Niko ne vjeruje da će sukob između Izraela i Hamasa, koji je eskalirao masivnim vazdužnim udarima na Gazu, trajati duže od nedjelju ili dvije dana, kaže Remi Daniel, stručnjak iz Instituta za studije nacionalne sigurnosti u Izraelu, u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Ipak, ovaj sagovornik podvlači da situacija lako može izmaći kontroli te da je zbog toga nezahvalno praviti procjene.
Takođe, Daniel govori i o mogućim benefitima koje bi Kosovo moglo imati nakon odluke da svoju ambasadu otvori u Jerusalemu, po osnovu Vašingtonskog sporazuma postignutog prošle, 2020. godine.
RSE: Posljednjih dana vidimo eskalaciju nasilja u Jerusalemu. Možete li nam reći zašto je došlo do toga?
Daniel: Mislim da je ova eskalacija rezultat brojnih faktora, koji zajedno kreiraju eksplozivnu situaciju s obje strane. U početku s palestinske strane, mjesec Ramazan uvijek je napet mjesec u palestinskoj politici. Postoji rivalstvo između različitih političkih grupa.
Vjerovatno znate da su planirani palestinski izbori između Fataha i Hamasa, koji su otkazani. Hamas, koji je više islamistička teroristička grupa, pokušava osigurati veću moć u palestinskom društvu. Ovo je otvorilo mogućnosti za palestinske grupe da stvore napetu situaciju s Izraelom.
U međuvremenu, na izraelskoj strani je činjenica da je politička situacija vrlo nestabilna, sa slabom vladom i porastom desničarskih grupa, koje su, između ostalih, podržale premijera Benjamina Netanyahua. Sve ovo stvara situaciju u kojoj svaki događaj može dovesti do eskalacije. Tako smo imali izbacivanje Palestinaca iz svojih kuća u kvartu Sheikh Jarrah u Jerusalemu, zatim obilježavanje Dana Jerusalema od strane grupa izraelskih nacionalista, i sve je to dovelo do eskalacije kao rezultat dugoročnih, srednjoročnih i kratkoročnih problema Palestinaca i Izraela.
RSE: Kako vidite situaciju u narednim danima. Šta se može dogoditi?
Daniel: Prilično je složeno procjenjivati šta se može dogoditi. Jasno je da neće prestati danas. Obje strane su pokazale da su spremne za nastavak i borbu. Izraelska vojska je rekla da će ovo potrajati najmanje nekoliko dana. Međutim, čini se da ovo nije nešto što će trajati više od tjedan ili dva.
Niko tako nešto ne želi, ali istina je i da je to situaciju koju je teško kontrolisati. Što god strane namjeravale učiniti i iskoristiti ovu rundu borbi između Izraela i Hamasa, situacija bi mogla brzo izmaći kontroli i ne možemo znati što bi se moglo dogoditi sljedeće.
RSE: Pređimo na Balkan. Kosovo i Srbija vode dijalog uz posredovanje Evropske unije radi postizanja sveobuhvatnog sporazuma o normalizaciji odnosa. Mnogi analitičari kažu da bismo, ako se nastavi dijalog između Kosova i Srbije, mogli imati sličnu situaciju kao između Palestinaca i Izraela, ili čak između Grka i kiparskih Turaka. Vidite li sličnosti?
Daniel: Da, postoje neke sličnosti. Možda bismo prvo trebali razgovarati o tome što ti ljudi misle kad kažu da situacija može biti kao kod Palestinaca i Izraelaca - situacija u kojoj svi pokušaji postizanja dugoročnog sporazuma propadnu i ljudi se naviknu ili neka situacija gdje nema rata ali ni mira?
U slučaju Kosova i Srbije postoje sličnosti, jer se radi o činjenici da se radi o relativno maloj teritoriji sa dosta konfliktnih pitanja, zatim pitanjima legitimiteta, odnosno pitanjima koja su vrlo osjetljiva i izazivaju puno emocija u oba društva. Vidim i pokušaj međunarodne zajednice da odigra ulogu, iako to nije uvijek pozitivno. Sve smo to vidjeli i još uvijek vidimo u sporu Izraela s Palestincima. Dakle, postoji dosta sličnosti između ova dva slučaja.
Dijalog Srbije i Kosova 2011-2020.
Uticaj Kine, Rusije i Turske na Balkanu
RSE: Zemlje Zapadnog Balkana teže članstvu u Evropskoj uniji, ali uticaj drugih sila se povećao posljednjih godina. Ovdje govorim o Kini, Rusiji i Turskoj. Šta mislite koja je njihova svrha?
Daniel: Mislim da je to zanimljiv fenomen jer je Balkan od strateške važnosti, jer za Tursku, Rusiju i Kinu, balkanske zemlje su ulaz na Mediteran, ali i u Evropu. Dakle, napor ovih sila da prošire svoj uticaj na Balkanu takođe je pokušaj da utiču na Evropsku uniju. Oni imaju dvosmislenu politiku, jer im je cilj da imaju snažan uticaj na Zapadnom Balkanu, ali također im je potrebno da Evropska unija ostane važan igrač u regiji.
