ubistava!", napisala je.
Kako se može unaprijediti zaštita žena?
Dan nakon ubistva Zekaj, Skupština je usvojila rezoluciju kojom se traži parlamentarna istraga o odgovornosti u slučaju Zekaj, kao i hitno preispitivanje, u roku od 72 sata, aktivnih slučajeva nasilja u porodici s visokim rizikom.
Pored mjera na koje se poziva rezolucija, iskustva drugih zemalja pokazuju kako se zaštita žena može unaprijediti u praksi.
Nijedan sistem na svijetu nije u potpunosti iskorijenio femicid. Iskustva Španije i Australije pokazuju neke od načina na koje institucije mogu unaprijediti svoj odgovor na nasilje nad ženama: procjenom rizika, koordinacijom institucija i preispitivanjem slučajeva smrti povezanih s nasiljem u porodici. Ipak, femicidi se i dalje događaju u obje zemlje.
U Španiji je broj žena koje su ubili partneri ili bivši partneri smanjen sa 659 u periodu od 2003. do 2012. godine na 526 u periodu od 2013. do 2022. godine, prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova.
Nasilje nad ženama
Kakvi ožiljci ostaju nakon nasilja? Kako porodice i žrtve nasilja nastavljaju dalje sa životima zauvijek obilježenim traumom?
Uprkos Istanbulskoj konvenciji i zakonskim okvirima rodno uslovljeno nasilje je i dalje sveprisutno u zemljama Zapadnog Balkana.
U "Ispričaj mi" pronađite priče onih koji su preživjeli rodno zasnovano nasilje, kao i svjedočenja porodica žena kojih više nema.
Saznajte i kako prijaviti nasilje u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Kosovu i Sjevernoj Makedoniji.
Iako nije poznato koja je konkretna mjera utjecala na ovo smanjenje, zemlja je 2004. godine usvojila sveobuhvatan zakon protiv rodno zasnovanog nasilja i uspostavila specijalizirane sudove za postupanje u slučajevima nasilja nad ženama, čime je omogućena koordiniranija reakcija u krivičnim postupcima i povezanim porodičnim predmetima.
Kasnije je uspostavljen policijski sistem VioGén, koji procjenjuje rizik od ponavljanja nasilja i pomaže u određivanju zaštitnih mjera. Sistem također omogućava razmjenu informacija između uključenih institucija. Španija prikuplja i analizira podatke o ubistvima kako bi utvrdila ponavljajuće faktore rizika i unaprijedila institucionalnu reakciju.
U Australiji, drugi mehanizam ima za cilj utvrđivanje institucionalnih propusta. U pojedinim saveznim državama i teritorijama djeluju timovi koji preispituju smrtne slučajeve povezane s nasiljem u porodici, analiziraju prethodne prijave i reakcije institucija te daju preporuke za sprečavanje novih slučajeva.
Naprimjer, u saveznoj državi Novi Južni Vels takav tim osnovan je 2010. godine, dok je godinu dana kasnije uspostavljena nacionalna mreža koja okuplja specijalizirane timove za preispitivanje smrtnih slučajeva u kontekstu nasilja u porodici i omogućava razmjenu podataka, nalaza i preporuka među njima.
Timovi ispituju okolnosti smrti i historiju nasilja koja joj je prethodila kako bi prepoznali znakove opasnosti i mogućnosti za intervenciju. Analiziraju koje su informacije institucije imale, kako su reagovale na prethodne prijave i gdje je moglo doći do propusta u pružanju usluga. Upoređujući i međusobno slučajeve, timovi prepoznaju obrasce koji se ponavljaju i daju preporuke za unapređenje institucionalnog odgovora.
Iskustva Španije i Australije pokazuju da se zaštita ne završava prijavljivanjem nasilja. Potrebno je da institucije procjenjuju rizik, razmjenjuju informacije i uče iz prethodnih slučajeva, uključujući i ispitivanje onoga što je pošlo po zlu kada je žena ubijena.
Na Kosovu se nasilje u porodici može prijaviti na broju 0800 19 999.
Telefonska linija za advokate žrtava je 0800 11 112.
Sigurne kuće postoje u gotovo svim regionima i one su otvorene za sve etničke zajednice koje žive na Kosovu. Neke od sigurnih kuća nalaze se u opštinama Đakovica, Peć, Novo Brdo i Zubin Potok.
SOS linije sigurnih kuća su 0800 800 01 i 0800 21 000.
Mreža žena Kosova je mreža ženskih grupa i organizacija iz različitih dijelova Kosova, a ima 190 članica među kojima su i one koje nude besplatnu pravnu pomoć i savjetovalište.
Broj policije je 192.