Zahtjev Kosova za kandidatski status u Europskoj uniji (EU), koji je u četvrtak predao premijer te zemlje Albin Kurti, pokazuje geopolitičku poentu da Kosovo i njegove aspiracije za članstvo u EU treba shvatiti ozbiljno, posebno u sadašnjoj geopolitičkoj konfiguraciji Europe.
To u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) navodi Michael Leigh iz German Marshal Funda i bivši direktor za proširenje u Europskoj komisiji.
"Pritom, ne zaboravljajući orijentaciju Srbije, koja je u posljednje vrijeme prilično snažno usmjerena prema Rusiji, dok Kosovo općenito podržava stajališta Europske unije, Sjedinjenih Država i zapadnih zemalja općenito. Tako da mislim da je ovo vrlo jaka geopolitička poruka vlade Kosova i nisam siguran da oni sami očekuju da će naknadni pravni koraci biti poduzeti u kratkom roku", rekao je Leigh.
Ocjenjuje da je Vlada Kosova toga potpuno svjesna i "ne vjerujem da su podnošenjem ove aplikacije očekivali brzi odgovor", npr. dodjelu statusa kandidata, kakav je nedavno dobila Bosna i Hercegovina, a prije toga Ukrajina i Moldavija.
"Mislim da oni to ne očekuju", kaže Leigh za RSE.
RSE: Kosovo je podnijelo zahtjev za dobivanje statusa kandidata za Europsku uniju, što je bez presedana, s obzirom na to da ne smatraju sve članice EU Kosovo državom. A s druge strane, Kosovo je zemlja kojoj se više od dva desetljeća obećava EU perspektiva. Što mislite - kako će EU djelovati i reagirati nakon ovog zahtijeva?
Leigh: Sasvim dobro razumijem nestrpljenje Kosova, s obzirom na dugo razdoblje otkako je EU obećala konačno članstvo svim zemljama Zapadnog Balkana. Tako da mislim da je ovo pozadina kosovske prijave, kao i godinu dana kasnije ako se podnese Vijeću Europe. U isto vrijeme, kao što ste i sami spomenuli, postoji pet zemalja članica EU koje ne priznaju Kosovo kao državu i to će očito utjecati na odgovor Europske unije na ovaj zahtjev.
RSE: Ipak, ovo je aplikacija koja se ne može potcijeniti. To nije bilo koja druga država. Nije kao Maroko, koji je odbijen jer nije europska država. To nije aplikacija koja će biti stavljena u ladice glavnih gradova EU ili sjedišta EU. Mora se nekako postupati s tim. Dakle, što mislite da će biti sljedeći koraci u smislu procedure?
Leigh: Sljedeći koraci bit će isti kao i za bilo koju drugu aplikaciju. To znači da se zahtjev prvo podnosi Vijeću ministara različitih država članica prema standardnoj proceduri. Na Vijeću ministara je da odluči hoće li od Europske komisije zatražiti službeno mišljenje o zahtjevu za članstvo, uključujući i pitanje treba li Kosovu dodijeliti status kandidata.
Ali da bi Vijeće ministara proslijedilo ovaj zahtjev Komisiji, moraju se jednoglasno složiti. A kao što znamo, kao što smo već spomenuli, postoji pet država članica koje ne prihvaćaju Kosovo kao državu. Čini mi se malo vjerovatnim u kratkom roku da će Vijeće ministara zatražiti službeno mišljenje Komisije.
RSE: Kad kažete malo vjerovatno, to je zbog pet zemalja koje priznaju Kosovu. Međutim, bili ste u Općoj upravi za proširenje u vrijeme kada je Kosovo potpisalo Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Pronašli su pravnu prazninu, pravno mišljenje koje kaže da potpisivanje ovog sporazuma ne prejudicira pristup država u članstvo. Sada se, naravno, možemo složiti da je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju bio trgovinski sporazum. Međutim, prijava ili mogući zahtjev za mišljenje komisije ima više politički utjecaj u ovim uvjetima. No, predviđate li bilo kakvo pravno mišljenje stručnjaka iz EU koje bi donekle pronašlo pravne praznine u procedurama i omogućilo daljnje korake u smislu davanja mandata komisiji za izradu mišljenja?
Leigh: Mislim da moramo razlikovati, kao što ste spomenuli, ekonomske odnose, tehničke odnose, podršku, stabilizaciju, od pitanja eventualnog članstva. Budući da je članstvo formalizirano Ugovorom o pristupanju, novim ugovorom čija je stranka svaka pojedina država članica EU.