Jer ono što ove tri sile žele od Zapadnog Balkana nije samo kontrola država Balkana, već i da im budu vrata prema Evropi. Dakle, to je komplikovana igra koju ove zemlje pokušavaju igrati s manje ili više uspjeha, ali nemoguće je razumjeti namjeru uticaja na Balkan, a da se na Evropsku uniju ne gleda kao na igrača u ovoj regiji.
RSE: Da li se pristup Turske Zapadnom Balkanu promijenio? Vidjeli smo porast investicija u Srbiji, zatim snažnije zalaganje za kulturne veze sa Kosovom i Bosnom. Zašto se povećao interes Turske za region?
Daniel: Porast uticaja Turske nije nešto novo, počeo je krajem Hladnog rata, početkom ratova u bivšoj Jugoslaviji. Zanimljivo je jer je bilo nekoliko faza djelovanja na Zapadnom Balkanu. Imali smo 90-ih i ranih 2000-ih godina Tursku koja je djelovala sa Zapadom, sa NATO savezom, SAD-om i Evropskom unijom. Zatim imate više neoosmansko razdoblje zasnovano na religiji i zajedničkim vrijednostima, sve do 2016. godine.
Sada smo u trećoj fazi turskog aktivizam na Zapadnom Balkanu i ova faza se zasniva na ličnim vezama između (turskog predsjednika, Reccep Tayipa) Erdoana i lokalnih lidera, na primjer u Srbiji je to vrlo važno.
Pa zašto je Turska tako aktivna? Kao što sam rekao, Balkan je geografski ulaz u Evropu, zatim iz trgovinskih i političkih razloga, ali to je i regija za koju Turska smatra da ima poseban legitimitet, zbog historije iz vremena Otomanskog carstva, zatim geografska blizina, te vjerski aspekt i ideja da Turska možda ima poseban model za zemlje Zapadnog Balkana. Iz svih ovih razloga Turska smatra da ima poseban legitimitet, posebnu ulogu na Balkanu i možda smatra da se uspjeh u ovoj regiji može postići lakše, za razliku od drugih regiona turske vanjske politike.
RSE: U februaru su Kosovo i Izrael uspostavili diplomatske odnose. Na Kosovu se ovo smatra jednim od najvažnijih priznanja nezavisnosti. Šta mislite, u kojim pravcima će Izrael razvijati saradnju sa Kosovom?
Daniel: To je vrlo zanimljivo pitanje, jer ako govorimo o tome šta Izrael može očekivati od Kosova trebali biste pogledati odnose između Izraela i zemalja slične veličine kao Kosovo. Generalno, postoji politička dimenzija koja se uglavnom ogleda kroz glasanje u međunarodnim organizacijama, ali u slučaju Kosova to je malo komplikovano jer nije prihvaćeno u glavnim međunarodnim organizacijama.
Zatim, tu je simbolička dimenzija i mislim da je u ovom aspektu Izrael dobio maksimum onoga što je očekivao od Kosova, otvaranjem kosovske ambasade u Jerusalemu.
Dakle, iz ove dvije perspektive, možda Izrael nema prostor za razvoj odnosa, ali postoji treći način za njegovanje odnosa, a to su razvoj i ekonomija. Postoje brojne mogućnosti za izraelske kompanije i razvojne agencije i možda će to biti način da Izrael razvije odnose s Kosovom, a možda i u saradnji sa novim izraelskim saveznicima, poput Ujedinjenih Arapskih Emirata, koji se takođe sve više uključuju u Zapadni Balkan.
RSE: Otvaranje kosovske ambasade u Jerusalemu izazvalo je kritike Evropske unije i Turske. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan čak je zatražio od kosovskog premijera da preispita odluku. Kako vi to ocjenjujete?
Daniel: Otvaranje kosovske ambasade u Jerusalemu bilo je od posebnog simboličnog značaja za Izrael, jer je Kosovo prva država sa većinskim muslimanskim stanovništvom u svijetu koja je otvorila ambasadu u Jerusalemu. Tako se stvorila tenzija s Turskom i Evropskom unijom koji imaju različite poglede na Jerusalem.
U slučaju Turske, vjerovatno je zanimljivo reći da se to dogodilo u vrijeme kada odnosi između Kosova i Turske nisu na najboljem nivou. Između dvije zemlje došlo je do nekih tenzija zbog pokreta Gulen, koji je Erdoganov glavni neprijatelj. Neki od članova ovog pokreta su na Kosovu, a Erdogan pokušava prisiliti kosovsku vladu da ih vrati u Tursku, tada smo imali slučaj njihove otmice koji je stvorio tenzije sa Vladom Kosova.
Odluka o otvaranju ambasade u Jerusalemu prilika je za Kosovo da pokaže da može imati nezavisnu vanjsku politiku koja ne zavisi od Turske ili Evropske unije. Možda najvažnija stvar koja se o ovome može reći jest da je to omogućeno učestvovanjem bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa. Sad kad Trump više nije na poziciji, možda je manevarski prostor na Kosovu u odnosu na Izrael manji nego u vrijeme kada je odluka donesena početkom ove godine.