Kada je u pitanju članstvo kao takvo ili važni koraci prema članstvu, nužan je jednoglasni dogovor svih država članica.Michael Leigh, bivši direktor za proširenje u Europskoj komisiji
Nije država kandidatkinja ta koja potpisuje sporazum s EU. Država kandidatkinja zajedno sa svim postojećim državama članicama potpisuje Ugovor o pristupanju. Dakle, kada je u pitanju članstvo kao takvo ili važni koraci prema članstvu, nužan je jednoglasni dogovor svih država članica. Teško mi je vidjeti kako se to može zaobići kroz pravne procedure.
RSE: Ipak, bez obzira na to kako pet članica EU misli kakav je status Kosova, u pravnim i službenim dokumentima Europske unije Kosovo se tretira kao potencijalni kandidat. Kako EU to može ignorirati i staviti ovu prijavu u neizvjesnost? Jer prema onome što kažete nakon prijave, postojat će određeni vremenski period kada se u biti neće dogoditi ništa s tom aplikacijom.
Leigh: Trebamo imati na umu da ono što opisujete kao stanje u limbu odgovara prilično normalnoj situaciji u Europskoj uniji. Kad uzmete u obzir da je zemljama koje su podnijele zahtjev za članstvo i na kraju postale članice, zemljama poput Poljske koja se pridružila 2004., prošlo više od godinu dana: između njihove prijave za članstvo i službenog zahtjeva za mišljenje Vijeća upućenog Komisiji. Dakle, čak i kada se ne radi o ovakvom statusu, mi smo u čistom političkom okruženju i potrebno je izgraditi konsenzus. Očito, u slučaju Kosova postoje neke posebnosti koje to dodatno kompliciraju.
Tako da mislim da je Vlada Kosova toga potpuno svjesna i ne vjerujem da su podnošenjem ove aplikacije očekivali brzi odgovor, npr. dodjelu statusa kandidata, kakav je nedavno dobila Bosna i Hercegovina, a prije toga Ukrajina i Moldavija. Mislim da oni to ne očekuju.
Mislim da oni pokazuju geopolitičku poentu da Kosovo i njegove aspiracije za članstvo u EU treba shvatiti ozbiljno, posebno u sadašnjoj geopolitičkoj konfiguraciji Europe i ne zaboravljajući orijentaciju Srbije, koja je u posljednje vrijeme prilično snažno usmjerena prema Rusiji, dok Kosovo općenito podržava stajališta Europske unije, Sjedinjenih Država i zapadnih zemalja općenito. Tako da mislim da je ovo vrlo jaka geopolitička poruka vlade Kosova i nisam siguran da oni sami očekuju da će naknadni pravni koraci biti poduzeti u kratkom roku.
RSE: Kada govorimo o Srbiji, bili ste dosta uključeni u otvaranje pristupnih pregovora i Srbije i Crne Gore. Može li se reći da su pristupni pregovori za Srbiju u biti "zamrznuti", iako to niko otvoreno ne priznaje?
Leigh: Mislim da to nije ova situacija. Reći da je "zamrznuto" ne bi bilo točno. Mnogo je složenih značajki unutar različitih pregovaračkih poglavlja, kao i ukupnog političkog konteksta. I zato, znate, ti pregovori teku izuzetno sporo. Ali, kad se kaže "zamrznuto", to je opis koji bi se mogao primijeniti, primjerice, na Tursku, gdje je doista jasno da su ti pregovori zasad de facto obustavljeni. To sigurno nije slučaj.
RSE: Ali razgovori su de facto obustavljeni. I tu je velika razlika jer je EU u pogledu Turske već izjavila da su pregovori zamrznuti. Međutim, Srbija nije odmakla dalje u otvaranju novih poglavlja ili klastera. Prvo, zbog situacije s vladavinom prava, ali sada usklađivanje sa sankcijama EU ima značajan utjecaj na odluku članica.
Leigh: Da, svakako se očekuje da će se država kandidatkinja postupno uskladiti s Europskom unijom. To je ono što je cijeli proces pristupanja. I to je istina unutar tehničkih poglavlja, ali je također istina u smislu širokih kopenhaških kriterija demokracije, vladavine prava i tako dalje, a također zajednička vanjska i sigurnosna politika čine sastavni dio "acquisa" (pravne stečevine) Europske unije s kojima se očekuje da će se kandidatkinja uskladiti. Dakle, neuspjeh Srbije da to učini jasno znači da ne ispunjava neka od očekivanja koja su dio procesa pridruživanja.
RSE: Imamo dva lidera u tom procesu, Crnu Goru koja je pristupne pregovore započela 2012. godine i Srbiju 2014. Čak i ako ostavimo po strani probleme s usklađivanjem, tempo pregovora je prilično spor. Sam proces bio je kompliciraniji i teži. Mislite li da će, za vašeg života, završiti te pregovore i potpisati pristupni ugovor, s obzirom na tempo i ritam dosadašnjih pregovora?
Leigh: Pa, zanemarit ću pominjanje mojih godina, pod pretpostavkom da iza ovog komentara ne stoji dobna diskriminacija. Nadam se da ću živjeti dugo i da ću u tom periodu dočekati pristupanje zemalja Zapadnog Balkana.
RSE: Koliko je Europska unija spremna prihvatiti više zemalja? Mnogo slušamo o zamoru od proširenja. Predanost proširenju EU oživljena je u svjetlu ruske agresije na Ukrajinu. No, radi se više o pokušaju vraćanja kredibiliteta u regiji koji je urušen, razumljivo zbog neobavezujućih obećanja Bruxellesa glavnim gradovima u regiji. Mislite li da će zemlje Zapadnog Balkana doista postati članice europske obitelji? Ili će biti neka druga formula za ovaj dio regije koji je u srcu Europe?
Leigh: Gledajte, ono što smo do sada vidjeli je neka vrsta začaranog kruga u kojem Europska unija, kroz svoja različita izvješća, možete pročitati godišnje izvješće Komisije i tako dalje, koja su uglavnom u skladu s izvješćima drugih izvori: Transparency International, Freedom House, State Department i tako dalje, u vezi sa "zarobljavanjem" države i nedostatkom dovoljnog napretka u jačanju demokratije i vladavine prava na Zapadnom Balkanu.
Čujete kako izgledi za pristupanje gube vjerodostojnost. Zašto bismo se žrtvovali provođenjem reformi kada nas to ne može brže pomaknuti prema članstvu? I ovo je neka vrsta začaranog kruga u koji smo uhvaćeni.
Gledano s određene distance, mislim, moglo bi se reći da bi te zemlje i njihovo stanovništvo imali koristi od prodemokratskih reformi pod bilo kojim okolnostima. I nije baš uvjerljivo da njihovi politički lideri vlastitu neopredijeljenost za jačanje demokracije, vladavine prava i tako dalje pripisuju sporosti Europske unije. Ali onda smo zapeli u ovom procesu usprkos inovacijama, usprkos promjenama koje je EU u procesu pristupanja trebao učiniti učinkovitijim nakon svih ovih godina.
Dakle, onda je pitanje jesu li geopolitičke promjene na europskom kontinentu, posebice neizazvani napad Rusije na Ukrajinu i naknadna odluka Europske unije da dodijeli status kandidatkinja Ukrajini i Moldaviji, te implicira da bi to mogla dobiti i Gruzija, ako ispuni određene uvjete, kao i dodjela statusa kandidata Bosni i Hercegovini sugeriraju da je u proces proširenja unesena neka nova dinamika. Rekao bih da ima.
A ako pogledamo izjave nekih ključnih čelnika vlada EU, posebice kancelara (Njemačke, Olafa) Scholza i predsjednika (Francuske, Emmanuela) Macrona, ono što oni govore jeste da ne možemo imati proširenje dok sama EU ne poboljša svoje procedure donošenja odluka. Ističu primjer Orbana i sposobnost jednog čelnika jedne države da ulaganjem veta blokira važne odluke poput potpore Ukrajini.
I oni kažu, kako uopće možemo zamisliti EU do 36 članica dok te mogućnosti veta još postoje? Ali činjenica da kancelar Schulz i predsjednik Macron govore da te promjene moramo napraviti kao uvjet za daljnje proširenje implicira da je za njih proširenje još uvijek na dnevnom redu.
RSE: Kad smo već kod toga, koliko god da je trenutak pristupanja daleko ili blizu, EU je već uvijek izjavljivala da neće primati nove članice s otvorenim bilateralnim pitanjima, pogotovo sa susjedima i naravno s ostalim članicama EU. Budući da je Srbija jedan od predvodnika u tom procesu, možete li zamisliti da Srbija postane punopravna članica EU bez prethodnog priznavanja Kosova kao države?
Leigh: Pa, mislim da ste postavili pitanje i gotovo da ste sami na njega odgovorili, a to je da u svjetlu našeg prethodnog iskustva s određenim zemljama koje pristupaju Europskoj uniji s nekim otvorenim pitanjima sa svojim susjedima, jesmo li spremni previdjeti to u budućnosti? Odgovor je jasno - ne.
Dakle, još više u slučaju zemalja koje su u ratnom stanju ili gdje je teritorij djelomično okupirala neka strana sila. Mislim da je jedno dodijeliti status kandidata, a drugo je stvarno zamisliti pristupanje. I ja osobno teško mogu zamisliti zemlju s ovakvim sukobima koji su još uvijek otvoreni, da se zapravo pridruži Europskoj uniji. Tako da mislim da ostaje uvjet za eventualno članstvo da se ta pitanja riješe.
Facebook Forum